Kostarika – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 201:
==Demografija==
Prema popisu iz [[2011.]], Kostarika je imala 4,301,712 stanovnika. Bijelci, kastici i [[mestici]] su činili 83.63% stanovništva, dok je crnaca bilo 1.05%, 6.12% [[mulat]]a, 2.4% posto Indijanaca, 0.2% [[Kinezi|Kineza]] i 6.6% ostalih.
U Kostariki ima nešto više od 104,000 Indijanaca tj. pripadnika domorodačkih naroda. Većina ih živi izoliranim rezervatima i podijeljeni su na osam etničkih grupa: Quitirrisí (u Središnjoj dolini); Matambú ili [[Chorotega]] (u Guanacaste); [[Maleku]] (sjeverna Alajuela), [[Bribri]] (južni dio karipskog priobalja), Cabécar (Cordillera de Talamanca), [[Guaymí]] (jug Kostarike, duž granice s Panamom), [[Boruca]] i [[Térraba]] (južna Kostarika).
Bjelačko stanovništvo je uglavnom španjolskog porijekla, uz značajan broj ljudi [[Italija|talijanskog]], [[Njemačka|njemačkog]], [[Engleska|engleskog]], [[Nizozemska|nizozemskog]], [[Francuska|francuskog]], [[Irska|irskog]], [[portugal]]skog, [[Libanon|libanonskog]], [[Maroko|marokanskog]], [[Sirija|sirijskog]] i [[Poljska|poljskog]] porijekla, a postoji i prilično velika [[Židovi|židovska]] zajednica. Većina crnaca, tj. Kostarikanca afričkog porijekla, potomci su imigranata s [[Jamajka|Jamajke]], govornika kreolskog engleskog. U Kostariki ima znatno manje ljudi iz mješovitih brakova između bijelaca i Indijanaca, nego u drugim latinoameričkim zemljama. Izuzetak je jedino provincija [[Guanacaste]], gdje skoro polovinu stanovništva čine mestici.
U Kostariki je veliki broj izbjeglica, uglavnom iz [[Kolumbija|Kolumbije]] i [[Nikaragva|Nikaragve]]. Kao rezultat toga i ilegalne imigracije, procjenjuje se da 10-15% stanovništva, što je 400,000-600,000 ljdi, čine [[Nikaragvanci]].<ref>[http://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/2019.htm www.state.gov] Background Note: Costa Rica – People</ref><ref>{{cite news| url=http://articles.latimes.com/2006/mar/23/world/fg-costa23 | work=Los Angeles Times | title=Costa Rica Seeks to Shut Its Doors to Illegal Migrants From Nicaragua | first1=Marla | last1=Dickerson | first2=Rebecca | last2=Kimitch | date = 23. 3. 2006. | accessdate = 2. 5. 2010.}}</ref> Određeni broj Nikaragvanaca dolazi u Kostariku kao sezonski radnici. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina XX. vijeka, veliki broj izbeglica iz zemalja Latinske Amerike došao je u Kostariku, najviše iz [[Čile]]a i [[Argentina|Argentine]], kao i iz [[Salvador]]a.<ref>{{Cite book |author=Biesanz, Karen Zubris; Biesanz, Mavis Hiltunen; Biesanz, Richard |title=The Ticos: Culture and Social Change in Costa Rica |publisher=[[Lynne Rienner Publishers]] |location=Boulder |year= 1998|page=118 |isbn=1-55587-737-0}}</ref>
Prema podacima [[Svjetska banka|Svjetske banke]] iz [[2010.]], u Kostariki je bilo 489,200 izbjeglica, uglavnom iz Nikaragve, [[Panama|Paname]], Salvadora, [[Honduras]]a, [[Gvatemala|Gvatemale]] i [[Belize]]a, dok je 125,306 Kostarikanaca živjelo van zemlje u [[SAD|Sjedinjenim Državama]], Panami, Nikaragvi, [[Španjolska|Španjolskoj]], [[Meksiko|Meksiku]], [[Kanada|Kanadi]], Njemačkoj, [[Venezuela|Venezueli]], [[Dominikanska Republika|Dominikanskoj Republici]] i [[Ekvador]]u.<ref>{{cite web|url=http://siteresources.worldbank.org/INTPROSPECTS/Resources/334934-1199807908806/CostaRica.pdf|title=Costa Rica country profile (from the Migration and Remittances Factbook 2011)|publisher=World Bank|accessdate = 17. 8. 2011.}}</ref>
===Religija===
| |||