Eklesijazuse – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
prošireno |
||
Red 1:
{{italictitle}}
'''''Žene u narodnoj skupštini''''' (također poznate kao '''''Eklesijazuse''''', [[starogrčki jezik|grčki]] {{Polytonic|Ἐκκλησιάζουσαι}}, ''Ekklēsiázousai'', [[latinski jezik|latinski]] ''Ecclesiazusae'') je [[komad (teatar)|kazališni komad]] koga je oko [[390. pne.]] napisao znameniti [[antička Grčka|starogrčki]] komediograf [[Aristofan]]. Ta je komedija po temi prilično slična Aristofanovom ranijem i daleko poznatijem djelu ''[[Lizistrata]]'', a radnja prati nastojanje [[Atena|atenskih]] žena da ustanove novo političko uređenje kojim bi dominirale.▼
▲'''''Žene u narodnoj skupštini''''' (također poznate kao '''''Eklesijazuse''''', [[starogrčki jezik|grčki]] {{Polytonic|Ἐκκλησιάζουσαι}}, ''Ekklēsiázousai'', [[latinski jezik|latinski]] ''Ecclesiazusae'')
Komad je u posljednja dva vijeka izazvao dosta pažnje, s obzirom na tumačenja kojima ga se opisuje kao jedan od prvih opisa [[socijalizam|socijalizma]] u svjetskoj književnosti.
Pažnju je također privukao i zbog toga što se u njemu pojavljuje i najduža dosad zabilježena riječ na grčkom jeziku (od 171 slova):
''[[Lopado...pterygon|lopadotemachoselachogaleokranioleipsanodrimupotrimmatosilphioliparomelitoaktakexhumenokichlepikossuphophattoperis-teralektruonoptopiphallidokinklopeleioplagoosiraiobaphetragalopterugon]]'', ili λοπαδοτεμαχοσελαχογαλεοκρανιολειψανοδριμυποτριμματοσιλφιοκαραβομελιτοκατακεχυμενοκιχλεπικοσσυφοφαττοπεριστεραλεκτρυονοπτοκεφα-λλιοκιγκλοπελειολαγῳοσιραιοβαφητραγανοπτερύγων na [[Grčki alfabet|grčkom alfabetu]] (u približnom prevodu, naziv za "jelo koje se sastoji od svih vrsta delikatesa, ribe, mesa, divljači i umaka").
==Zaplet==
U ovoj komediji žene preuzimaju vlast u [[Polis|polisu]] i uspostavljaju zajedništvo imovine, žena i muževa. To je jedini eksperiment, kaže Aristofan, koji Atena još nije iskušala. Atenske žene predvođene Proksagorom skuju urotu i, odjevene kao muškarci, u velikom broju prisustvuju sjednici [[Atena (polis)|atenske]] narodne skupštine ([[Eklesija|eklesije]]) te tako velikom većinom glasova odobre prijedlog da se vođenje državnih poslova prenese s muškaraca na žene. Na čelo nove vlade imenovana je sama Proksagora. Ona se vrati svome suprugu, koji je u međuvremenu proživeo svakakve neprijatnosti zbog toga što je ona posudila njegovu odjeću. Proksagora mu objašnjava novi [[društveni poredak]] koji će biti zaveden: zajedništvo imovine te zajedništvo žena i djece, a starima i ružnima, kako ženama tako i muškarcima, moraju se zakonom osigurati redoviti [[Seksualni odnos|seksualni odnosi]].
Proksagora zatim odlazi na [[Agora|agoru]] gdje će se primati sva privatna imovina i izvlačiti [[Lutrija|lutrija]] za večeru. Tu dolazi do vrlo komičnih, gotovo [[Farsa|farsičnih]] scena: jedan pošteni građanin žuri u zajedništvo predati namještaj da ne bi zakasnio, dok skeptik nastoji biti posljednji u davanju i prvi u primanju nastojeći prvo vidjeti kako će se novi sustav dalje razvijati. Izlaze na vidjelo i posljedice novog zakona o seksualnim odnosima: neki se mladić sastaje sa svojom djevojkom, no u tom času dolaze i tri starice koje se otimaju o mladića tvrdeći kako imaju preče pravo na njega, i jedna ga napokon uspije odvući.
Komad se završava tako što kor žurno odlazi na zajedničku večeru, gdje će, između ostalih, biti posluženo i jelo čiji naziv sadrži 171 slovo.
==Tematika==
Glavna tema [[Komedija|komedije]], odnosno uspostavljanje vlade [[žena]] u državi (iz čijeg su vladanja u okviru [[Atenska demokracija|atenske demokracije]] one zapravo bile isključene) te uvođenje zajedništva imovine, pokazuje neke zajedničke crte s ''[[Lizistrata|Lizistratom]]''. Naime, obje komedije prikazuju kako Atenjanke preduzimaju [[Politika|političku]] i [[Društvo|društvenu]] inicijativu pod vodstvom neke svoje istaknute predstavnice, u ovom slučaju Proksagore.
Proksagorine reforme pokazuju određenu sličnost s [[Platon|Platonovom]] idejom u ''[[Država (Platon)|Državi]]'' da vladajući stalež u idealnoj zajednici ne treba da posjeduje privatnu imovinu, a ta je sličnost proizvela tezu da je Aristofan te ideje preuzeo od Platona kako bi napravio [[Parodija|parodiju]] na Platonov spis.<ref>[[Miloš N. Đurić]], ''Istorija helenske književnosti'', 1990, str. 351-352.</ref> No ta je teza malo vjerojatna, jer se susreće s [[Kronologija|kronološkim]] teškoćama, a osim toga nema potvrde u Aristofanovom tekstu.<ref>M. C. Howatson (ed.), ''The Oxford Companion to Classical Literature'', 1997, s.v. ''"Ecclesiazusae"''.</ref>
==Promjene: ka novoj komediji==
Izuzetna je odlika ovoga komada značajno smanjena uloga [[Kor (kazalište)|kora]], koji svoju pjesmu pjeva tek na kraju. Time je pjesnik nagovijestio pravac daljeg razvoja komedije u [[4. stoljeće pne.|4. stoljeću pne.]], odnosno postanak [[Nova atička komedija|nove atičke komedije]] posredovanjem [[Srednja komedija|srednje komedije]]. Moguće je da u doba kad su nastajale ''Eklesijazuse'' više nije bilo uobičajeno da sam pjesnik piše lirske dijelove komada, koji i nisu više organski vezani za radnju, nego služe samo da ispune vrijeme između dva [[Čin|čina]]. U ovoj komediji nema više ni [[Parabaza|parabaze]], nema žestokih napada na suvremene državnike, umjesto bučnog i često opscenog humora pojavljuje se novi stil tihog duhovitog [[Dijalog|dijaloga]] koji je kasnije postao karakterističan za novu komediju.
==Reference==
{{reference}}
== Vanjske veze ==
* George Theodoridis, 2002 - prose,fulltext: [http://bacchicstage.com/]
[[Kategorija:Aristofan]]
[[Kategorija:Starogrčke drame]]
| |||