Hegemon – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Hegemon sa Tasosa''' (grč. Ἡγήμων ὁ Θάσος) bio je starogrčki komediograf koji je stvarao u okviru Stara...
 
mNema sažetka izmjene
Red 1:
'''Hegemon sa Tasosa''' ([[Grčki jezik|grč]]. Ἡγήμων ὁ ΘάσοςΘάσιος) bio je [[Stara Grčka|starogrčki]] [[Antička komedija|komediograf]] koji je stvarao u okviru [[Stara atička komedija|stare atičke komedije]], no ipak je bio slavniji po svojim [[Parodija|parodijama]], pa [[Aristotel]] za njega kaže da je "prvi pevao parodije" (τὰς παρῳδίας ποιήσας πρῶτος).<ref>Aristotel, ''[[Poetika (Aristotel)|Poetika]]'', 3, [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0055%3Asection%3D1448a 1448a12.]</ref> To verovatno znači da je on zaslužan za razvoj parodije kao posebnog [[Književni žanr|književnog žanra]] koji je imao i svoje posebno mesto na [[Teatar u drevnoj Grčkoj|dramskim takmičenjima]].<ref>''[[The Oxford Classical Dictionary]]'' (3. izd.), 2003, s.v. Hegemon.</ref> Prema [[Stoicizam|stoičaru]] [[Polemon iz Atine|Polemonu]], koga citira [[Atenej]], u nekoliko navrata je sa takvim pesmama osvojio nagrade na nadmetanjima u Atini, a jedini duži fragment parodije koji nam se sačuvao od Hegemona spominje i nagradu od 50 [[Drahma|drahmi]].<ref> Atenej, ''Deipnosophistae'', XV, 699a.</ref> Na istom mestu Aristotel kaže da je "[[Homer]], na primer, podražavao bolje karaktere, [[Kleofont (pesnik)|Kleofont]] prosečne, a Hegemon Tašanin, koji je prvi pevao parodije, i [[Nikohar]], pesnik ''Delijade'', gore".<ref>Aristotel, ''Poetika'', ''loc. cit''., prevod: [[Miloš N. Đurić]], u: Aristotel, ''O pesničkom umeću'', Beograd, 1988, str. 49.</ref>
 
Hegemon je živeo u doba [[Peloponeski rat|peloponeskog rata]] i bio je savremenik [[Kratin|Kratina]], kada je ovaj već bio starac, kao i savremenik [[Alkibijad|Alkibijadov]]. Parodija kojom se bavio uglavnom se sastojala u tome da se od [[Epska poezija|epskih pesnika]] preuzimaju i teme i [[Metrika|metrička]] shema, te da se neznatnom promenom reči u poznatim mestama ono visoko i svečano preobrazi u nešto duhovito i smešno. Premda je takva vrsta parodiranja postojala od starih vremena, počev od ''[[Margit|Margita]]'' ili ''[[Batramiomahija|Boja žaba i miševa]]'', ipak su sada takva dela prvi put počela da se izvode na pozornici i nadmeću se u vlastitoj kategoriji. Kada je [[413. pne.]] u Atinu stigla vest o propasti [[Sicilijska ekspedicija|sicilijske ekspedicije]], veliki broj građana upravo je bio u pozorištu i gledao Hegemonovu parodiju ''[[Gigantomahija]]''. Da bi savladali svoju tugu i nesreću, gledaoci su ostali na svojim mestima do kraja predstave, kojoj očito nije nedostajalo komičke snage.