Analisti – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 13:
'''Srednja analistika''' nastavak je starije. Srednji analisti pišu latinskim jezikom, arhaičnim i neizrađenim stilom. Mana im je što izmišljaju i falsifikuju usmena predanja kako bi u njima popunili hronološke ili [[Geografija|geografske]] praznine i nedoslednosti, kao i to što [[Racionalizam|racionalističkim]] tumačenjima pokušavaju da od [[Legenda|legende]] načine istoriju. Vrednost srednjoj analistici, međutim, pruža mnoštvo antikvarskih detalja.
 
'''Mlađa analistika''' samo je po formi bolja od srednje, a inače su nedostaci srednje analistike u njoj dodatno pojačani. Iz [[Politika|političkih]], [[Patriotizam|patriotskih]] ili [[Religija|religijskih]] razloga pisci nove analistike obilno pribegavaju izmišljanju, falsifikovanju, prerađivanju. Mnogi podaci mlađih analista svoje izvore imaju u [[Helenizam|helenističkim]] pripovetkama. Najpoznatiji predstavnici bili su [[Kvint Klaudije Kvadrigarije]] (''Quintus Claudius Quadrigarius'', oko 80. st. e.) i [[Valerije AncijaAncijat]] ''(Valerius Antias)''. Kasnija rimska istoriografija, oličena u delima [[Tit Livije|Tita Livija]], [[Dionizije Halikarnašanin|Dionizija Halikarnašanina]] i [[Plutarh]]a, bila je pod snažnim uticajem mlađih analista i njihovih legendi pretvorenih u istoriju.
 
[[Kategorija:Historiografija]]