Aleksandar Mišić – razlika između verzija
preuzeto sa sr wiki |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 30 novembar 2013 u 03:24
Aleksandar Mišić (Beograd, 1891. — Valjevo, 18. decembar 1941) je bio srpski oficir u ratovima 1912-1918. godine i četnički komandant i obaveštajac tokom ustanka u Srbiji 1941. godine.
Aleksandar Mišić | |||
---|---|---|---|
Aleksandar Mišić | |||
Lični podaci | |||
Nadimak | Aca | ||
Datum rođenja | 1891 | ||
Mesto rođenja | Beograd (Kraljevina Srbija) | ||
Datum smrti | 18. decembar 1941. | ||
Mesto smrti | Valjevo (Srbija) | ||
Vojska | Srpska vojska Jugoslovenska vojska Jugoslovenska vojska u otadžbini | ||
Najviši čin | major | ||
Bitke i ratovi | Balkanski ratovi Prvi svetski rat Drugi svetski rat |
Zarobljen je od strane Nemaca 6. decembra 1941. godine tokom operacije Mihailović. Major Aleksandar Mišić bio je sin slavnog vojvode Živojina Mišića.
Predratna biografija
Aleksandar Mišić je rođen u Beogradu, kao peto od šestoro dece Živojina i Lujze Mišić. Čim je napunio 18 godina odlazi Rusiju. Tamo upisuje Vojnu akademiju u Vilnu. 1912. se razboleo, nakon čega se vraća u Srbiju, koja se tada spremala za rat protiv Osmanskog carstva. Stupio je kao oficir u Srpsku vojsku. Učestvovao je u brojnim bitkama u Balkanskim ratovima kao i Prvom svetskom ratu.
Od 1928. do 1930. godine bio je vršilac dužnosti upravnika Vrnjačke Banje.
Drugi svetski rat
Nakon aprilskog sloma, pukovnik Mihailović sa svojom grupom oficira formirao četničku komandu na Ravnoj gori maja 1941. godine. Major Mišić je odmah pristupio organizaciji. Bio je komandant Ribničkog četničkog odreda u Četničkim odredima Jugoslovenske vojske.
Posle neuspešnog sastanka sa Titom u Brajićima i Hadsonovog dolaska koji ga je uverio da ima legitimitet od izbegličke vlade, Mihailović je odlučio da se obračuna sa partizanima. Dva četnička oficira za vezu si 28. oktobra stupili u vezu sa Nedićem, a sutradan sa nemačkim oficirom Jozefom Matlom, sa Mihailovićevom ponudom zajedničku borbu protiv partizana u zamenu za oružje.[1] Međutim, partizani su odbili četničke napade i ugrozili četničke položaje na Ravnoj gori. Zbog toga je Mihailović 3. novembra 1941. odložio sastanak sa nemačkim oficirima za 11. novembar.[2] Na sastanku u selu Divcima, kom su prisutvovali Mihailović, Mišić i jedan zvaničnik Abvera, Mihailović se ponudio Nemcima za borbu protiv partizana, ali nikakav sporazum nije postignut zbog nemačkog zahteva za kompletnom predajom četnika.
Posle zauzimanja partizanskog Užica, Nemci su 3. decembra izdali naređenje za operaciju Mihailović, napad na njegove snage na Ravnoj gori. Mihailović se sklonio kod Mišića u Struganiku. Tu su opkoljeni, ali je Mihailović uspeo pobeći. Nemci su zarobili Mišića i Fregla i kasnije ih streljali.[3]
Reference
- ↑ Tomasevich 1975: str. 148
- ↑ Tomasevich 1975: str. 149
- ↑ Tomasevich 1975: str. 199
Literatura
- Tomasevich, Jozo (1975). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0857-9.
- Milovanović, Nikola (1991). Draža Mihailović. Beograd: Pegaz. (COBISS-Sr).