Bazilije II Bugaroubojica – razlika između verzija

Roditelji Bazilija II. bili su car [[Roman II.]] i njegova supruga [[Teofano]]. Koristeći se povijesnim presedanom cara [[Konstantin Porfirogenit|Konstantina Porfirogeneta]], Bazilije je bio okrunjen 960. godine u drugoj godini života kao mlađi car Bizanta. Kada mu otac neočekivano umire [[15. 3.|15. ožujka]] [[963]]. godine u svojoj 26 godini života, njegova majka preuzima upravljanje državom u svojstvu regenta <ref>[http://web.archive.org/20031229213218/homepage.mac.com/paulstephenson/trans/leo2.html Lav Diakon povijesna knjiga 10 prevedena s grčkog na engleski jezik]</ref>. Tu političku situaciju nije htio prihvatiti ni narod niti [[Hrišćanska crkva|Crkva]], a niti vojska što rezultira pobunom popularnog generala [[Nikifor II Foka|Nikefora]], koji plebiscitnom narodnom voljom biva prihvaćen za novog cara [[2. 7.|2. srpnja]] [[963|963.]] godine. Osim što je degradiran sa svog položaja državnog vođe, maleni Bazilije u liku novog cara dobio je i očuha, zato što je njegova majka bila prisiljena udati se za novog cara ([[16. 8.|16. kolovoza]] [[963|963.]] godine).

Bez obzira na smrt oca i dobivanje očuha, život Bazilija II. i njegova brata [[Konstantin VIII.|Konstantina VIII.]] bio je bez značajnih političkih promjena, zato što novi car nije imao djece pa su carevići bili sigurni. Dok je njihov život prolazio mirno, [[Teofano]] se nije mogla pomiriti sa životom s novim suprugom, koji po opisima suvremenika nije bio neki ljepotan. Svoju utjehu ona je našla u carevu nećaku i potencijalnom prijestolonasljedniku [[Jovan I Cimiskije|Ivanu]] s kojim će sklopiti zavjeru radi ubojstva Nikefora. Ta zavjera ostvarit će uspjeh [[969|969.]] godine kada Nikefor pada u [[atentat]]u koji je organizirala njegova supruga<ref>[http://web.archive.org/20031027064319/homepage.mac.com/paulstephenson/trans/leo3.html Ivan I. organizira zavjeru za ubojstvo cara Nikefora] (prijevod s grčkog na engleski)</ref>. Očekivano novo vjenčanje i krunidba padaju u vodu kada patrijarh odbija okruniti Teofanu zato što "carev ubojica ne može postati car" te je ona poslana u samostan, tako da su mladi carevići sada izgubili i majku. Kako ni novi car nije imao djece, oni su ipak ostali jedini nasljednici carstva. Jedina stvarna prijetnja na kraju postaje njihova majka koja, tijekom preseljenja iz jednog [[manastir|samostana]] u drugi, dobiva dopuštenje da posjeti svoju djecu i bivšeg ljubavnika a sadašnjeg cara [[Jovan I Cimiskije|Ivana]]. Tada, u napadu bijesa zbog svega izgubljenog, ona među ostalim optužbama protiv svih prisutnih viče kako Bazilijev otac nije [[Roman II.]] nego neki njezin anonimni ljubavnik. Tim optužbama ogorčene žene na kraju nije nitko vjerovao. Nakon toga mirni dvorski život nastavio je svojim prirodnim tijekom sve do siječnja [[976|976.]] godine kada car Ivan I. iznenada umire od posljedica tifusa ili trovanja koje je organizirao patrijarh (ovisi o tome koji se povijesni izvori gledaju).

Debakl iz 986. godine i zauzetost događajima u Aziji rezultira širenjem Bugarske države koja 997. godine kontrolira teritorije današnje [[Makedonija|Makedonije]], [[Bugarska|Bugarske]], [[Albanija|Albanije]], [[Srbija|Srbije]], [[Crna Gora|Crne Gore]], istočne polovice [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i najsjevernijeg dijela [[Grčka|Grčke]]. Te, za ovaj rat kritične, 997. godine Nikefor Uranus ostvaruje neočekivanu pobjedu nad Samuilom kod rijeke Spercheius. Nakon toga vojna sreća potpuno se okrenula, tako da je uskoro [[Bugarska]] "oslobođena"<ref>[http://web.archive.org/20020614180150/homepage.mac.com/paulstephenson/trans/scyl2.html Ivan Skylitzes: Bazilije i Konstantin - o osvajanju Preslava u Bugarskoj] (prijevod s grčkog na engleski)</ref>, a [[Drač]] je prešao u bizantske ruke. U takvoj situaciji dolazi do sklapanja desetogodišnjeg primirja između zaraćenih snaga.

Početak novih ratnih operacija dogodit će se tek 1014. godine, kada u [[Bitka kod Belasice|bitki kod Bjelasice]] Bazilije II. potpuno pobjeđuje bugarsku vojsku. Potom on osljepljuje 15 000 zarobljenika, nakon čega ih oslobađa kako bi išli kući <ref>[http://web.archive.org/20010713050653/homepage.mac.com/paulstephenson/trans/scyl1.html Ivan Skylitzes:Bazilije i Konstantin - Bitka kod Belasice] (prijevod s grčkog na engleski)</ref>. Nakon što je ugledao tu slijepu vojsku, bugarski car [[Samuilo]] doživljava [[srčani udar|infarkt]] i umire. Istodobno s ovom izgubljenom bitkom bugarska je vojska u drugom okršaju potukla bizantsku vojsku koju je vodio [[solun]]ski vojskovođa, što je onemogućilo nastavak velike bizantske ofenzive koja će završiti aneksijom cijelog [[Balkan]]a 1018. godine. Hrvatski kralj [[Krešimir III.]] tada će biti prisiljen priznati cara Bazilija II. za svog vrhovnog gospodara<!-- što i ne izgleda tako loše ako se sjetimo napada vojske cara Samuila na Hrvatsku [[Dalmacija|Dalmaciju]] u posljednjem desetljeću [[10. vijek]]a -->.

{{Citat3|Nitko nije vidio da moje koplje mirno leži od vremena kada me car nebeski prozvao velikim carem autokratom [[zemlja (planet)|zemlje]], tijekom cijelog svog života štitio sam djecu Novoga Rima marširajući hrabro prema zapadu i do granica istoka. Perzijanci i Skiti svjedoci su toga, zajedno s Abasgosima, Ismaelićanima, Arapima, Iberijcima. I sada, dobri čovječe, gledajući ovaj grob, nagradi ga molitvom kao nagradom za moje vojne kampanje.<ref>[http://web.archive.org/20040302022328/homepage.mac.com/paulstephenson/trans/epitaph.html Epitaf Bazilija II.]</ref>}}