Otvori glavni meni

Izmjene

Obrisano 18 bajtova ,  prije 5 godina
nema sažetka uređivanja
'''Radioaktivnost''' je spontano emitiranje alfa-česticȃ i beta-česticȃ iz tvari, često praćeno i emisijom gama elektromagnetskih valova, pri čemu kemijski elementi prelaze iz jednih u druge te se oslobađa energija u obliku kinetičke energije emitiranih čestica ili energije elektromagnetskih valova a svaka atomska jezgra ima karakteristično [[vrijeme poluraspada]].
 
U radioaktivnim procesima, [[Elementarna čestica|elementarne čestice]] ili [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetska zračenja]] emitiraju se iz [[Atomska jezgra|jezgri atoma]]. Najuobičajeniji oblici zračenja tradicionalno se nazivaju [[alfa-čestica|alfa-čestice]] (α), [[beta-čestica|beta-čestice]] (β) i [[Gama-čestica|gama]] (γ) zračenjima. Zračenja iz jezgre se događaju i u drugim oblicima, uključujući emitiranje [[proton]]a ili [[neutron]]a, te spontanih [[nuklearna fisija|nuklearnih fisija]] (cijepanja) masivnih jezgri. Od svih jezgri koje su pronađene u prirodi, mnoge su stabilne. To je zbog toga što su se sve kratkoživuće radioaktivne jezgre raspale tijekomtokom [[povijestHistorija|historije]]i [[Zemlja|Zemlje]]. U prirodi se nalazi oko 270 stabilnih i oko 50 prirodnih radioaktivnih [[izotop]]a. Tisuće drugih radioaktivnih izotopa umjetno su stvarani u [[laboratorij]]ima.
 
Radioaktivni raspad pretvara jednu jezgru u drugu ako nova jezgra ima veću [[Nuklearna energija vezanja|energiju vezanja]] po [[nukleon]]u nego što je imala početna jezgra. Razlika u energiji vezanja (prije i poslije raspada) određuje koji se raspadi mogu energijski događati, a koji ne. Višak će energije vezanja izlaziti u obliku [[kinetička energija|kinetičke energije]] ili mase čestica u raspadu. <ref> [http://www.nek.si/hr/o_nuklearnoj_tehnologiji/nuklearno_gorivo/od_rude_do_zutog_kolaca/] "Od rude do žutog kolača", Nuklearna elektrana Krško, 2011.</ref>
Zračenje nastalo radioaktivnošću razlikuje se po prodornosti, električnom naboju, građi i po procesima koji dovode do emisije. Alfa-zračenje može zaustaviti papir, beta-zračenje može zaustaviti aluminijski lim debeo nekoliko milimetara, a većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara debela olovna ploča. U magnetskom polju alfa-zrake savijaju se kao pozitivno nabijene čestice, beta-zrake kao negativne ili pozitivne, a gama-zrake prolaze nesmetano.
'''Neutronsko zračenje''' je roj brzih [[neutron]]a, po masi slični [[proton]]ima. Vrlo lako prodiru kroz neku [[Kemijska tvar|kemijsku tvar]], jer nemaju [[električni naboj]]. Neutronsko zračenje može biti posljedica [[nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]]. Komponenta je [[Kozmičke zrake|kozmičkog zračenja]] i zračenja iz nestabilnih teških jezgri. Vrlo snažno neutronsko zračenje nastaje u [[nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]] tijekomtokom [[Nuklearna lančana reakcija|nuklearne lančane reakcije]] jezgri. Energija neutrona kod neutronskih zračenja iznosi od oko 10 [[Elektronvolt|MeV]] pa naniže. Ako se energija neutrona smanji na energije manje od 1 eV, nazivaju se '''termičkim neutronima'''.
 
Ostala zračenja se nazivaju prema česticama od kojih se sastoje: [[proton]]sko, [[deuterij]]sko, [[tricij]]sko, teškoionsko, i drugo. Takva zračenja mogu nastati u nuklearnim reakcijama, dio su kozmičkog zračenja, a nastaju i u nuklearnim reaktorima ili [[Nuklearno oružje|nuklearnim eksplozijama]].
 
==Zakon radioaktivnog raspada==
Vjerojatnost da će se pojedina [[atomska jezgra]] raspasti tijekomtokom nekog vremenskog intervala ne ovisi o dobi dotične jezgre ili o tome kako je ona stvorena. Iako se stvarno vrijeme života pojedine jezgre ne može predvidjeti, srednje (ili prosječno) vrijeme života nekog uzorka identičnih jezgri može biti izmjereno i predviđeno. Jednostavan način određivanja vremena života nekih izotopa je mjerenje vremena raspada polovice jezgri tog promatranog uzorka. To se vrijeme naziva [[Vrijeme poluraspada|vremenom poluraspada]], t<sub>1/2</sub>. Od originalnog broja jezgri koje se nisu raspale, njih polovica će se raspasti ako čekamo drugi interval vremena poluraspada pa ih ostaje jedna četvrtina. Za još jedan interval vremena poluraspada ostat će ih samo osmina neraspadnutih, itd.
 
Broj jezgri nekog uzorka koji će se raspasti u datom vremenskom intervalu je razmjeran broju jezgri tog uzorka. To vodi na zaključak da je proces radioaktivnog raspada [[Eksponencijalna funkcija|eksponencijalni proces]]. Broj ''N'' atomskih jezgri koje su ostale neraspadnute nakon vremena ''t'', u odnosu na izvorni broj jezgri N<sub>0</sub>, je:
Da bi se mjerila [[energija]], koju putem [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] apsorbira određena tvar, koristi se jedinica [[grej]] (Gy). Omjer te energije i mase tijela koje ju apsorbira zove se [[apsorbirana doza]]. Ako se energija od 1 [[Džul|J]] apsorbira u 1 [[kilogram|kg]] tvari govorimo o apsorbiranoj dozi od 1 Gy. Ovako definirana doza ne govori ništa o [[biologija|biološkim]] učincima apsorbiranog zračenja. Svaka vrsta zračenja (α, β, γ) ima drugačiji utjecaj na žive stanice, koji se opisuje faktorom Q. Zato se definira [[ekvivalentna doza]], koju dobijemo tako da apsorbiranu dozu pomnožimo faktorom Q. Jedinica za ekvivalentnu dozu je [[sievert]] (Sv).
 
===KolikoDoza smo ozračeni?zračenja===
OdZračenje zračenjaje seneizbježan nikamofenomen ne možemo sakriti. Stogai svaki [[čovjek]] prima godišnju ekvivalentnu dozu zračenja od približno 3,5 mSv. To je prosječna doza, a sastoji se od sljedećih doprinosa:
* Udisanje [[radon]]a - 2 mSv
* Ostali [[radionuklid]]i uneseni u tijelo - 0,39 mSv
* 50 mSv godišnje je najmanja doza za koju postoje dokazi da izaziva [[Rak (bolest)|rak]].
 
Učinci velikih doza poznati su iz sudbina preživjelih ljudi iz [[Hirošima|Hirošime]] i [[Nagasaki]]ja, za koje je naknadno procijenjena doza zračenja koju su primili. O učincima malih doza govori se na temelju ekstrapolacije učinaka velikih doza i pretpostavke njihove linearnosti, jer je učinke malih doza teško direktno pratiti i razlučiti od brojnih drugih čimbenikafaktora koji utječu na zdravlje. Na taj je način izračunato da će od milijun ljudi koji prime dodatnu dozu zračenja od 1 mSv njih 50 zbog toga umrijeti od raka.
 
==Umjetna radioaktivnost==
Radioaktivne jezgre mogu se dobiti bombardiranjem stabilnih jezgara protonima, alfa-česticama, neutronima itd. Glavni izvor umjetnih radioaktivnih elemenata su [[nuklearni reaktor|nuklearni reaktori]] i [[Akcelerator čestica|akceleratori čestica]]. TijekomTokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i pedeset godina poslije razvijano je [[nuklearno oružje]]. Radioaktivni elementi mogu se dobiti i na umjetan način, npr. tako da se prirodni element bombardira nuklearnim projektilima, protonima, alfa-česticama, neutronima itd., te u njemu izazove nuklearna transmutacija u novi element ili novi izotop istog elementa. Kao projektili za bombardiranje neutroni su jako pogodni jer nemaju naboja i stoga lako prodiru u jezgru atoma.
 
Izvori radioaktivnih elemenata mogu biti: