Nikola Šubić Zrinski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Hrvatska povijest; dodana kategorija Povijest Hrvatske pomoću gadgeta HotCat
m linkovi
Red 1:
'''Grof Nikola IV. Zrinski''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Zrínyi Miklós'') ([[Zrin (utvrda)|Zrin]], oko [[1508]]. - [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)Szigetvar|Siget]] ([[Mađarska]]) [[7. 9.|7. septembar]] [[1566]].), hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana [[Hrvatska|hrvatske]] i [[historija Mađarske|mađarske]] [[Povijest Hrvatske|povijesti]], član velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]] .
 
== Život ==
Red 14:
== Junačka obrana Sigeta ==
{{glavni|Bitka kod Sigeta}}
Godine [[1566|1566.]] [[sultan]] [[Sulejman I|Sulejman I.]] kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji [[Beč]] i potom čitavu Europu. Tako Sulejman I. dolazi do grada [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)Szigetvar|Sigeta]] da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama [[vitez (vojnik)|vitezovima]] da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"
 
Opsada je počela [[5. 8.|5. kolovoza]] i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir [[Mehmed-paša Sokolović|Sokolović]] poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)Szigetvar|Siget]]. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u [[Međimurska županija|Međimurju]], te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
 
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. septembra, ali veliki [[vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović]] vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. 9.|7. septembar]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog [[most]]a, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći [[sablja|sabljom]]. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz [[arkebuza]], dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s [[domaći konj|konja]], okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]], [[Lovro Juranić]] i [[Đorđe Pozojević]].