Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 9:
Na Kongresu ujedinjenja sudelovali su predstavnici raznih grupa. Najbrojniji su bili članovi levih krila predratnih socijaldemokratskih stranaka iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Slovenije, koji su prihvatili [[boljševizam|boljševičko]] opredeljenje za zaoštravanje klasne borbe protiv [[Buržoazija|buržoazije]] i za revolucionarno rušenje kapitalističkog poretka. Otcepili su se od kompromisne linije unutar tih stranaka, koja je prihvatala politiku reformi umesto revolucije, te saradnje i kompromisa sa buržoazijom umesto klasne borbe. Taj rascep na revolucionarne [[komunist]]e i reformističke [[socijaldemokracija|socijaldemokrate]] (komunisti su ih pogrdno nazivali „oportunistima") događao se tada u svim radničkim strankama u Evropi.
 
Odnos prema nacionalnom pitanju bio je jedan od uzroka rascepa. Stavljajući jedinstvo radničke klase iznad nacionalnih podela, »Komunisti su pozdravljali stvaranje Kraljevine SHS kao revolucionaran čin, suprotstavljajući se savim vidovima nacionalističkih „psihoza“, plemenskih separatizama i obnavljanja nacionalnih sukoba.« (<ref>Petranović, str. 104)</ref> Većina članova [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije|Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije]] izjasnila se za sudelovanje na Kongresu ujedinjenja, kao i većina socijaldemokratskih grupa u Dalmaciji.
 
Uz leve socijaldemokrate, na Kongresu su sudelovali i predstavnici Jugoslovenske komunističke grupe Ruske komunističke partije, osnovane juna 1918. Ona je bila sastavljena od austrougarskih ratnih zarobljenika, koji su nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] oslobođeni i pridružili se komunistima. ([[Josip Broz Tito]], takođe bivši zarobljenik, u to doba je boravio u dalekom Omsku.) Takođe su na Kongresu sudelovali predstavnici anarhističkih grupa, grupa nacionalističke omladine i drugih malih grupa.