Ilija Trifunović-Birčanin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 188.246.84.185 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357
Red 42:
Biračnin je govorio da se »u prvom redu mora voditi borba protiv komunizma«, budući da su upravo »komunisti krivi zbog terora, koji okupatori provode nad narodom, jer komunisti stvaraju nemire«."<ref name="Pop izdaje"/> Trifunović će, povezujući [[Dobrosav Jevđević|Dobrosava Jevđevića]] i [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] u Hercegovini, [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]], [[Mane Rokvić|Manu Rokvića]] i [[Brane Bogunović|Branu Bogunovića]] u zapadnoj Bosni, [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] u sjevernoj Dalmaciji i [[Stevo Rađenović|Stevu Rađenovića]] i [[Pajica Omčikus|Pajicu Omčikusa]] u južnoj Lici uspostavljati jedinstvenu vojnu komandu koja će uskoro djelovati kao štab četničkih odreda za Hercegovinu, Dalmaciju, zapadnu Bosnu i Liku.<ref name="Pop izdaje"/>
 
U martu 1942. Trifunović je dobio pismene ovlasti od [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], vođe [[JVuO]], da bude njen predstavnik, odnosno komandant u oblasti [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Lika|Like]], [[Kordun]]a i Primorja. Vojvoda Birčanin je preko svojih prijatelja i članova Narodne Odbrane također organizirao i četničke formacije u [[Slovenija|Sloveniji]] poznate pod nazivom [[Plava garda]]. S Mihailovićem se prvi put sastao u maju 1942. u selu Pustopolju kod Gacka u Hercegovini. Nakon toga, jedna [[UK|britanska]] podmornica je na Korčulu za Birčanina donijela radio stanicu, tehnički materijal i novčana sredstva. Birčanin je izvođenje ove misije poverio vojvodi Momčilu Đujiću. Tada je unapredio generala Mihailovića u čin četničkog nadvojvode. [[Draža Mihailović|Mihailović]] je tom prilikom predao listu od 25 oficira JVuO koje je stari Birčanin proglasio četničkim vojvodama.
 
Početkom jula 1942. godine, nakon poraza partizana u Hercegovini je izvršena smotra četnika po srezovima. Ilija Birčanin je tada obišao četničke jedinice u nevesinjskom, gatačkom i bilećkom srezu. Pratili su ga italijanski general [[Alesandro Luzana]], [[Dobrosav Jevđević]] i četnički komandanti iz pomenutih srezova. Četnicima u Bileći održao je sledeći govor:
 
{{citat|Zahvaljujem vam se junaci, što ste u ovim krajevima slomili komunizam i uništili te krvave bande. Pozivam vas, da se pokoravate zakonima i ne nasjedate lažnim vijestima, te da se i dalje borite protiv komunizma, jer su boljševičke armije već na umoru. Danas je glavna borba uperena protiv komunizma, u kojoj se osim ostalih naroda Evrope bore i svi južni Sloveni, jednako Srbi, Hrvati i Slovenci, a iz koje će borbe izići nova Evropa, gdje nas očekuje novi život, koji će sigurno biti bolji, te ćemo u miru moći podizati svoje razrušene domove i orati naša polja.<ref>http://znaci.net/00001/4_14_1_120.htm</ref>}}
 
Birčanin je, uz pomoć [[Dobroslav Jevđević|Dobroslava Jevđevića]] svoje pristaše u organizirao u paravojnu formaciju pod nazivom "Odred Vojvode Birčanina", a kasnije je formirana i Splitsko-šibenička brigada, kasnije poznata kao "Svilena brigada". Te su formacije zajedno s [[Dinarska Četnička Divizija|Dinarskom Četničkom Divizijom]] činile [[Dalmatinska Vojska|Dalmatinsku Vojsku]]. Do kraja 1942. ostvario je legalizaciju četničkih postrojbi kod talijanskih okupacijskih vlasti te njihovu redovitu opskrbu borbenim, materijalnim i novčanim sredstvima na temelju zajedničke borbe protiv [[partizan]]a.