Smrt Isusa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m reference
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m reference; kozmetičke promjene
Red 15:
Isus i njegovi sledbenici su napustili [[Galileja|Galileju]] i krenuli na [[pasha|pashu]] u nekadašnju prestonicu [[Davidovo carstvo|Davidovog carstva]], grad [[Jerusalim]] u [[Judeja|Judeji]]. Najverovatnije s proleća 30. godine naše ere, Isus stiže u Jerusalim za vreme praznika [[pasha|Pashe]], kojim se obeležava ranije oslobođenje Jevreja iz egipatskog ropstva<ref name="Kembridž"/> i kada su političke i verske prilike bile napete.<ref name = "Sanders">Sanders, E. P. The historical figure of Jesus. Penguin, 1993.</ref> Jerusalim je u vreme praznika [[pasha|pashe]] bio krcat [[hodočašće|hodočasnicima]], kojih je prema nekim procenama bilo između 300,000 i 400,000.<ref>[[E. P. Sanders|Sanders, E. P.]] The historical figure of Jesus. Penguin, 1993. p. 249</ref> Kada je ušao u grad, tvrdio je da autoritet koji pronosi dolazi od Boga, te su ga neki prepoznali kao mesiju, dugo iščekivanog oslobodioca.<ref name="Kembridž"/>
 
Isus je propovedao u Jerusalimu, i izazvao nemire u [[Jerusalimski hram|hramu]].<ref name = "ActJ"/> Doveo je u pitanje verski autoritet Hrama, poremetivši tokove profitabilne trgovine koja se tamo odvijala tokom hodoćašća.<ref name="Kembridž"/> On je govorio da će hram biti uništen i da od njega neće ostati “kamen na kamenu”.<ref name = "JInt">[[Bart D. Ehrman|Ehrman, Bart D.]]. [[Jesus, Interrupted]], HarperCollins, 2009. ISBN 00611739320-06-117393-2</ref> Događaji u hramu su privukli pažnju vlasti, jer su procenili da Isus apokaliptičnim govorima može lako zagrejati masu okupljenu za praznike.<ref name = "JInt"/>
 
Prema predanju, stariji pripadnici sveštenstva su ispitivali Isusa ali je on njihov autoritet osporio, nakon čega je predat rimskoj vlasti, namesniku Pontiju Pilatu, koji ga je smatrao figurom koja donosi nevolje.<ref name="Kembridž">Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref>
Red 22:
{{main|Hapšenje Isusa}}
[[Datoteka:Antonio della Corna - Christ Before Caiaphas - Walters 37481 - Detail.jpg|minijatura|Hapšenje Isusa]]
Isus je uhapšen ubrzo nakon nemira izazvanih u jerusalimskom Hramu. Uoči hapšenja ga je izdao jedan od njegovih učenika, [[Juda Iskariotski]], što je potvrđeno u mnogim izvorima i smatra se verodostojnim događajem.<ref name = "JInt"/> Nije sasvim jasno kakve je informacije Juda mogo pružiti vlastima.<ref name = "JInt"/> [[Bart Ehrman]] smatra da je Juda vlastima preneo ono što im je Isus nasamo govorio, da će postati kralj dolazećeg kraljevstva.<ref>Ehrman differentiates this hunch of his from the standard, commonly held historical opinions that compose the rest of his book. [[Bart D. Ehrman|Ehrman, Bart D.]]. [[Jesus, Interrupted]], HarperCollins, 2009. ISBN 00611739320-06-117393-2</ref> Drugi smatraju da im je otkrio kako da bez buke uhapse Isusa.<ref name="Kembridž"/>
 
Održavanje reda je bio jedan od primarnih zadataka jevrejskog [[Prvosveštenik]]a, postavljenog od rimskih vlasti, i kojima je za svaki veći izgred lično odgovarao. Naučnici smatraju da je Prvosveštenik, uz pomoć [[Sadukeji|sadukejskih]] čuvara hrama, uhapsio Isusa zbog izazivanja [[pobuna|pobune]] i nereda, i predao ga rimskim vlastima.<ref>'Both the gospel accounts and [the] Pauline interpolation [found at 1 Thes 2:14-16] were composed in the period immediately following the terrible war of 66-73. The Church had every reason to assure prospective Gentile audiences that the Christian movement neither threatened nor challenged imperial sovereignty, ''despite'' the fact that their founder had himself been crucified, that is, executed as a rebel.' [[Paula Fredriksen|Fredriksen, Paula]]. (2000) ''From Jesus to Christ: The Origins of the New Testament Images of Christ.'' Second Edition. Yale University Press. p. 122 ISBN 03000845790-300-08457-9</ref><ref>NIDB pg. 290</ref><ref name="ReferenceA"/>
 
Jevanđelja prenose da su se muški učenici razbežali usled hapšenja, te su Isusovom pogubljenju prisustvovale samo žene.<ref name="Enciklopedija živih religija">''Isus'', Enciklopedija živih religija (str. 316-318), Nolit, Beograd, 2004.</ref>
Red 73:
Hrišćanska tradicija prenosi da je Isus nekoliko dana nakon pogubljenja [[Isusovo uskrsnuće|ustao iz mrvih]]. Neki od Isusovih sledbenika bili su uvereni da ga je Bog vaskrsao iz mrtvih i da im se ukazao kao "živi Gospodar".<ref name="Kembridž"/>
 
Istoričari pokušavaju da utvrde šta se najverovatnije dogodilo i svako iole verovatno objašnjenje ima prednost nad objašnjenjem da je Isus ustao iz [[smrt|mrtvih]], što sa stanovišta [[nauka|nauke]] predstavlja nemogućnost.<ref name = "JInt"/> Jedno od objašnjenja pruža [[hipoteza vizije]], prema kojoj su neki sledbenici doživeli viziju Isusa nakon njegove smrti, pa se priča raširila po hrišćanskoj zajednici.<ref>{{Cite book|last=Funk|first=Robert W|title=The Acts of Jesus: The Search for the Authentic Deeds of Jesus|year=1998|publisher=A Polebridge Press Book from Harper San Francisco|isbn=0-06-062978-9|url=http://www.westarinstitute.org/Polebridge/Title/Acts/acts.html}}</ref> Drugo objašnjenje je [[hipoteza ukradenog tela]], prema kojoj su Isusovo telo odneli njegovi učenici ili nepoznate osobe.<ref name="ehrmancraig">[http://www.holycross.edu/departments/crec/website/resurrection-debate-transcript.pdf Is there historical evidence for the resurrection of Jesus? A debate between William Lane Craig and Bart D. Ehrman.]</ref><ref name="carrier352">Carrier. "The Plausibility of Theft", p. 352.</ref> Postoji i objašnjenje je da su navodi o uskrsnuću samo [[legenda|legende]] nastale decenijama nakon Isusove smrti. Najstarije jevanđelje po Marku pominje samo prazan grob, dok Matej, Luka i Jovan pominju i prikaze uskrsnuća, koji se u nekih navodima ne poklapaju.
 
== Tumačenja ==
Red 81:
 
== Izvori ==
{{izvorireflist|2}}
 
== Eksterni linkovi ==