Razlike između izmjena na stranici "Rembrandt van Rijn"

Obrisano 85 bajtova ,  prije 6 godina
m/м
reference
m/м (reference)
m/м (reference)
'''Rembrandt Harmenszoon van Rijn''' ([[Leiden]], [[15. 7.|15.7.]] [[1606]]. - [[Amsterdam]], [[4. 10.|4.10.]] [[1669]].) bio je [[holandija|nizozemski]] barokni slikar; najsnažnija je i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti [[17. vijek|17. stoljeća]].
 
Ostvarivši uspjeh još kao mladi slikar, kasnije godine njegova života obilježila je tragedija financijskih poteškoća. Unatoč tomu, njegove slike i grafike bile su popularne cijeloga njegova života, i njegova reputacija kao slikara ostala je neokaljana<ref>{{sfn|Gombrich, str. ||pp=427.</ref>}} te je dvadesetak godina naukovao gotovo sve važnije Nizozemske slikare.<ref>Clark, p. 203.</ref> Rembrandtova najveća inovativnost se ispoljila u njegovim [[portret]]ima suvremenika, autoportretima i [[ilustracija]]ma [[Biblija|biblijskih]] motiva. Njegovi autoportreti tvore jedinstvenu intimnu biografiju u kojoj je umjetnik promatrao sebe bez taštine i potpuno iskreno.<ref>{{sfn|Gombrich, str. ||pp=420.</ref>}}
 
U slikarstvu, kao i u grafici, pokazao je iznimno poznavanje klasične [[ikonografija|ikonografije]] kojuje preoblikovao kako bi se uklopila u njegovo iskustvo. Tako su njegovi prikazi biblijskih scena sadržavali njegovo poznavanje teksta, asimilaciju klasičnih kompozicija i njegova istraživanja [[jevreji|židovske]] populacije u [[Amsterdam]]u.<ref>Clark, pp. 203-4.</ref> Zbog svog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom često je zvan i „jednim od velikih proroka civilizacije“<ref>{{sfn|Clark, str. ||pp=205.</ref>}}
 
== Biografija ==
Od 1629. Rembrandt intenzivno radi za dvor u [[Hag|Den Haagu]], te naposljetku i za princa [[Frederik Hendrik|Frederika Hendrika]] sve do 1646.<ref>Slive, str. 60, 65</ref>
 
Do kraja 1631., Rembrandt se i seli u Amsterdam, tada brzorastući i glavni trgovački grad Nizozemske, te tamo uspješno počinje raditi portrete. Rembrandt je 1634. oženio Saskiju van Uylenburg, nećakinju trgovca umjetninama Hendrickvan Uylenburga<ref>{{sfn|Slive, str. ||pp=60-61</ref>}} Iste godine Rembrandt postaje Amsterdamskim majstorom i članom lokalne udruge slikara, te prima u naukovanje brojne slikare kao što su [[Ferdinand Bol]] i [[Govert Flinck]].<ref name=Bull-28>Bull, et al, str. 28</ref>
 
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 086.jpg|thumb|left|200px|''Saskia kao Flora'', oko. 1635., ulje na platnu, 123,5 × 97,5 cm, Nacionalna galerija, [[London]].]]
Godine 1639. Rembrandtovi se sele u novu kuću (danas Rembrandtov muzej) u ulici Jodenbreestraat koja je tada bila [[jevreji|židovski]] kvart. Rembrandt je često koristio svoje susjede židove kao modele u svojim slikama s tematikom iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]].<ref>{{sfn|Adams, str. ||pp=660</ref>}} Rembrandtovi su izgubili nekoliko novorođenčadi (sin Rumbartus je imao samo dva mjeseca 1635. god., a njihova kći Cornelia samo tri tjedna 1638. god., a druga kći Cornelia, samo mjesec dana 1640.). Samo je njihovo četvrto dijete, [[Titus van Rijn|Titus]], rođen 1641., preživio do zrelosti, no ubrzo nakon njegova rođenja Saskia je umrla, najvjerojatnije od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Rembrandtovi crteži bolesne supruge nemoćne u krevetu su jedni od najpotresnijih njegovih djela.<ref name=Slive-71>Slive, str. 71</ref>
 
Krajem 1640tih Rembrandt je započeo vezu s mnogo mlađom Hendrickje Stoffels, koja je najprije bila njegova kućopaziteljica. Godine 1654. rodila im se kći Cornelia, te je Hendrickje morala odgovarati pred Nizozemskim reformističkim sudom optužena da je “učinila prostitutski čin sa slikarom Rembrandtom”. Ona je priznala i nije joj bilo dozvoljeno da krsti kći. Ona i Rembrandt su bili u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici, ali nikada u građanskom braku, jer je Rembrandt želio očuvati zakladu sinu Titusu koju mu je ostavila pokojna majka.<ref name=Slive-71/>
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 103.jpg|thumb|desno|''Rembrandtov sin Titus'' kao redovnik, 1660., ulje na platnu, 79,5 × 68 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]].]]
Rembrandt je živio iznad svojih primanja, kupujući umjetnine (pa čak i licitirajući za svoje slike), grafike i rijetkosti do te mjere da je sud, kako bi Rembrandt izbjegao [[bankrot]] 1656., odredio da mora prodati slike i veliki dio svoje kolekcije antikviteta. Iz prodajne liste 1657. i 1658. (s razočaravajućim cijenama) saznajemo kako je u posjedu pored brojnih slika starih majstora imao i biste rimskih careva, samurajske oklope, kolekciju prirodoslovnih izložaka i minerale.<ref>{{sfn|Slive, str. ||pp=84</ref>}} Također je morao prodati svoju kuću i tiskarsku prešu, te se preseliti u skromniju kuću u [[Rozengracht]]u in 1660.<ref>{{sfn|Schwarz, str. ||pp=12.</ref>}}
Amsterdamski slikarski ceh mu je okrenuo leđa, a njegove naruđbe su često mijenjane još za vrijeme slikanja<ref>{{sfn|Clark |1974, str. |pp=60-61</ref>}}
Rembrandt je još slikao brojne portrete kada ga je 1667. god. posjetio obožavatelj, toskanski knez [[Cosimo III. de' Medici]], na svom putu u Amsterdam.<ref>{{sfn|Clark |1978, str. |pp=34</ref>}}
 
Rembrandt je nadživio i svoju ženu Hendrickje, koja je umrla 1663., i svog sina Titusa, koji je preminuo 1668., ostavivši za sobom kćerkicu. Rembrandt je umro godinu dana kasnije, [[4. 10.|4. listopada]], [[1669|1669.]] u Amsterdamu, te je pokopan u neoznačenu grobnicu na groblju ''Westerkerk''.<ref>{{sfn|Slive, str. ||pp=83</ref>}}
 
== Djela ==
[[Datoteka:Rembrandt Christ in the Storm on the Lake of Galilee.jpg|thumb|left|200px|<center>''Krist u oluji na Galilejskom jezeru'', 1633. ulje na platnu.<center>]]
U svom pismu prijatelju Huyghensa, Rembrandt je napisao jedinu očuvanu izjavu o svojoj umjetnosti: ''die meeste ende di naetuereelste beweechgelickheijt'' (najveće i najprirodnije emocije). Bilo da govori o motivima ili formi, Rembrandt je bez premca u isto vrijeme i prizeman i nebesko duhovan kao niti jedan zapadnjački slikar prije njega, a možda i poslije.<ref>{{sfn|Hughes, str. ||pp=6</ref>}}
 
Iako se u 20. st. mislilo kako je Rembrandt naslikao gotovo 600 [[slika]], danas se vjeruje kako je taj broj bliži brojci od 300.<ref>Te slike se dijele na "najvjerojatnije autentične", "vjerojatno autentične" and "vjerojatno neautentične" na [http://staff.science.uva.nl/~fjseins/RembrandtCatalogue/ the Online Rembrandt catalouge]</ref> Njegove [[grafika|grafike]] se obično nazivaju [[bakropis]]ima, premda je veliki broj [[bakroreza]] a ponekad i u tehnici [[suha igla|suhe igle]], a kreću se oko brojke od 300 djela.<ref>Prije dvjesto godina Bartsch navodi 375., a skoriji navodi kao Schwartz, str. 6, navodi 289; Münz 1952., 279, Boon 1963., oko 287. [http://www.printcouncil.org/search.html Print Council of America]</ref> Najvjerojatnije je za života napravio i više od 2,000 crteža.
Tijekom karijere Rembrandt najčešće je slikao portrete, pejzaže i narativne slike. Za ove posljednje najviše je bio cijenjen od svojih suvremenika koji su mu odavali počast za vještinu prikazivanja biblijskih prizora s bogatstvom emocija i neprikosnovenom pozornosti za detalje. Stilski se njegove slike razvijaju od ranog 'glatkog' načina sikanja, karakterističnog po iluzionističkim težnjama, do kasnog 'grubog' tretmana bogato raznolikih tekstura koje su dozvoljavale i iluziju forme pretpostavljajući i taktilne osobine same slike.<ref>van de Wetering, str. 160., 190.</ref>
 
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 130.jpg|thumb|left|190px|<center>''Autoportret'', 1658., remek-djelo posljednjeg stila, "najmirniji i ponajbolji od svih njegovih portreta".<ref>{{sfn|Clark |1978, str. |pp=28</ref>}}<center>]]
Od kasnih 1640tih sloboda i dubina njegovih crteža i slika ponavlja se i u njegovim grafikama. Djela su širokog raspona tema i tehnika; ponekad ostavlja velike površine praznog papira, a ponekad opet koristi kompleksnu mrežu linija kako bi stvorio bogate tamne tonove.<ref>{{sfn|Ackley, str. ||pp=14.</ref>}}
Za djelovanja u Amsterdamu (1632.-1636.), Rembrandt je započeo slikati velike dramatične biblijske i mitološke scene s izrazitim kontrastom (''Osljepljavanje Samsona'', 1636., ''[[Belshazzar]]ova gozba'', oko 1635.) u želji da dosegne barokni stil Rubensa.<ref>van de Wetering, str. 287.</ref>
Do 1630tih, Rembrandt je naslikao i nacrtao nekoliko [[pejzaž]]a s pojačanom dramom prirode, drvećem visokih korijena i slikovitim nebom (''Barake ispod olujnog neba'', oko 1641., ''Tri drveta'', 1643.). Od 1640tih njegova djela postaju manje dotjerana i teža u tonu, vjerojatno oslikavajući njegovu osobnu tragediju. Biblijske scene su češće iz [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] nego iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]. Godine 1642. naslikao je i svoju najveću sliku - ''[[Noćna straža]]'', najpoznatiju zbog mnoštva naručenih portreta koje je pokušao uklopiti u svoj stil koji je razvijao proteklih godina.<ref>van de Wetering, str. 288.</ref>
 
Kasnijih godina se posvetio portretnim figurama iz biblije ('' Apostol Jakov'', 1661.), i duboko reflektivnim autoportretima (od 1652. to 1669. naslikao ih je petnaest), te nekoliko potresnih slika žena i muškaraca (''Židovska nevjesta'', oko 1666.).<ref>"Slika ''Židovska nevjesta'' prikazuje zrelu ljubav, čudesnu mješavinu bogatstva, nježnosti i povjerenja... glave kao da imaju duhovni sjaj koji slikari inspirirani klasikom nikada nisu mogli prikazati." Clark, str. 206.</ref>
Na ovim njegovim kasnim velikim portretima možemo prepoznati stvarne ljude, osjetiti njihovu toplotu, njihovu žudnju za suosjećanjem, ali i njihovu usamnjenost i patnju. Njegove prodorne oči s posljednjih autoportreta kao da prodiru duboko do našeg srca.<ref>{{sfn|Gombrich, str. ||pp=423.</ref>}}
 
=== Grafike ===
[[Datoteka:Rembrandt The Hundred Guilder Print.jpg|right|thumb|300px|<center>''Grafika od stotinu Goldena'', oko1647.-1649., [[bakropis]].<center>]]
Rembrandt je stvarao grafike tijekom cijele svoje karijere od 1626. to 1660., jedina godina iz koje ne postoji datirana grafika je problematična 1649.<ref>Schwartz, 1994, str. 8-12</ref> Sloboda [[gravira]]nja je bila iznimno važna u njegovom djelu. Najprije je koristio stil sličan svojem crtežu, ali se kasnije približio slikarskim efektima koristeći mnoštvo jetkanja kiselinom kako bi postigao različite jačine linija. Tijekom 1640tih radio je u više faza na grafici ''Grafika od stotinu Goldena'' i bilo je to "krunsko djelo sredine njegove karijere" iz čega je iznikao njegov finalni stil.<ref>{{sfn|White |1969, str. |pp=6</ref>}}
Iako je otisak preživio samo u dvije faze, mnoštvo prerada se može vidjeti ispod finalnog otiska i u mnoštvu crteža.<ref>White 1969, str. 6, 9-10</ref>
[[Datoteka:Rembrandt The Three Crosses 1653.jpg|thumb|left|270px|<center>Tri križa, [[bakropis]], 1653., III. Otisak od IV.<center>]]
177.192

izmjene