Parodija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 3:
==Antika==
 
[[Aristotel]] u ''[[Poetika (Aristotel)|Poetici]]'' kao tvorca parodije spominje [[Hegemon|Hegemona s Tasosa]], autora ''[[Gigantomahija|Gigantomahije]]'', "koji je prvi pevao parodije" (ὁ τὰς παρῳδίας ποιήσας πρῶτος)<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0086.tlg034.perseus-grc1:1448a Aristotel, ''Poetika'', 3 (1448a).]</ref> ali [[Atenej]] precizira da je on bio prvi koji se takmičio u "[[Teatar u drevnoj Grčkoj|teatarskim nadmetanjima]]" (τοὺς θυμελικοὺς ἀγῶνας) i osvojio nekoliko nagrada u [[Atina (polis)|Atini]].<ref>[http://digicoll.library.wisc.edu/cgi-bin/Literature/Literature-idx?type=turn&entity=Literature.AthV3.p0305&id=Literature.AthV3 Atenej, ''Deipnosophistae'', XV, 699a.]</ref> Pozivajući se na stoičara [[Polemon (stoičar)|Polemona]] ([[2. vek pne.]]) Atenej za rodonačelnika parodije uzima [[Hiponakt iz Efesa|Hiponakta iz Efesa]] ([[6. vek pne.]]) i citira četiri njegova [[heksametar|heksametra]] o nekom čankolizu.<ref>[http://digicoll.library.wisc.edu/cgi-bin/Literature/Literature-idx?type=turn&entity=Literature.AthV3.p0304&id=Literature.AthV3 Atenej, ''Deipnosophistae'', XV, 698b.]</ref> ''[[Margit]]'', koji je danas izgubljen, a u [[Antika|antici]] je uglavnom pripisivan [[Homer|Homeru]], i koji je bio poznat još [[Arhiloh|Arhilohu]] početkom [[7. vek pne.|7. veka pne.]], opisivao je avanture neke budaline po imenu Margit i bio napisan mešavinom [[Jamb (metrika)|jampskih]] i heksametarskih stihova. Sačuvana ''[[Batrahomiomahija]]'' ili "''Boj žaba i miševa'', napisana možda u doba [[Persijski ratovi|persijskih ratova]] ili još kasnije, u stilu visokog junačkog patosa priča o sudbini malih životinja. <ref>Milivoj Sironić, Damir Salopek, "Grčka književnost", ''Povijest svjetske književnosti'', Zagreb, 1977, str. 34.</ref>
 
Najveći grčki parodist bio je [[Antička komedija|komediograf]] [[Aristofan]], koji je imitirao [[Eshil|Eshila]] i, sa još većim uspehom, [[Euripid|Euripida]], parodirajući ne samo njegov jezik, nego i duh i način mišljenja, što je parodiju učinilo efektnom i autonomnom [[Književni žanr|književnom formom]].<ref>Dragiša Živković (ur.), ''Rečnik književnih termina'', Beograd, 1992, s.v. "parodija", str. 570.</ref> Aristofan parodira sastavne delove [[Grčka tragedija|tragedije]], npr. glasnikov govor (''[[Aharnjani]]'', 1174–1189), pa i cele scene iz tragedija, npr. ''[[Tesmoforijazuse]]'' 848–923 po uzoru na Euripidovu ''[[Helena (Euripid)|Helenu]]''. No Aristofan ne parodira samo tragediju, već i [[Pindar|Pindarove]] pesme (''[[Ptice (Aristofan)|Ptice]]'', 904–953), religijske obrede (''Ptice'', 863–888), umišljene poznavaoce [[Retorika|retorske veštine]] (''[[Vitezovi (Aristofan)|Vitezovi]]'', 1375–1380). Parodija ostaje prisutna i u kasnijoj komediji (npr. kod [[Eubul (komediograf)|Eubula]]), ali je to prisustvo smanjeno u odnosu na Aristofanove komade.<ref>''[[The Oxford Classical Dictionary]]'' (3. izd.), 2003, s.v. Parody, Greek, str. 1114.</ref>