Queen – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
dopuna sa hr uz doradu |
||
Red 1:
{{Glazbenik
| Ime = Queen
| Img = Queen 1984 012.jpg
| Img_capt = Queen u Frankfurtu, 1984.
| Img_size =
| Landscape =
| Background = skupina
| Pseudonim =
| Osnivanje = London
| Mjesto = [[Velika Britanija]]
| Prebivalište =
| Žanr = [[Rock]]<br>[[Hard rock]]<br>[[Progresivni rock]]<br>[[Art rock]]
| Djelatno_razdoblje = [[1970.]] – [[1997.]]
| Producentska_kuća = EMI, Elektra Records, Capitol Records, Parlophone, Hollywood Records
| Angažman =
| URL = [http://www.queenonline.com www.queenonline.com]
| Sadašnji članovi = [[Freddie Mercury]]<br>[[Brian May]]<br>[[John Deacon]]<br>[[Roger Taylor]]
| Bivši članovi =
| nagrade =
| Značajni instrumenti =
}}
'''Queen''' je [[Velika Britanija|britanski]] [[rock]] bend nastao [[1970.]] godine raspadom grupe "Smile" kojeg su činili dvoje originalnih članova Queena [[Brian May]] i [[Roger Taylor]]. Nakon odlaska pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava [[Freddie Mercury]], a nakon nekoliko neuspješnih [[bas gitara|basista]], [[1971.]] priključuje im se basist [[John Deacon]]. Prvi album ''[[Queen (album)|Queen]]'' izdan je [[1973.]], a drugi ''[[Queen II]]'' godinu dana poslije i sadržavao je singl "[[Seven Seas of Rhye]]" koji je postao njihov prvi hit, te im otvorio put. Krajem iste [[1974.]] godine izdaju treći album ''[[Sheer Heart Attack]]'' koji je donio potpuni komercijalni i artistički proboj te afirmaciju benda, a singl "[[Bohemian Rhapsody]]" s četvrtog albuma ''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]'' postaje njihov najveći hit i zaštitni znak, kao i sam album koji isto postiže veliki uspjeh. Nakon toga bend ulazi u svoje uspješno razdoblje koje je trajalo u drugoj polovini sedamdesetih i tokom osamdesetih sve do smrti pjevača [[Freddie Mercury]]ja [[1991.]] godine. Bend je poznat po svojim glazbeno raznovrsnim aranžmanima, vokalnim harmonijama i jedinstvenom sudjelovanju publike na nastupima uživo.
Queen su izdali petnaest studijskih albuma, pet koncertnih albuma, te brojne kompilacijske albume. Prodali su preko 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu, uključujući više od 35.5 milijuna samo u [[SAD]]-u. Njihova prva ''[[Greatest Hits (Queen)|Greatest Hits]]'' kompilacija iz [[1981.]] godine je [[Velika Britanija|britanski]] najprodavaniji album svih vremena. Pjesme "[[We Will Rock You]]" i "[[We Are the Champions]]" iz [[1977.]] postale su stadionske himne i još uvijek se izvode na gotovo svim sportskim događajima širom svijeta. Queen se smatraju jednim od najvećih, najuspješnijih i najutjecajnih [[Velika Britanija|britanskih]] i svjetskih [[rock]] benda. Njihov nastup na [[Live Aid]] humanitarnom koncertu u Londonu iz [[1985.]] godine se obično navodi kao najbolja koncertna izvedba ikad, dok se "[[Bohemian Rhapsody]]" smatra jednom od najboljih [[rock]] pjesama u povijesti. [[2001.]] godine bend je uveden u Rock And Roll kuću slavnih.
Nakon [[Freddie Mercury|Mercuryjeve]] smrti [[1991.]] i [[John Deacon|Deaconovog]] povlačenja s glazbene scene [[1997.]], [[Brian May|May]] i [[Roger Taylor|Taylor]] surađuju s [[Paul Rodgers|Paulom Rodgersom]] pod imenom Queen + Paul Rodgers. [[2005.]] snimaju koncertni album ''[[Return of the Champions]]'', a u studenom [[2006]]. započinju snimanje studijskog albuma ''[[The Cosmos Rocks]]'' kojeg su objavili [[15. rujna]] [[2008.]] godine.
== Historija ==
=== Rane godine ([[1968]]. – [[1973]].) ===
[[Datoteka:Queen Logo.png|mini|lijevo|200px|<center>Logo benda]]
Godine [[1968]]. gitarist [[Brian May]], student londonskog Imperial College-a i basist Tim Staffel odlučuju osnovati [[rock]] bend. May preko oglasa na fakultetu traži bubnjara koji svira u stilu [[Ginger Baker]]a iz grupe [[Cream]] i [[Mitch Mitchell]]a iz [[The Jimi Hendrix Experience]], te nakon audicije [[Roger Taylor]], mladi student [[Stomatologija|stomatologije]] postaje članom benda nazvanog "Smile". Stvarali su uglavnom pod utjecajem [[Jimi Hendrix]]a, [[Pink Floyd]]a, [[Yes]]a te [[Genesis (sastav)|Genesisa]], kombinirajući [[hard rock]] i progresivni rock kasnih šezdesetih. [[1969]]. godine imali su prvo studijsko snimanje u londonskom Trident studiju gdje su snimili neke od svojih pjesmama i prvi singl. Staffel je pohađao Ealling Art College s Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim pod imenom [[Freddie Mercury]], te ga je upoznao sa bendom. Kada je Staffel [[1970]]. napustio "Smile" da bi se pridružio bendu "Humpy Bong", bend je prestao postojati. Bulsara nagovara Maya i Taylora da nastave, te postaje pjevač benda čije je ime promijenjeno u Queen. Novi pjevač je donio sa sobom novi imidž i nove glazbene utjecaje, te je osmislio logo i vizualnu prezentaciju grupe. Bend je nastupao po raznim klubovima u Londonu i okolici, izvodeći svoju vrstu [[hard rock]] glazbe s elementima tada dominantnih glazbenih pravaca poput progresivnog i glam rocka, te su brzo počeli dobivati svoje prve sljedbenike i poklonike kojih je bilo sve više. U početku je bend imao mnogo basista koji se nisu uklopili, ali [[1971]]. godine uzimaju [[John Deacon]]a i započinju rad na svom prvom albumu.
{{Quote box|width=30%|align=right|citat=''Smislio sam ime Queen. To je samo ime, ali je veoma upečatljivo, očigledno i zvuči odlično. Snažno je, univerzalno i izravno. Ima mnogo vizualnog potencijala i otvoreno je za sve vrste interpretacija.''|izvor=Freddie Mercury}}
Godine [[1973]]. nakon mnogo odgađanja, bend izdaje svoj prvi album nazvan ''[[Queen (album)|Queen]]''. Album je bio dobro prihvaćen od strane kritičara, no nije se dobro prodavao, kao ni njegov singl "[[Keep Yourself Alive]]" koji se nije uspio plasirati na top liste. Prvijenac je predstavio njihovu maštovitu smjesu [[hard rock]], te progresivnih i glam pristupa pod utjecajem [[heavy metal]]a i progresivnog rocka tog vremena. Smatra se jednim od najboljih i najpodcjenjenijih debitantskih albuma hard rock žanra, te utjecajnim albumom heavy metala.
Drugi album ''[[Queen II]]'' izdan je [[1974]]. i dostigao je peto mjesto na [[UK|britanskim]] top ljestvicama albuma, dok je njegov singl "[[Seven Seas of Rhye]]" dospio na broj 10 u Velikoj Britaniji i postao prvi hit benda. Album je njihovo najžešće i najmračnije ostvarenje koje sadrži mnogo dugih i kompleksnih instrumentalnih pasaža, a tekstovi su uglavnom fantastičnog karaktera. U ovom periodu Queen su imali turneju po [[UK|Britaniji]] i [[SAD]]-u na kojoj su svirali kao predgrupa bendu [[Mott the Hoople]] gdje su zamijećeni po svojim žestokim i energičnim nastupima, te ekstravagantnim kostimima. Album je omiljeno izdanje obožavateljima benda i prvi je u nizu od njihova tri albuma koji se navode u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
=== Vrijeme probijanja ([[1974]]. – [[1976.]]) ===
[[Datoteka:Queen 1976.JPG|mini|lijevo|250px|<center>Članovi benda [[1976]].]]
Rad na trećem albumu ''[[Sheer Heart Attack]]'' započet je bez Maya zbog njegovih zdravstvenih problema, koji je svoje gitarističke dionice snimio naknadno, te je bio snimljen i izdan krajem [[1974]]. godine. Postao je broj dva u Velikoj Britaniji, dobro se prodavao u cijeloj Evropi, a u SAD-u je dostigao platinastu nakladu. Bend je tada prvi put doživio komercijalni uspjeh i visoku poziciju na top listama s obje strane Atlantika. Njegov prvi singl "[[Killer Queen]]" je postao prvi svjetski hit benda, dospijevši do broja 2 u Britaniji i broja 12 u SAD-u, dok je drugi singl s albuma "[[Now I'm Here]]" bio broj 11 na britanskoj listi singlova. Na albumu su eksperimentirali s raznim glazbenim stilovima i od tada Queen donekle napušta progresivna nastojanja svojih prvih dvaju albuma te se više okreću prema pjesmama jednostavnije, te ujedno prihvatljivije forme i strukture. ''[[Sheer Heart Attack]]'' se smatra prvim "klasičnim" albumom Queena na kojemu su razvili svoj prepoznatljivi stil i jednim od njihovih najboljih izdanja. I ovaj album se navodi u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
{{Quote box|width=30%|align=right|citat=''Naši albumi su uglavnom bili kolekcije pjesama, jer smo ih svi mi pisali, sva četvorica.''|izvor=John Deacon}}
Godine [[1975]]. bend je otišao na svoju prvu svjetsku turneju koja je započela u SAD-u. Nakon dva mjeseca provedena u Americi i dva u Evropi, uputili su se u [[Japan]] gdje su doživjeli ogroman uspjeh i gdje ih je dočekalo na tisuće euforičnih obožavatelja s transparentima dobrodošlice. May je poslije izjavio:"Teško nam je bilo sve to shvatiti. Kao da smo došli u neki drugi svijet". Queen će se ubrzo naviknuti na taj drugi svijet. Međutim, bend je unatoč svim tim uspjesima bio u financijskim teškoćama zbog svog ugovora s Tridentom, koji su uspješno raskinuli i promijenili menadžment. Ubrzo nakon toga izlazi epski singl "[[Bohemian Rhapsody]]" i četvrti album ''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]''. "[[Bohemian Rhapsody]]", koja je u početku izazvala podijeljene kritike, postiže ogroman uspjeh i provodi punih devet tjedana na vrhu britanske top liste singlova, rušeći sve prethodne rekorde. Za pjesmu je snimljen i promotivni film koji je postao prvi videospot u povijesti popularne glazbe što je također doprinjelo njenom velikom uspjehu. Album također postaje britanski broj jedan, dospijeva na četvrto mjesto u SAD-u, gdje postiže trostruku platinastu nakladu. Poput prethodnika album sadržava različite glazbene stilove i eksperimentiranje sa zvučnom slikom i produkcijom. Ambiciozno izdanje nazvano po popularnom filmu braće Marx ''[[A Night at the Opera (film)|A Night At The Opera]]'' predstavlja vrhunac u diskografiji Queena i njihovo je najbolje studijsko ostvarenje. Album je redovito uključen u razne izbore najboljih ostvarenja rock glazbe i predstavlja remek-djelo hard rocka. Poput prethodna dva albuma i ovaj je uključen u knjigu "1001 album koji morate čuti prije smrti" kao treći i zadnji album Queena. Osim "[[Bohemian Rhapsody]]" bendu su veliki uspjeh donijele i pjesme "[[You're My Best Friend]]", koja je izdana kao drugi singl s albuma i "[[Love of My Life]]" koja je postala koncertni favorit. Svjetska turneja albuma je trajala gotovo punih 5 mjeseci, od studenog [[1975.]] do travnja [[1976.]] godine, a kulminirala je slavnim koncertom u londonskom Hyde Parku pred 150 000 obožavatelja. Bila je to prekretnica u karijeri benda i njihov definitivni ulazak u prvu ligu.
=== Daljnji uspjeh ([[1976]]. – [[1979]].) ===
Nakon toga krajem godine bend objavljuje svoj peti album ''[[A Day at the Races (album)|A Day at the Races]]'', koji je također dobio ime po još jednom filmu braće Marx. Pokazalo se da je teško ponovno dostići kreativnu razinu kvalitete prethodnika i standarde koji su si sami postavili, pa album nije doživio uspjeh kod kritike ali jest kod publike: bio je to njihov drugi britanski broj jedan album i donio je još jedan megahit "[[Somebody to Love]]" koji je dospio do drugog mjesta britanske ljestvice singlova. I ovaj album je postigao platinastu nakladu u SAD-u.
Queen započinju novu tromjesečnu turneju, najprije u SAD-u i [[Kanada|Kanadi]] sa bendom [[Thin Lizzy]] kao predgrupom, a zatim i jednomjesečnu u Evropi. Vrhunac turneje su bili koncerti u prestižnoj londonskoj dvorani Earls Court, kao službeni dio ceremonijala obljetnice kraljice Elizabete. Nedugo zatim, javlja se punk pokret i mnogi glazbeni kritičari su govorili i smatrali da je bendovima poput Queena došao kraj. Međutim, grupa će tek u narednim godinama koje su uslijedile doseći svoj komercijalni vrhunac.
[[Datoteka:QueenPerforming1978-Brighter.jpg|mini|desno|250px|<center>Koncert u [[New Haven]]u [[1978]].]]
Godine [[1977.]] bubnjar [[Roger Taylor]] je objavio singl [[I Wanna Testify]], koji se nije uspio probiti na top liste. Novi album ''[[News of the World]]'' izlazi krajem godine i opet postiže veliki uspjeh, te postaje najuspješniji album benda u SAD-u dotada gdje dostiže četverostruku platinastu nakladu. Singlovi "[[We Will Rock You]]" i "[[We Are the Champions]]" postaju njihovi najveći hitovi dospijevši do broja 2 u Britaniji i broja 4 u SAD-u. Pjesme su postale bezvremenske stadionske rock himne koje se slušaju na mnogim sportskim događajima. Prvu je napisao [[Brian May]], a drugu [[Freddie Mercury]]. May je opisao album "kao povratak korijenima i baznom zvuku" i na njemu se bend potpuno odmaknuo od svog progresivnog zvuka u korist jednostavnijeg rock izričaja. Album se smatra "klasičnim" izdanjem Queena i [[hard rock]]a kasnih sedamdesetih, te jednim od njihovih najboljih ostvarenja. Također album se drži kao esencijalni gitaristički album Brian Maya.
[[Datoteka:Hannover7909.jpg|mini|lijevo|150px|<center>[[Freddie Mercury]] u [[Hannover]]u [[1979]].]]
Godine [[1978.]] izdaju album ''[[Jazz (album)|Jazz]]'' (britanski broj 2) koji je nastavio trend prethodnika s nešto novih glazbenih pravaca, koji je doživio podijeljene kritike. Donio je još žešći zvuk od prethodnika ali je ujedno bio i njihov prvi album koji je sadržavao [[pop]] pjesme. Uspješnice s albuma su bili "[[Fat Bottomed Girls]]", "[[Bicycle Race]]" i "[[Don't Stop Me Now]]". Kontroverzna promocija prva dva singla i videospot za "[[Bicycle Race]]" uznemirili su brojne duhove, jer je video uradak prikazivao gole žene kako voze biciklističku utrku na Wimbledon stadionu. Zbog brojnih pritužbi, spot je zabranjen a slika za singl je kasnije cenzurirana. Kontroverza se nije smirila jer je bend na turneji za promociju albuma koja je uslijedila za vrijeme izvođenja pjesme "[[Bicycle Race]]" redovito bio praćen na pozornici s golim manekenkama kako voze bicikle. Uslijed naporne turneje, bend si je također znao dati oduška razuzdanim zabavama, o kojima se naširoko i naveliko pisalo diljem svijeta, čime su stekli reputaciju raskalašenih i razuzdanih [[rock]] zvijezda.
Tokom evropskog dijela turneje prva tri mjeseca [[1979.]] godine snimljen je prvi koncertni album benda dvostruki "[[Live Killers]]", koji se sastojao od pjesama s više različitih koncerata. Album je bio vrlo uspješan dospijevši do broja tri britanske top liste i dosegnuo je dvostruku platinastu nakladu u SAD-u. Singl s njega "[[Love of My Life]]" u koncertnom akustičnom aranžmanu je postao broj 1 u zemljama Južne Amerike. U sklopu ove turneje bend je nastupio i u Zagrebu, što je bilo njihovo jedino gostovanje u Hrvatskoj. Krajem godine izlazi megauspješnica "[[Crazy Little Thing Called Love]]" koja dospijeva na broj 2 u Britaniji i postaje njihov prvi Američki broj 1. Pjesma je bila napravljena u [[rockabilly]] stilu i imala je [[Elvis Presley|Elvisov]] prizvuk, te je brzo postala popularna diljem svijeta. Videospot za pjesmu je prvi put predstavio Mercuryja kako svira gitaru. Nakon toga bend je napravio koncertnu mini-turneju po Britaniji nazvanu "The Crazy Tour" na kojoj su nastupali po manjim klubovima i dvoranama kao na početku karijere, a zadnji nastup bio je u londonskom Hammersmithu na Badnjak kao dio serije humanitarnih [[rock]] koncerata za ratom poharanu Kambodžu. Novo desetljeće je bilo na pragu, dolazili su novi glazbeni stilovi, a bend ih je pratio.
===Osamdesete i novi zvuk (1980. – 1984.)===
[[1980-ih|Osamdesete]] su donijele novi zvuk i imidž benda. [[Freddie Mercury]] je pustio brkove, [[John Deacon]] je već imao kratku kosu, a [[Roger Taylor]] je dodatno skratio svoju. Jedini član koji će ostati doslijedan svome imidžu i dan danas je [[Brian May]]. Na samom početku desetljeća grupa izdaje singl "[[Save Me]]" koji postaje hit u Britaniji (broj 11) i Evropi, te na pjesmi po prvi put koriste [[sintisajzer]] i animirane efekte u videospotu. Pola godine poslije izlazi njihov osmi studijski album ''[[The Game]]'' koji postaje i britanski i američki broj jedan, postavši njihovo najuspješnije izdanje. Album je bio jedini u diskografiji benda koji je postigao takav uspjeh, te je istovremeno bio na vrhovima Billboardove rock, disco i R&B top liste, te je prodan u više od 4.5 milijuna primjeraka u [[SAD]]-u. Također je donio bendu njihovu jedinu nominaciju za prestižnu glazbenu nagradu [[Grammy]] u kategoriji najbolje [[rock]] pjesme za novi superhit, John Deaconovu [[funk]]om nadahnutu "[[Another One Bites the Dust]]". Pjesma je bila britanski top 10 hit, ali u [[SAD]]-u je bila na vrhovima rock, disco i R&B top lista, postavši njihov najuspješniji "crossover" singl i najveći američki hit. Na albumu su se našli i prethodni hit-singlovi "[[Crazy Little Thing Called Love]]" i "[[Save Me]]", te "[[Play The Game]]" koja postaje britanski i evropski top 20 hit. ''[[The Game]]'' je bio prvi album Queena na kojemu je korišten [[sintisajzer]] i koji je predstavio više pop-rock zvuk za razliku od prethodnih izdanja; ujedno je bio i njihov prvi album koji je uključivao četiri singla izdana u Britaniji i koji ih je definitivno uveo u [[rock]] mainstream. Za vrijeme turneje albuma koja je bila najveća u karijeri benda napravili su i glazbu za film ''[[Flash Gordon]]'', koji je postao prvi visokobudžetni filmski spektakl s kompletnom [[rock]] zvučnom kulisom. Istoimeni album s glazbom iz filma bend je objavio krajem [[1980.]] godine kao svoj službeni studijski album i smatra se jednim od prvih takvih izdanja od rock benda. Naslovna tema filma pjesma "[[Flash]]" je izdana kao singl i dospijela je na broj 10 britanske liste singlova.
[[Datoteka:QueenInArgentina1981.jpg|mini|desno|250px|<center>Queen sa [[Diego Maradona|Maradonom]] u [[Argentina|Argentini]] [[1981]].]]
Godinu [[1981.]] bend započinje s koncertima po Južnoj i Srednjoj Americi, postavši prvi zapadni [[rock]] bend koji je nastupio u tim zemljama. Turneja je uključivala koncerte po stadionima u Brazilu, Argentini, Venezueli i Meksiku, a bend je postavio dotadašnji rekord u posjećenosti jednoga [[rock]] koncerta na svom prvom brazilskom koncertu u Sao Paulu nastupivši pred više od 130 000 posjetitelja. Pet nastupa u Argentini izazvali su kontroverze tada jer je državni režim bio njihov pokrovitelj i bend je bio u audijenciji kod predsjednika (osim Taylora), u vrijeme kad je Argentina bila u međunarodnoj izolaciji i napetim odnosima s Britanijom zbog Falklandskog otočja, što je kasnije rezultiralo i kratkotrajnim ratom. Nakon izbijanja sukoba bendu je doživotno zabranjeno nastupati u Argentini od strane njihovog tadašnjeg režima. Krajem godine Queen su nastupili na dva koncerta u kanadskom Montrealu koji su snimljeni za prvi video koncert benda te izdani pod nazivom ''[[We Will Rock You]]''. U isto vrijeme bend izdaje ''[[Greatest Hits (Queen)|Greatest Hits]]'' kompilacijski album, koji je donio presjek njihovih najvećih hitova u prvih deset godina postojanja. Album je odmah po izlasku postao britanski broj jedan i njihovo je najprodavanije izdanje. [[2006.]] godine kompilacija je postala britanski najprodavaniji album u povijesti koji je prodan u više od 5.6 milijuna primjeraka, dok je u Americi dosegla osmerostruku platinastu nakladu. Album je u vrijeme izlaska pratilo i video izdanje koje je donijelo sve videospotove za njihove singlove u periodu od [[1973.]] do [[1981.]] godine nazvano "Greatest Flix", koje je postalo prvi britanski broj 1 video album ikad. [[2002.]] godine izdano je njegovo dvd izdanje pod nazivom ''[[Greatest Video Hits 1]]''. Svoju najuspješniju godinu u karijeri Queen su zaključili s inovativnim singlom koji su napravili zajedno s [[David Bowie|Davidom Bowiem]] "[[Under Pressure]]", koji je postao njihov drugi britanski broj 1 hit. Istovremeno, bubnjar [[Roger Taylor]] je postao prvi član benda koji je izdao svoj samostalni album ''[[Fun In Space]]''.
[[Datoteka:Queen 12041982 01 800b.jpg|mini|lijevo|250px|<center>Koncert Queena u [[Norveška|norveškom]] [[Drammenshallen]]u [[1982]].]]
Godine [[1982.]] bend izdaje svoj novi studijski album ''[[Hot Space]]'', koji je bio prekretnica u njihovoj karijeri zbog netipičnih glazbenih stilova i inovacija koje je donio, te ga kritičari i publika nisu dobro prihvatili. Nadahnuti ogromnim uspjehom megahita "[[Another One Bites the Dust]]", Queen su odlučili svoj novi album u cijelosti napraviti u [[funk]] i [[dance]] stilu, što je rezultiralo drastičnom promjenom zvuka i padom popularnosti grupe, posebno u Americi. Album je ipak dospio do broja četiri u Britaniji i imao je uspješne singlove "[[Body Language]]" i "[[Las Palabras De Amor]]". Queen su se nastojali iskupiti na masivnoj turneji koja je uslijedila u Evropi, Americi i Japanu, čiji vrhunac je bio odličan nastup na londonskom Milton Keynes stadionu (izdan [[2004.]] na dvd-u pod nazivom ''[[On Fire: Live At The Bowl]]''). Ova turneja se smatra jednom od najboljih u karijeri benda i bila je njihova zadnja turneja u [[SAD]]-u i Kanadi.
Nakon toga i desetogodišnjeg neprekidnog rada i turneja, Bend je odlučio narednu [[1983.]] godinu provesti slobodno, što je odmah izazvalo špekulacije o raspadu. Aktivni članovi benda su bili gitarist [[Brian May]] koji je gostovao na koncertima različitih bendova, te snimio mini-album s [[Eddie Van Hallen]]om nazvan ''[[Star Fleet Project]]''; i bubnjar [[Roger Taylor]], koji je izdao svoj drugi samostalni album ''[[Strange Frontier]]''.
Početkom [[1984.]] godine grupa započinje s radom na svom novom albumu, na kojemu su se vratili zvuku s albuma prije ''[[Hot Space]]'', kombinirajući svoje stare provjerene recepte. Bilo je to prvi puta u karijeri da je bend pravio unaprijed određeni album i igrao na sigurno, što se u konačnici i isplatilo. Novi album ''[[The Works]]'' predstavio je povratak "čvršćem" [[rock]] zvuku na tragu "Jazz" i "The Game", dospio je na broj dva i postao njihov najprodavaniji album u Britaniji dotad s trostrukom platinastom nakladom. Album je donio megauspješnice "[[Radio Ga Ga]]" i "[[I Want to Break Free]]" koje su postale jedne od najvećih britanskih i evropskih hitova benda, te uspješnice "[[It's A Hard Life]]" i "[[Hammer to Fall]]". Zanimljivo je da je svaki član benda autor jedne od ovih uspješnih pjesama. Svaki od navedenih singlova su pratili izvrsni i ekstravagantni video uradci, koji su među najboljima koje je grupa napravila. Kontroverzni videospot za pjesmu "[[I Want to Break Free]]" u kojemu bend parodira britansku TV sapunicu obučeni u žensku odjeću, uzbunio je mnoge i donio velike kritike, te na koncu bio i zabranjen u Americi. Iako je ''[[The Works]]'' označio veliki povratak benda, te se smatra njihovim "klasičnim" i najboljim albumom iz osamdesetih, nije dobro prošao u [[SAD]]-u poput prethodnika, što je rezultiralo prvim neodlaskom na američku turneju. Queen su započeli svoju svjetsku turneju, te su nakon Britanije i Evrope održali nekoliko koncerata u Južnoafričkoj Republici, što je izazvalo velike proteste i kritike zbog politike apartheida koja je bila tada na svom vrhuncu u toj zemlji. Bend je godinu završio izdavanjem znakovitog Božićnog singla "Thank God it's Christmas".
===Live Aid i kasnije godine (1985. – 1990.)===
Godine [[1985.]] Queen su nastavili svoju turneju te održali dva koncerta u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]], kao nositelji na prvom "Rock in Rio" festivalu, svirajući dvije noći pred 300 000 ljudi svaki nastup. Selekcija najboljih izvedbi s obadva koncerta je bila izdana na video kaseti "Queen: Live In Rio", koja je opet postala broj 1 na video top listama. U [[travanj|travnju]] je [[Freddie Mercury]] izdao svoj prvi samostalni album ''[[Mr. Bad Guy]]''. Nakon pauze od par mjeseci, turneja je nastavljena u [[Australija|Australiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]] i Japanu. Vrhunac turneje je bio fantastični nastup benda na [[Live Aid]] koncertu u Londonu, koji je ponovno vratio bend na staze slave i privukao mnoštvo novih poklonika. 20-minutni nastup na kojemu su izveli neke od svojih najpoznatijih skladbi se smatra koncertnim vrhuncem Queena i jednom od najboljih koncertnih izvedbi ikad. Iskustvo nastupa na [[Live Aid]] humanitarnom koncertu ih je nadahnulo da prvi put sva četvorica naprave zajedno pjesmu, a rezultat je bio hit singl "[[One Vision]]", jedna od njihovih najboljih rock himni. Isto tako krajem godine izdali su sve svoje dotada izdane albume u box setu ''The Complete Works'', uključujući i album "B" strana singlova koji nisu bili objavljeni na albumima.
[[Datoteka:Queenland 198501.jpg|mini|desno|250px|<center>Queen na festivalu ''[[Rock in Rio]]'' [[1985]].]]
Početkom slijedeće [[1986.]] godine bend je izdao svoj novi album ''[[A Kind Of Magic]]'', koji se uglavnom sastojao od pjesama napravljenih za film [[Highlander]]. Album je bio vrlo uspješan, postavši britanski broj jedan i dosegnuvši četverostruku platinastu nakladu u U.K. Nastavio je trend prethodnika, kombinirajući pop-rock i hard rock. Naslovna pjesma albuma i tema iz filma "[[A Kind Of Magic]]" je bila još jedan britanski i evropski megahit za bend, a uspješni singlovi su bili i "[[Friends Will be Friends]]" te sjajna "[[Who Wants to Live Forever]]". Sredinom [[1986.]] godine uslijedila je i njihova dvomjesečna evropska stadionska turneja, nazvana "Magic Tour", koja je bila i njihova posljednja turneja. Vrhunci ove grandiozne turneje koja je oborila sve dotadašnje rekorde posjećenosti su bili nastupi na Wembley stadionu u Londonu, koji su kasnije izdani na dvostrukom cd-u i dvd-u kao ''[[Live At Wembley 86]]''. Zadnji koncert turneje i karijere Queen su odsvirali u Knebworth Parku pred 120 000 obožavatelja. Krajem godine izdan je koncertni album ''[[Live Magic]]'' koji je donio vrhunce s tri najbolja koncerta na turneji, kao i video kaseta "Queen: Live In Budapest" s nastupa na Nep stadionu u Budimpešti (prvi stadionski [[rock]] koncert u bivšem "Istočnom bloku").
Godina [[1987.]] je bila još jedna za odmor bendu, čiji članovi su se posvetili samostalnim projektima i sređivanju privatnih života. Sumnje o zdravstvenom stanju pjevača Mercuryja koji je neprestano vodio iznimno raskalašen život potvrdile su se opravdanima. Pjevač se testirao na [[AIDS]] i rezultati su nažalost bili pozitivni. Povukao se u svoj dom u Garden Lodge-u u [[London]]u i odgodio sve aktivnosti vezane za bend. Za bolest je znalo samo dvoje, troje njemu najbližih ljudi. Ista godina je međutim donijela njegov drugi samostalni projekt: s opernom pjevačicom [[Montserrat Caballé]] snimio je album ''[[Barcelona (album)|Barcelona]]''. [[Roger Taylor]] je osnovao novi bend [[The Cross]], jer nije mogao izdržati bez sviranja i turneja, dok je May gostovao na koncertima raznih izvođača, te je počeo pripremati svoj prvi samostalni album.
Godine [[1988.]] nakon dugogodišnjih bračnih problema razveli su se i May i Taylor, te napokon javno počeli izlaziti sa svojim novim djevojkama, o čemu je, kao i o Mercuryjevom zdravlju naveliko pisao britanski tisak. Iste godine Taylorov bend [[The Cross]] izdaje svoj album ''[[Showe It]]'' i kreće na evropsku turneju. Tokom londonskih koncerata gostovali su i preostali članovi Queena, što ih je opet zbližilo i nagnalo da započnu rad na svom novom albumu.
Nakon dvije godine pauze i niza privatnih problema [[1989.]] godine bend se ponovno okupio i izdao svoj trinaesti studijski album nazvan ''[[The Miracle]]'', koji odmah postaje britanski broj jedan. Na albumu po prvi puta u karijeri zajedno surađuju na pjesmama, koje su potpisane imenom benda. Glazbeno, album je nastavio trend prethodna dva, s nešto "tvrđim" zvukom i dao je prve naznake povratka benda svom prvotnom zvuku iz sedamdesetih. Bio je prvi album Queena s kojega je izdano pet singlova u Britaniji i Evropi; osim megauspješnog hard rock anthema "[[I Want It All]]" (britanski broj 3 i prvi US top 40 hit nakon punih pet godina), uspješnice su bile i "[[Breakthru]]", "[[The Invisible Man]]" i naslovna skladba "[[The Miracle]]". Ovaj album je također postao njihov prvi album koji neće biti promoviran uživo. Bend je znao da nešto nije u redu s Freddijevim [[Zdravlje|zdravljem]], ali nisu znali što. Bili su vrlo razočarani neodlaskom na turneju i što tako malo rade, ali Mercury je uporno tvrdio da je s njime sve u redu i odbijao odlazak na turneju. Krajem godine Queen su proglašeni najboljim britanskim [[rock]] bendom osamdesetih i dobili su priznanje za izniman doprinos britanskoj glazbi.
===Mercuryjeva smrt i devedesete (1990. – 2000.)===
[[Datoteka:Picswiss VD-45-06.jpg|mini|lijevo|160px|<center>Statua [[Freddie Mercury|Freddija Mercurya]] u [[Montreux]]u koja se također nalazi i na coveru albuma ''[[Made in Heaven]]'' (1995).]]
{{Quote box|width=30%|align=right|citat=''Cijelo to vrijeme smo znali da se Freddieju bliži kraj i držali pognute glave.''|izvor=Brian May}}
Sredinom [[1990.]] godine na Mercuryjevo uporno inzistiranje bend se okuplja u svom studiju u Montreuxu u Švicarskoj i počinje rad na novim pjesmama. Tada se već uočava loše fizičko stanje pjevača koje više nije bilo moguće sakrivati, te se Mercury napokon otvara ostatku benda i govori o svom zdravstvenom stanju. Nakon prvotnog šoka započinje snimanje novoga albuma na koji će se itekako odraziti trenutno stanje u bendu i bolest Mercuryja. Album nazvan ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' izlazi početkom [[1991.]] godine i ponovno postaje britanski broj jedan, te je hvaljen od kritike i publike kao najbolje izdanje benda u zadnje vrijeme. Albumu je prethodio istoimeni šest i pol minutni singl koji postaje njihov treći britanski broj 1 hit; žestoka, mračna i progresivna pjesma na kojoj je gostovao gitarist [[Steve Howe]]. Stilski, album je povratak benda svojim korijenima i ranim danima, s manjim naglaskom na pop-rock, a većim na [[hard rock]] i progresivnost skladbi. Ostali uspješni singlovi su bili psihodelična "[[I'm Going Slightly Mad]]", heavy metal broj "[[Headlong]]", te fenomenalna "[[The Show Must Go On]]". Svjesni da je Freddieju ostalo još nekoliko mjeseci života, bend odlučuje napraviti još nekoliko pjesama, od kojih su neke snimljene i kasnije objavljene na posthumnom albumu ''[[Made in Heaven]]'' [[1995.]] godine. Nepunih mjesec dana prije Mercuryjeve smrti bend objavljuje svoj drugi kompilacijski album [[Greatest Hits II (Queen)|Greatest Hits II]], koji isto dospijeva na broj 1 britanske liste i donosi presjek najvećih hitova benda iz osamdesetih i s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]''. Kompilacija je u međuvremenu postala jedan od najprodavanijih britanskih albuma ikad. 23. studenog 1991. Freddie Mercury napokon daje izjavu za tisak i medije u kojoj navodi da boluje od AIDS-a, a umire od upale pluća izazvane AIDS-om dan poslije i njegova smrt značila je i kraj Queena.
[[Datoteka:Queen star walk of fame.jpg|mini|desno|250px|<center>Queenova zvijezda na [[Holivudska staza slavnih|Stazi slavnih]] u [[Hollywood]]u]]
Nakon toga preostali članovi benda su odlučili ponovno izdati njihov najpoznatiji singl "[[Bohemian Rhapsody]]" zajedno s oproštajnom pjesmom Mercuryja s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' "These Are the Days of Our Lives" kao dvostruki singl koji je postao još jedan britanski božićni broj 1 hit. Pola godine poslije toga, nakon raznih nagrada i priznanja, May, Taylor i Deacon su u čast svom pjevaču i frontmanu odlučili organizirati koncert pod nazivom [[Freddie Mercury Tribute Concert]] u travnju [[1992.]] na londonskom stadionu Wembley. Bili su pozvani mnogi glazbenici prijatelji benda koji su zajedno s preostalom trojicom članova Queena izveli pjesme iz kataloga benda i cijeli koncert je bio veliki spektakl. Sva zarada od ulaznica išla je u dobrotvorne svrhe, u organizaciju za borbu protiv [[AIDS]]-a Mercury Phoenix Trust. Koncert je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći dobrotvorni [[rock]] koncert i smatra se jednim od najvećih koncerata ikad održanim. [[Brian May]] se posvetio samostalnoj karijeri i napokon izdao svoj prvi samostalni album, hvaljeni i uspješni ''[[Back To The Light]]'', te je oformio svoj vlastiti bend i krenuo na turneju. [[1993.]] godine izdao je i koncertni album s turneje ''[[Live At Brixton Academy]]''. [[Roger Taylor]] je raspustio svoj bend i [[1994.]] godine izdao svoj treći samostalni album ''[[Happiness?]]'', s kojim je isto postigao uspjeh i krenuo na evropsku turneju. Treći član benda, [[John Deacon]], se odlučio za mirovinu. [[1995.]] godine Queen je dovršio album, započet još 1991. kojega su simbolično nazvali ''[[Made in Heaven]]'', po istoimenoj pjesmi Freddija Mercuryja i koji je postao britanski broj jedan odmah po izlasku. Na njemu su se osim nekoliko pjesama nastalih za vrijeme snimanja albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'', našle još i nove verzije pjesama s nekih samostalnih albuma članova benda, poput Freddijeve "Made in Heaven" i "I Was Born To Love You", Rogerova "Heaven For Everyone", koju je bio snimio za [[The Cross]], te Brianova "Too Much Love Will Kill You". Bio je to i posljednji album kojeg je bend Queen pod tim imenom snimio. [[Brian May]] ponovno se vratio samostalnoj karijeri, isto kao i [[Roger Taylor]]. Obojica su [[1998.]] godine izdali samostalne albume, ali nisu ponovili uspjeh svojih prethodnih izdanja. U međuvremenu bend se još jednom okupio kako bi snimili pjesmu "No One But You (Only The Good Die Young)", posvećenu svom preminulom pjevaču, koju je napisao [[Brian May]] i koju su objavili na kompilaciji svojih rockerskih hitova i standarda ''[[Queen Rocks]]''. Također, nastupili su jedanput i uživo u [[Pariz]]u [[1997.]] godine, s [[Elton John|Eltonom Johnom]] i izveli pjesmu "[[The Show Must Go On]]". Spomenuti nastup je bio i posljednji za Johna Deacona, koji se vratio svom mirnom i povučenom životu. Izvedba pjesme se našla na kompilaciji ''[[Greatest Hits III (Queen)|Greatest Hits III]] iz [[1999.]] godine, zajedno s drugim pjesmama izvedenim s drugim izvođačima, manjim hitovima benda iz osamdesetih, te samostalnim hitovima članova Queena.
== Članovi ==
'''[[Freddie Mercury]]''' (1946. – 1991.) – vokal, klavir i klavijature - najpoznatiji je kao glavni vokalist i frontman benda; napisao je većinu pjesama koje se mogu naći na njihovom ''Greatest Hits'' albumu. Snimio je i nekoliko samostalnih albuma: ''Mr. Bad Guy'' te ''Barcelona'' s [[Opera|opernom]] pjevačicom [[Monserrat Caballe]].
'''[[Brian May]] CBE''' (1947.) – gitara, pozadinski vokal, klavir i klavijature - glavni gitarist benda; zajedno s bubnjarom ''Rogerom Taylorom'', bio je član benda ''Smile'' koji je vremenom postao ''Queen''; kao dječak je napravio ''Red Special'', gitaru na kojoj i dan danas svira; uz Mercuryja glavni tekstopisac i skladatelj benda. Snimio je i samostalne albume ''Back to the Light'' i ''Another World''.
'''[[John Deacon]]''' (1951.) – bas, ritam gitara i klavijature - svirao je bas i jedina je osoba koja nikada nije pjevala ni na jednom ''Queen'' albumu; posljednji se pridružio grupi 1971; napisao je najmanje pjesama od svih u grupi, ali je napisao neke od najvećih hitova grupe kao što su: ''Another One Bites the Dust, You're My Best Friend i I Want to Break Free''.
'''[[Roger Taylor]]''' (1949.) – bubnjevi, pozadinski vokal i klavijature - bubnjar benda, u sedamdesetima je pjevao glavni vokal na pjesmama koje je on napisao i skladao; autor "klasičnih" skladbi benda poput ''I'm in Love With My Car, Sheer Heart Attack, Radio Ga Ga i A Kind of Magic''. Snimio je najviše samostalnih albuma od svih članova benda, ukupno četiri albuma.
== Studijski albumi ==
#''[[Queen (album)|Queen]]'' ([[1973]].) #24 VB
#''[[Queen II]]'' ([[1974]].) #5 VB
#''[[Sheer Heart Attack]]'' ([[1974]].) #2 VB, #11 SAD
#''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]'' ([[1975]].) #1 VB, #4 SAD
#''[[A Day at the Races (album)|A Day at the Races]]'' ([[1976]].) #1 VB, #5 SAD, #1 Japan
#''[[News of the World]]'' ([[1977]].) #4 VB, #3 SAD, #3 Japan
#''[[Jazz (album)|Jazz]]'' ([[1978]].) #2 VB, #6 SAD
#''[[The Game (album)|The Game]]'' ([[1980]].) #1 VB, #1 SAD
#''[[Flash Gordon (album)|Flash Gordon]]'' ([[1980]].) #10 VB, #23 SAD, #1 Austrija
#''[[Hot Space]]'' ([[1982]].) #4 VB, #22 SAD, #1 Austrija
#''[[The Works (album, Queen)|The Works]]'' ([[1984]].) #2 VB, #23 SAD
#''[[A Kind of Magic]]'' ([[1986]].) #1 VB, #46 SAD
#''[[The Miracle]]'' ([[1989]].) #1 VB, #24 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska
#''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' ([[1991]].) #1 VB, #30 SAD, #1 Švicarska
#''[[Made in Heaven]]'' ([[1995]].) #1 VB, #58 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska
#''[[The Cosmos Rocks]]'' ([[2008]].)
== Poznatije kompozicije ==
* [[Bohemian Rhapsody]]
* [[We Are the Champions]]
* [[We Will Rock You]]
* [[Love of my life]]
* [[Another One Bites the Dust]]
* [[Crazy Little Thing Called Love]]
* [[Somebody to Love]]
* [[Under Pressure]]
* [[Radio Ga Ga]]
* [[I Want to Break Free]]
* [[You're My Best Friend]]
* [[Killer Queen]]
* [[The Show Must Go On]]
* [[Who Wants to Live Forever]]
* [[I Want It All]]
* [[A Kind of Magic]]
== Vanjske veze ==
* {{en icon}} [http://www.queenonline.com/ Web stranica benda Queen]
;Ostali projekti
{{WProjekti
|commons = Queen
|commonscat = Queen
}}
{{Queen}}
[[Kategorija:Britanske muzičke grupe]]
[[Kategorija:Britanske rok-grupe]]
{{Link FA|ast}}
{{Link FA|bs}}
|