Hram Svetog Nikole, Vukovar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 6:
<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref> Crkva je izgrađena na lokaciji stare crkve iz [[1690.]] godine. Velikom seobom Srba 1690. broj srpskog stanovništa u Vukovaru je znatno povećan. Naseljavali su se u starom djelu grada koji se nalazi na desnoj obali rijeke Vuke. Po dolasku u Vukovar sagradili su i crkvu.
 
U to vrijeme postojala je i Eparhija vukovarska kojom je upravljao Episkop vršački Spiridon Štibica. PremaPod arhivskimblagoslovom spisimakoji kojemu je blagoslovomdao Patrijarha[[Patrijarh Georgijasrpski Georgije]] Branković, protojerej Dimitrije Ruvarac Brankovića priredio je i izdao protojereju Dimitrijearhivskim Ruvaracspisima, 1733. svedočenje da se u varoši Vukovaru se nalazila "Crkva sasvim trošna, hoće da padne, prokisava, sagradjena oko 1690. godine. Sveštenik vukovarski tada beše Maksim Popović" Vukovarski Srbi su na mjestu svoje tadašnje crkve koja je bila izgradjena od drveta, izgradili novu crkvu od tvrdog materijala i kao prethodnu posvetili prijenosu moštiju svetog oca Nikolaja. Ta prvobitna crkva, brvnara, osvještena je od Episkopa vršačkog i administratora Eparhije vukovarske Spiridona Štibice i imala je drvenu časnu trpezu, zatim krstionicu i ikonostas koji je brojao četiri velike prijestone ikone i 32 male. Kada se dogodio olujni vjetar koji je pogodio cijelo naselje 21.juna 1723. sa tadašnje stare crkve odnio je krov i toranj što je svakako ubrzalo gradnju velelepne crkve koju je osvještao Mitropolit Vikentije[[Vićentije Jovanović]] i izdao odobrenje da se može sakupljati prilog za izgradnju današnje crkve.
Radovi na novoj crkvi trajali su izmedju 1733. i 1737. godine. Crkvu je osvještao 1752. godine mitropolit [[Pavle Nenadović]]. Ikonostas je završen 1757. godine rad osječkog drvoreznika Tomasa Firtlera a ikone slikao, od 1772.-1773. poznati srpski slikar Vasilije Ostojić. Tijekom 1755. godine na koru je dozidana kapela "Svetog velikomučenika Georgija" koja je uklonjena 1893. kada je cijeli taj prostor preuredjen za vukovarsko srpsko pjevačko društvo "Javor" Crkva je restaurirana 1763. , 1893. i 1935. Atelje "Stanišić" izradio je 1933. godine 9 vitražnih prozora sa likovima svetitelja za Saborni hram u Vukovaru<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ([[1941]]-[[1942]]) crkva je bila zatvorena i opljačkana.
 
==Hram u novijem razdoblju==
U posljednjem ratu [[1991.]] crkva je pretrpjela teška razaranja kada su u unutrašnjosti crkve naoružane snage koje su se borile na hrvatskoj strani, u noći izmedju [[18.]] i 19. septembra [[1991.]] u crkvi aktivirali eksploziv što je izazavalo teška oštećenja unutrašnjosti, srušen je gornji dio zvonika, krovna konstrukcija i svod crkve. Unutrašnjost crkve je potpuno demolirana i izgorjela.<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref>. Na sreću, uspjelo se prije rušenja spasti ikonostas crkve, na zamolbu episkopa Lukijana ikonostas crkve svetog Nikole skinut je u djelove kako bi se spasao od rata i prenesen je u [[Novi Sad]] te je tako ostao sačuvan. Obnova vanjskog dijela crkve završena je početkom [[2012.]] a atelje "Stanišić" je po originalnim nacrtima izradio nove vitražne prozore sa likovima svetitelja koji ponovno krase crkvu Svetog Nikole. Originalni [[ikonostas]] crkve koji je sačuvan i restauriran, i dalje se nalazi Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu te se čeka njegov povraćaj u Vukovar. Do povrata crkvenog ikonostasa, unutarnja obnova crkve još je u toku. U sklopu crkve je i sjedište Srpske pravoslavne crkvene opštine Vukovar. Prvu parohiju Hram Svetog Nikolaja vode protojerej-stavrofor Dušan Marković i đakon Goran Todorović. Služba se obavlja u zgradi Srpskog Doma pored crkve do potpune obnove hrama. Crkva posjeduje vrijedne crkvene spise, jedna je od najznačajnijih i najstarijih [[Barok|baroknih]] građevina [[Srbi|srpskih zajednica]] koje žive sjeverno od rijeke [[Sava|Save]]<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>, njezina obnova u potpunosti će oživjeti duhovni život pravoslavnih Srba na ovom području.