Prolog epa govori uopćeuopste o Gilgamešu, koji je bio jedna trećina čovjek a dvijedve trećine bog. Gilgameš se opisuje kao jako lijeplep i mudar čovjek koji je gradio prelijepeprelepe hramove i velike gradske zidine. Međutim, i pored njegovih vrlina, kada je počeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgameš je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku ženu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeliuvideli patnju Gilgameševog naroda i stvorili su Enkidua, čovjekačoveka divljine, koji je bio ravan Gilgamešu.
Enkidu je bio divlji čovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je svećenicu iz Ištarinog hrama da bi ga vratio u civilizirani svijetsvet (tada se vjerovalo da seks i žene djeluju smirujuće na ljude divljine). Enkidu je stvarno postao normalan čovjek. Kada je saznao šta Gilgameš radi svomesvom narodu, otišao je u Uruk i našao Gilgameša. Nakon što su se tukli čitavu noć, sprijateljili su se. Odlučili su da zajedno ićiidu u avanture.
Oni prvo odlaze u zabranjenu šumu da posijekuposeku drva. Tu ih napada čudovište Humbaba, kojeg pobjeđujupobeđuju. Pri povratku u Uruk, nakon što je odbio imativodjenje ljubavne odnoseljubavi s božicomboginjom, bore se i pobjeđujupobeđuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odlučesu kaznitiodlucili da kazne Enkidua. Enkidu umire, a Gilgameš je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgameš odlazi u potragu za besmrtnošću. Ne uspijevauspeva da je dobitidobije i umire kao smrtnik.
