Ivan Šubašić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preuzeto s hr.wiki
(nema razlike)

Verzija na datum 9 decembar 2013 u 10:47

Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. svibnja 1892. – Zagreb, 22. ožujka 1955.), hrvatski odvjetnik i političar, ban Banovine Hrvatske. Narodni zastupnik kotara Delnice, jedini ban banovine Hrvatske od 1939. godine. Predsjednik izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije u Londonu postao je 1944. godine. S Titom je potpisao dva sporazuma koji su omogućili suradnju Titova partizanskog pokreta i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije.

dr. Ivan Šubašić
Ivan Šubašić

Mandat
24. kolovoza 1939. – 13. lipnja 1943.
Zamjenik Ivo Krbek
Prethodnik položaj stvoren
Nasljednik položaj ukinut

23. premijer Kraljevine Jugoslavije
Mandat
8. srpanj 1944. – 2. studeni 1944.
Premijer Petar II.
Prethodnik  Božidar Purić
Nasljednik Josip Broz Tito

Rođenje 1892.
Smrt 1955.
Politička stranka HSS
Supružnik Vlasta Šubašić
Zanimanje pravnik
Vjera katolik

Rani život

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vrijeme Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Austro-ugarsku vojsku i sudjelovao je u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslan je na istočno bojište. Tu je dospio u rusko zarobljeništvo, gdje je stupio u dobrovoljačke jedinice srpske vojske i sudjelovao u proboju Solunskog bojišta. Regent Aleksandar ga je darivao nagradom Karađorđeve zvijezde. Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio je svoj odvjetnički ured u Vrbovskom, na današnjoj adresi I. G. Kovačića 4. Tu se upoznao i s vođom HSS-a, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za zastupnika u Ustavotvornoj skupštini izabran je 1938. godine.

Politička karijera

Ban Banovine Hrvatske

Kao ugledan čovjek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rješenju hrvatskog pitanja. Kao pomirljiv političar, imenovan je za bana Banovine Hrvatske poslije sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine, premda je Maček u početku želio Augusta Košutića na tom mjestu. Za vrijeme Travanjskog rata boravio je u Zagrebu. Odbio je pustiti na slobodu zatvorene komuniste prije njemačkog ulaska u Zagreb.[nedostaje referenca] Bio je usko povezan s vladom generala Simovića i s njom je napustio zemlju.

U izbjegličkoj vladi

 
Šubašić u Italiji s kraljem Petrom II, 1944.

Poslije većih ostavki pojedinih ministara Simovićeve vlade, dobio je mjesto jednog od kraljevog namjesnika. Poslije kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladinog izaslanstva. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na poticaj premijera Churchilla prihavaća misiju sastava nove vlade. 1. lipnja 1944. kao kompromis - Hrvat i nekomunist - bio je imenovan premijerom.[1] U ovoj vladi, dr. Šubašić je vršio i dužnost ministra vanjskih poslova i ministra financija. Na prijedlog Churchilla upućen je u Jugoslaviju da se sporazumi sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.

Povratak u Jugoslaviju

Boravi na Visu od 14. do 17. svibnja 1944., gdje je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gdje izjveštava britanskog premijera Churchilla o rezultatima sporazuma. Na ponovno inzistiranje Churchilla, odlazi po drugi put u Jugoslaviju. Boravi u Beloj Crkvi do kolovoza 1944., a zatim u Vršcu, gdje ima opsežne razgovore s Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. ožujka 1945. u Beogradu, dr. Šubašić je dobio resor vanjskih poslova. Već u listopadu 1945. podnio je ostavku zbog neslaganja s političkim smjerom u zemlji i napustio vladu. Po pobjedi snaga JNOF-a (komunista) na izborima, dr. Šubašić odlazi u Zagreb.

Kasniji život i smrt

Živio je povučeno, no pod stalnom paskom OZNA-e. Umro je 22. travnja 1955. u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju, a na sprovodu se okupilo 10.000 ljudi.

Literatura

Izvori

  1. Journal of Croatian Studies, XXIV, 1983 – Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., Electronic edition by Studia Croatica. Retrieved 2010-02-02.