Hram Svetog Nikole, Vukovar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m jedna riječ
mNema sažetka izmjene
Red 1:
[[Datoteka:Православна црква у Вуковару 02.jpg|thumb]]
'''Saborna Crkva Svetog Nikole''' u [[Vukovar|Vukovaru]] je [[Srpska pravoslavna crkva|srpska pravoslavna crkva]], glavni i najveći hram Arhijerejskog namjesništva vukovarskog, jednog od tri namjesništva Eparhije osječkopoljske i baranjske Srpske pravoslavne crkve, posvećena prenosu moštiju svetog oca Nikolaja izgrađena u periodu od [[1733.]] do [[1737.]]<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref>
'''Saborna Crkva Svetog Nikole''' u [[Vukovar|Vukovaru]] je [[Srpska pravoslavna crkva|srpska pravoslavna crkva]], glavni i najveći hram Arhijerejskog namjesništva vukovarskog, jednog od tri namjesništva Eparhije osječkopoljske i baranjske Srpske pravoslavne crkve, posvećena prenosu moštiju svetog oca Nikolaja izgrađena u periodu od [[1733.]] do [[1737.]]<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref> Crkva je izgrađena na lokaciji stare crkve iz [[1690.]] godine. Velikom seobom Srba 1690. broj srpskog stanovništa u Vukovaru je znatno povećan. Naseljavali su se u starom djelu grada koji se nalazi na desnoj obali rijeke Vuke. Po dolasku u Vukovar sagradili su i crkvu. U to vrijeme postojala je i Eparhija vukovarska kojom je upravljao Episkop vršački Spiridon Štibica. Prema arhivskim spisima koje je blagoslovom Patrijarha Georgija Brankovića priredio i izdao protojerej Dimitrije Ruvarac, 1733. u varoši Vukovaru se nalazila "Crkva sasvim trošna, hoće da padne, prokisava, sagradjena oko 1690. godine. Sveštenik vukovarski tada beše Maksim Popović" Vukovarski Srbi su na mjestu svoje tadašnje crkve koja je bila izgradjena od drveta, izgradili novu crkvu od tvrdog materijala i kao prethodnu posvetili prijenosu moštiju svetog oca Nikolaja. Ta prvobitna crkva, brvnara, osvjećena je od Episkopa vršačkog i administratora Eparhije vukovarske Spiridona Štibice i imala je drvenu časnu trpezu, zatim krstionicu i ikonostas koji je brojao četiri velike prijestone ikone i 32 male. Kada se dogodio olujni vjetar koji je pogodio cijelo naselje 21.juna 1723. sa tadašnje stare crkve odnio je krov i toranj što je svakako ubrzalo gradnju velelepne crkve koju je osvetio Mitropolit Vikentije Jovanović i izdao odobrenje da se može sakupljati prilog za izgradnju današnje crkve. Radovi na novoj crkvi trajali su izmedju 1733. i 1737. godine. Crkvu je osvjetio 1752. godine mitropolit Pavle Nenadović. Ikonostas je završen 1757. godine rad osječkog drvoreznika Tomasa Firtlera a ikone slikao, od 1772.-1773. poznati srpski slikar Vasilije Ostojić. Tijekom 1755. godine na koru je dozidana kapela "Svetog velikomučenika Georgija" koja je uklonjena 1893. kada je cijeli taj prostor preuredjen za vukovarsko srpsko pjevačko društvo "Javor" Crkva je restaurirana 1763. , 1893. i 1935.
 
'''Saborna Crkva Svetog Nikole''' u [[Vukovar|Vukovaru]] je [[Srpska pravoslavna crkva|srpska pravoslavna crkva]], glavni i najveći hram Arhijerejskog namjesništva vukovarskog, jednog od tri namjesništva Eparhije osječkopoljske i baranjske Srpske pravoslavne crkve, posvećena prenosu moštiju svetog oca Nikolaja izgrađena u periodu od [[1733.]] do [[1737.]]<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref> Crkva je izgrađena na lokaciji stare crkve iz [[1690.]] godine. Velikom seobom Srba 1690. broj srpskog stanovništa u Vukovaru je znatno povećan. Naseljavali su se u starom djelu grada koji se nalazi na desnoj obali rijeke Vuke. Po dolasku u Vukovar sagradili su i crkvu. U to vrijeme postojala je i Eparhija vukovarska kojom je upravljao Episkop vršački Spiridon Štibica. Prema arhivskim spisima koje je blagoslovom Patrijarha Georgija Brankovića priredio i izdao protojerej Dimitrije Ruvarac, 1733. u varoši Vukovaru se nalazila "Crkva sasvim trošna, hoće da padne, prokisava, sagradjena oko 1690. godine. Sveštenik vukovarski tada beše Maksim Popović" Vukovarski Srbi su na mjestu svoje tadašnje crkve koja je bila izgradjena od drveta, izgradili novu crkvu od tvrdog materijala i kao prethodnu posvetili prijenosu moštiju svetog oca Nikolaja. Ta prvobitna crkva, brvnara, osvjećena je od Episkopa vršačkog i administratora Eparhije vukovarske Spiridona Štibice i imala je drvenu časnu trpezu, zatim krstionicu i ikonostas koji je brojao četiri velike prijestone ikone i 32 male. Kada se dogodio olujni vjetar koji je pogodio cijelo naselje 21.juna 1723. sa tadašnje stare crkve odnio je krov i toranj što je svakako ubrzalo gradnju velelepne crkve koju je osvetio Mitropolit Vikentije Jovanović i izdao odobrenje da se može sakupljati prilog za izgradnju današnje crkve. Radovi na novoj crkvi trajali su izmedju 1733. i 1737. godine. Crkvu je osvjetio 1752. godine mitropolit Pavle Nenadović. Ikonostas je završen 1757. godine rad osječkog drvoreznika Tomasa Firtlera a ikone slikao, od 1772.-1773. poznati srpski slikar Vasilije Ostojić. Tijekom 1755. godine na koru je dozidana kapela "Svetog velikomučenika Georgija" koja je uklonjena 1893. kada je cijeli taj prostor preuredjen za vukovarsko srpsko pjevačko društvo "Javor" Crkva je restaurirana 1763. , 1893. i 1935.
Atelje "Stanišić" izradio je 1933. godine 9 vitražnih prozora sa likovima svetitelja za Saborni hram u Vukovaru<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ([[1941]]-[[1942]]) crkva je bila zatvorena i opljačkana. U posljednjem ratu [[1991.]] crkva je pretrpjela teška razaranja kada su u unutrašnjosti crkve naoružane snage koje su se borile na hrvatskoj strani u crkvi su aktivirali eksploziv što je izazavalo oštećenja unutrašnjosti<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref>. Obnova vanjskog dijela crkve završena je početkom 2012. a atelje "Stanišić" je po originalnim nacrtima izradio nove vitražne prozore sa likovima svetitelja koji ponovno krase crkvu svetog Nikole. Originalni ikonostas crkve koji je sačuvan i restauriran, nalazi se Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu. Do povrata crkvenog ikonostasa, unutarnja obnova crkve još je u toku. Crkva je jedna od najznačajnijih i najstarijih [[Barok|baroknih]] građevina [[Srbi|srpskih zajednica]] koje žive sjeverno od rijeke [[Sava|Save]]<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>.
Radovi na novoj crkvi trajali su izmedju 1733. i 1737. godine. Crkvu je osvjetio 1752. godine mitropolit Pavle Nenadović. Ikonostas je završen 1757. godine rad osječkog drvoreznika Tomasa Firtlera a ikone slikao, od 1772.-1773. poznati srpski slikar Vasilije Ostojić. Tijekom 1755. godine na koru je dozidana kapela "Svetog velikomučenika Georgija" koja je uklonjena 1893. kada je cijeli taj prostor preuredjen za vukovarsko srpsko pjevačko društvo "Javor" Crkva je restaurirana 1763. , 1893. i 1935. Atelje "Stanišić" izradio je 1933. godine 9 vitražnih prozora sa likovima svetitelja za Saborni hram u Vukovaru<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>.
 
Atelje "Stanišić" izradio je 1933. godine 9 vitražnih prozora sa likovima svetitelja za Saborni hram u Vukovaru<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ([[1941]]-[[1942]]) crkva je bila zatvorena i opljačkana. U posljednjem ratu [[1991.]] crkva je pretrpjela teška razaranja kada su u unutrašnjosti crkve naoružane snage koje su se borile na hrvatskoj strani u crkvi su aktivirali eksploziv što je izazavalo oštećenja unutrašnjosti<ref>http://www.gk-srbije-vukovar.hr/spomenici.html</ref>. Obnova vanjskog dijela crkve završena je početkom 2012. a atelje "Stanišić" je po originalnim nacrtima izradio nove vitražne prozore sa likovima svetitelja koji ponovno krase crkvu svetog Nikole. Originalni ikonostas crkve koji je sačuvan i restauriran, nalazi se Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu. Do povrata crkvenog ikonostasa, unutarnja obnova crkve još je u toku. Crkva je jedna od najznačajnijih i najstarijih [[Barok|baroknih]] građevina [[Srbi|srpskih zajednica]] koje žive sjeverno od rijeke [[Sava|Save]]<ref>Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.</ref>.
 
==Vidi još==