Velika Srbija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje svog sadržaja stranice
Tegel (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 178.222.21.152 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika CommonsDelinker
Red 1:
[[Datoteka:Servia1350AD.png‎|thumb|[[Dušan Nemanjić|Dušanovo]] [[dušanovo carstvo|carstvo]] iz [[14. vijek|14. veka]] je izvor legitimiteta ranih projekata [[Stara Srbija|srbijanske ekspanzije ka jug]]u.<ref name="Na%C4%8Dertanije"/><ref name="Komisija">[http://www.archive.org/details/reportofinternat00inteuoft Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balkan Wars]</ref>]]
 
[[Datoteka:Greater Serbia in Yugoslavia.png|thumb|Nakon [[Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|stvaranja]] [[Jugoslavija|Jugoslavije]] velikosrpske aspiracije se [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica|usmeravaju ka zapadu]].]]
 
'''Velika Srbija''' (ili '''velikosrpska ideologija''') je [[Iredentizam|irendetistička]] ideja koja ima za cilj da ujedini u jednu [[država|državu]] sve teritorije na kojima [[Srbi]] žive ili su nekada živeli ili zive sadasnje <ref>Ovo podrazumeva i oblasti srednjevekovne srpske države u kojima Srbi odavno ne čine većinsko stanovništvo, kao i neke istorijske oblasti kojima su srpski feudalci samo privremeno upravljali (vidi [[Stara Srbija]]).</ref>. Ova ideja se tokom istorije javljala u različitim vidovima i pod različitim imenima.
 
Ideja o stvaranju velike srpske države je nastala u [[19. vijek|19. veku]] u vreme nacionalnog buđenja širom Evrope i borbe srpskog naroda za nezavisnost. Najjasnije je uobličena [[1844]]. godine u [[Načertanije|Načertaniju]] [[Ilija Garašanin|Ilije Garašanina]], tajnom političkom programu [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]]<ref name="Encyclopedia%20of%20Eastern%20Europe">[http://www.questiaschool.com/read/106918273?title=N%3A%20Na%C4%8Dertanije ''Načertanije'', Encyclopedia of Eastern Europe]</ref>, prema kojem bi nova srpska država uključila i multietničke oblasti [[Balkan]]a, poput [[Makedonija|Makedonije]], [[Kosovo|Kosova]], [[Bosna|Bosne]] i [[Hercegovina|Hercegovine]].<ref name="Encyclopedia%20of%20Eastern%20Europe"/> Tokom 19. veka srpska inteligencija, uz izuzetak mislilaca sa [[levica|levice]] koji su bili za stvaranje [[Balkanska federacija|Balkanske federacije]], je uglavnom prihvatila ideju ujedinjenja svih Srba u jednu veliku srpsku državu. Ovakav program su prihvatili i mnogi srpski vladari i državnici, uključujući [[aleksandar Karađorđević (knez)|kneza Aleksandra Karađorđevića]]<ref>Za Aleksandra Karađorđevića je Garašanin, kao ministar unutrašnjih poslova, izradio svoje Načertanije.</ref>, [[Mihailo Obrenović|Mihaila Obrenovića]]<ref>Vladavina Mihaila Obrenovića je vođena „velikom idejom“, a Garašanin je bio njegov ministar inostranih poslova.</ref>, [[Nikola Pašić|Nikolu Pašića]]<ref name="Hall"/><ref>[http://media.srpskinacionalisti.com/index.php?id=37 Vojislav Šešelj, Ideologija srpskog nacionalizma] ''I Nikola Pašić je krajem rata davao diplomatske izjave o južnoslovenskom ujedinjenju, ali svi raspoloživi dokumenti, savremenici i istoričari svedoče da je njemu primarna bila Velika Srbija'' (str. 717). ''Kako zapaža Vasa Čubrilović, Nikola Pašić preuzima od Ilije Garašanina „...ujedinjenje Srpstva, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Staru Srbiju i Makedoniju i Crnu Goru s izlazom Srbije na more“'' (str. 978).</ref> i mnoge druge. Sve političke partije [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]], osim [[srpska socijaldemokratska partija|socijaldemokratske]], imale su za cilj stvaranje Velike Srbije, odnosno „ujedinjenje srpstva“.<ref>[http://books.google.com/books?id=KfqbujXqQBkC&pg=PA109&dq=%22Balkan+Federation%22&as_brr=3&client=firefox-a&cd=6#v=onepage&q=%22Balkan%20Federation%22&f=false Ivo Banac, The national question in Yugoslavia: origins, history, politics (str. 110)]</ref> Do [[prvi svjetski rat|prvog svetskog rata]], terotorija Srbije se neprestano širila.<ref>Holm Zundhausen: Istorija Srbije – od 19. do 21. veka, CLIO, Beograd, 2009.</ref><ref>[http://books.google.com/books?id=HGI0Zhj6OcIC&printsec=frontcover&source=gbs_v2_summary_r&cad=0#v=onepage&q=Serbia%27s%20expansion Heavenly Serbia: From Myth to Genocide], New York University Press, 1999. (str. 89.)</ref>
 
Nakon [[prvi svjetski rat|prvog svetskog rata]] srpska politička elita se odlučuje za [[nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]], proklamovane zajednice jugoslovenskih naroda, koju mnogi smatraju velikosrpskom tvorevinom.<ref name="Stevan%20Dedijer"/><ref name="knowledgerush">[http://www.knowledgerush.com/kr/encyclopedia/Greater_Serbia/ Greater Serbia] (knowledgerush.com)</ref> Tokom [[drugi svjetski rat|drugog svetskog rata]] u Jugoslaviji je vođen građanski rat između [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]], pristalica ravnopravnog jugoslovenskog ujedinjenja<ref>Odluka [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugog zasedanja AVNOJ-a]]: „''Da se stvori federalna Jugoslavija, zasnovana na pravu o samoopredeljenju, u kojoj je planirano da južnoslovenski narodi: Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Crnogorci žive u ustavnim republikama sa jednakim pravima''“.</ref> i [[četnici|četnika]], zagovornika stvaranja velike Srbije u okviru velike Jugoslavije.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.]: „''Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke''“.</ref> Porazom [[četnici|četnika]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svetskom ratu]] poražena je i velikosrpska politika, a [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]] je preuređena na federalnom principu. Nakon [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti, [[1980-e|1980-ih]] godina dolazi do obnove velikosrpskih težnji. Tokom [[ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslovenskih ratova]], srpska politička elita je [[Udruženi zločinački poduhvat|udruženim zločinačkim poduhvatom]] na [[Jugoslavija|jugoslovenskom]] prostoru pokušala da stvori državu koja bi ujedinila sve Srbe<ref name="%C5%A0e%C5%A1elj%20ICTY%20Case%20information%20sheet">[http://www.un.org/icty/cases-e/cis/seselj/cis-seselj.pdf Šešelj ICTY Case information sheet]</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/6743607.stm Serb leader jailed for war crimes]</ref>, što je rezultiralo masovnim [[ratni zločin|ratnim zločinima]] i [[etničko čišćenje|etničkim čišćenjem]].<ref name="UN"/>
 
Prinudni karakter Velike Srbije, kao i ostalih "velikonacionalnih" projekata, ogleda se u njihovom ostvarenju protiv volje drugih narodnosti.<ref name="knowledgerush"/> Balkanski narodi vekovima žive izmešani jedni sa drugima i nemoguće je stvaranje velike nacionalne države bez uključivanja brojnih [[Etnička grupa|etničkih grupa]] protiv njihove volje.<ref name="knowledgerush"/> Tokom istorije, svi takvi pokušaji stvaranja Velike Srbije su se završavali zločinima etničkog čišćenja i [[genocid]]om.<ref>Za Balkanske ratove videti [[Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima]], za Drugi svetski rat videti [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]], za jugoslovenske ratove videti [[Masakr u Srebrenici|Genocid u Srebrenici]], itd.</ref>
 
== Terminologija ==
 
U literaturi se koriste sledeći izrazi:
 
* ''velikosrpska doktrina'' ili ''velikosrpska ideologija'', označavaju nacionalističku ideju "ujedinjenja srpstva".
* ''velikosrpska politika'', označava politiku koja teži stvaranju Velike Srbije.
* ''velikosrpska agresija'', [[agresorski rat|osvajački rat]] vođen u cilju stvaranja Velike Srbije; termin je u široj upotrebi od jugoslovenskih ratova 1990-ih.
* ''velikosrpska buržoazija'', označava srpsku političku elitu koja promoviše ideologiju Velike Srbije; termin je uvela [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] tokom Prve Jugoslavije.
* ''velikosrpska hegemonija'', označava prevlast Srbije u zajedničkoj jugoslovenskoj državi; termin je naročito korišćen tokom Prve Jugoslavije.
* ''velikosrpska politika'', označava austrougarsku floskulu koja treba da pomogne komadanje Srbije.
 
== Velikosrpska ideologija u 19. vijeku ==
 
[[Datoteka:Pashaluk of Belgrade and teritorial annexion in 1833.png|thumb|desno|[[Kneževina Srbija]] sredinom 19. veka.]]
 
Ideja ujedinjenja svih Srba u jednu državu je uobličena početkom [[19. vijek|19. veka]], kao program nacionalne integracije i stvaranja nacionalne države u maksimalnim granicama. Ova pojava ranoga 19. veka je bila uobičajena među evropskim narodima koji su nacionalno buđenje doživeli u razdoblju tokom i posle [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]]. Nakon viševekovnog života bez sopstvene države, u vreme nacionalnog preporoda u [[19. vijek|19. veku]], srpski učenjaci su tražili istorijske uzore za obnovu srpske državnosti. Ovo „sveto pravo istoričesko“ se uglavnom temelji na kratkotrajnom [[Dušan Nemanjić|Dušanovom]] [[dušanovo carstvo|srpskom carstvu]] iz [[14. vijek|14. veka]]<ref name="Na%C4%8Dertanije">[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B0%D1%87%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B5 Ilija Garašanin, Načertanije]</ref>, koje je bilo terotorijalno najprostranija [[historija srednjovjekovne Srbije|srpska srednjovekovna država]].
 
Razni [[srpska pravoslavna crkva|srpski crkveni]] visokodostojnici ([[Arsenije Gagović]], [[Stevan Stratimirović]]) su putovali u Rusiju gde su ruskom caru predlagali planove za obnovu "Carstva Slavjano-Serbskoga".<ref name="%C5%A0e%C5%A1elj"/> [[1807]]. godine i crnogorski vladika [[Petar I Petrović Njegoš]] šalje ruskom caru plan o obnovi ''Slavjano-serbskog carstva'', proširenjem [[Crna Gora|Crne Gore]] na [[Hercegovina|Hercegovinu]], [[Dalmacija|Dalmaciju]] i [[Dubrovnik]], koji bi postao prestonica.<ref>[http://www.njegos.org/petrovics/slavserb.htm Plan Petra I Petrovića o formiranju slaveno-serbskoga carstva]</ref><ref>[http://books.google.com/books?id=0_3Wt46vBv8C&pg=PA40&dq=serbian+empire&num=50&ei=xhz8SvPODIfcM-PDlPIO&client=firefox-a#v=onepage&q=serbian%20empire&f=false Stevan K. Pavlowitch, Serbia: the history behind the name]</ref>
 
=== Načertanije Ilije Garašanina (1844) ===
{{Glavni članak|Načertanije|Ilija Garašanin}}
[[Načertanije]] (''nacrt'') je nekadašnji tajni „program [[Spoljni odnosi Srbije|spoljašne]] i nacionalne [[politika|politike]] [[Kneževina Srbija|Srbije]]“<ref>Prema podnaslovu samog Načertanija.</ref>, koji je krajem [[1844]]. godine napisao [[ministar]] unutrašnjih dela [[Ilija Garašanin]] (1812—1874) za [[knez]]a [[Aleksandar Karađorđević (knez)|Aleksandra Karađorđevića]] (1842—1858).<ref name="Encyclopedia%20of%20Eastern%20Europe"/>
 
[[Datoteka:Илија Гарашанин.jpg|left|thumb|150px|[[Ilija Garašanin]]]]
 
[[Datoteka:Balkans in 1350 according to Gustav Droysen from 19th century.jpg|thumb|desno|Karta [[Dušanovo carstvo|Dušanovog carstva]], prema istoriografiji 19. veka]]
 
{{citat|Čerta je i temelj srpske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju.<ref>[http://www.e-novine.com/stav/37738-Otkrovenije-Velike-Srbije.html Otkrovenije Velike Srbije]</ref>|Ilija Garašanin, Načertanije}}
 
Prema Načertaniju, Srbija bi trebalo da radi na oslobađanju [[Srbi|Srba]] i ostalih [[Slaveni|Slovena]] i na pripajanju susednih oblasti [[Bosna|Bosne]], [[Hercegovina|Hercegovine]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Severna Albanija|Severne Albanije]] (što je podrazumevalo i [[Kosovo]]<ref name="%C4%8Cedomir%20Popov">[http://www.ojkrajino.com/knjige/VELIKA%20SRBIJA%20-%20AKADEMIK%20CEDOMIR%20POPOV.pdf Čedomir Popov, Velika Srbija — stvarnost i mit]</ref>), tada u sastavu [[Otomansko Carstvo|Osmanskog carstva]], te kasnije i [[Srem]]a, [[Bačka|Bačke]] i [[Banat]]a, tada u sastavu [[Austro-Ugarska|Austrougarske]]. Glavna [[propaganda|propagandna]] aktivnost Srbije bi se zasnivala na pripremanju stanovništva ovih oblasti na sjedinjenje sa Srbijom.<ref name="Encyclopedia%20of%20Eastern%20Europe"/> Borba za prisajedinjenje ovih oblasti bila bi vođena postepenim otkidanjem otomanskih teritorija, u procesu nezaustavljivog propadanja carstva.<ref name="%C4%8Cedomir%20Popov"/> Prema Garašaninu, Srbija polaže „sveto pravo istoričesko“ na ove zemlje, koje se temelji na [[Dušan Nemanjić|Dušanovom]] [[dušanovo carstvo|srpskom carstvu]] iz [[14. vijek|14. veka]]. Na tom temelju treba ponovo podići veliku srpsku državu:
 
{{citat2|Srbija mora nastojavati da od zdanija turske države samo kamen po kamen ocepljuje i prima kako bi od ovog dobrog materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srbskog, opet veliku novu srbsku državu sagraditi i podignuti mogla.}}
[[1848]]. godine su Ilija Garašanin i [[Konstantin Nikolajević]] zajedno sastavili politički program nazvan [[Srpske sjedinjene države]], koji je predviđao podelu [[Otomansko Carstvo|Otomanskog carstva]] na dva vicekraljevstva, Azijsku Tursku i Srpske sjedinjene države, koje bi ujedinile sve [[Slaveni|Slovene]] evropskog dela Carstva.<ref name="Ilija%20Gara%C5%A1anin">[http://www.namestuvoljno.com/magazin/trebalo-bi-znati/81-ilija-garaanin.html Ilija Garašanin] (dobavljeno 22.06.09.)</ref> Garašanin je u početku bio pristalica borbe za velikosrpsku državu, da bi kasnije, kao ministar spoljnih poslova [[Mihailo Obrenović|kneza Mihaila]] (1860—1868), evoluirao prema [[Jugoslavija|jugoslovenskom]] rešenju, uspostavljajući veze sa jugoslovenskim i [[ilirski pokret|ilirskim pokretom]] u [[Habsburška Monarhija|Habzburškoj monarhiji]] (biskupom [[Štrosmajer]]om) i bugarskim revolucionarnim organizacijama.<ref name="%C4%8Cedomir%20Popov"/>
 
Kao tajni dokument, Garašaninovo Načertanije je bilo zvaničan program dve srpske vlade - kneza Aleksandra Karađorđevića i kneza Mihaila Obrenovića. Program Načertanja su sledile sve srpske [[desnica|desničarske]] formacije u narednim decenijama.<ref>''Načertanije'', [[Enciklopedija Jugoslavije]], MCMLVIII, Zagreb</ref>
 
=== Srbi svi i svuda Vuka Karadžića (1849) ===
{{Glavni članak|Srbi svi i svuda|Vuk Karadžić}}
[[Srbi svi i svuda]] je naziv spisa [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Stefanovića Karadžića]] iz [[19. vijek|XIX vijeka]], u kojem on zastupa tezu da su svi govornici [[štokavština|štokavštine]], bez obzira na vjeru, tradiciju ili regionalnu pripadnost, u stvari Srbi. Spis je objavljen [[1849]]. godine u [[Beč]]u, kao deo knjige ''[[Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona]]'', ali je napisan još [[1836]]. godine, zbog čega ga neki autori smatraju prvim projektom velike Srbije.<ref name="Kurir">[http://www.kurir-info.rs/clanak/politika/kurir-04-11-2008/velika-srbija Velika Srbija (Kurir)]</ref>
 
[[Datoteka:VukKaradzic.jpg|left|thumb|150px|[[Vuk Stefanović Karadžić]]]]
 
[[Datoteka:Dijalekti-Štokavskog-narečja.svg|thumb|desno|[[Štokavski dijalekti]]]]
 
Vuk u članku tvrdi da su Srbi svi koji govore srpskim jezikom, a srpskim jezikom naziva sve [[štokavština|štokavske govore]]. Tako on zaključuje da postoje "Srbi triju zakona" (odnosno vera), ali samo oni „grčkog zakona“ (pravoslavne vere) sebe zovu Srbima ili „Srbljima“, a ostali „ovoga imena neće da prime“, pa se oni „zakona turskoga“ nazivaju [[Turci]]ma, a oni „zakona rimskoga“ sebe zovu po mestima u kojima žive, npr. [[Slavonci]], [[Bosanci i Hercegovci|Bosanci]] (ili [[Bošnjaci]]), [[Dalmatinci]], [[Dubrovčani]] ili u Bačkoj [[Bunjevci]]ma, u Sremu, Slavoniji i Hrvatskoj [[Šokci]]ma, a oko Dubrovnika i po Boci [[Latini]]ma. Vuk je smatrao da je štokavski dijalekt srpski, a da je pravi hrvatski narodni jezik može samo [[čakavsko narječje|čakavski dijalekt]] (dok je [[kajkavsko narječje|kajkavski dijalekt]] slovenački), pa je shodno primeni ove teorije teritorija na kojoj žive većinom Hrvati svedena na Istru, severni deo istočne obale Jadrana i na većinu jadranskih ostrva.
 
Iako ovo nije bila originalna Vukova zamisao, već mišljenje prisutno u ranoj slavistici XIX veka ([[Jozef Dobrovski|Josef Dobrovský]], [[Pavel Josef Šafařík|Pavel Josef Šafařik]]), neki Vukovi savremenici su je ocenjivali kao pristrasnost i nacionalizam. U narednim godinama su objavljeni kritički osvrti više hrvatskih autora u kojima se pobija Karadžićev jezički pansrbizam (spisi [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]], [[Ante Starčević]]a, [[Mirko Bogović|Mirka Bogovića]], [[Adolfo Veber Tkalčević|Adolfa Vebera Tkalčevića]] i drugih). Zbog proglašavanja svih [[Štokavci|štokavaca]] Srbima, savremeni hrvatski autori smatraju da je „Vuk među Srbima položio temelj velikosrpskih ambicija“.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=4860 RAZGOVOR: DR. MATO ARTUKOVIĆ]</ref> Komentarišući "Načertanije" i "Srbi svi i svuda" britanski povjesničar [[Noel Malcolm]] kaže:
 
{{citat3|Ipak je pomalo anakrono promatrati sva ta nastojanja samo u svjetlu ekspanzionizma "Velike Srbije". U ono vrijeme Srbija je bila jedina država koja je eventualno mogla igrati ulogu kakvu je [[Pijemont]] odigrao u ujedinjavanju Italije. Svaki Srbin koji je priželjkivao nezavisnu južnoslavensku državu dakako da je vidio tako nešto u proširenju Srbije. S druge strane, bilo je mnogo hrvatskih intelektualaca, primjerice [[Ante Starčević]] i [[Eugen Kvaternik]], koji su zastupali sličnu ideologiju, samo sa suprotnim predznakom, prema kojoj su svi Bošnjaci bili Hrvati.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref>|[[Noel Malcolm]]}}
 
=== Politika Mihaila Obrenovića (1860-1868) ===
{{Glavni članak|Mihailo Obrenović}}
Knez [[Mihailo Obrenović]] se tokom svoje druge vladavine ([[1860]]-[[1868]]) umnogome oslanjao na politički program Načertanija, sa Ilijom Garašaninom na čelu ministarstva inostranih poslova. Njegova politika, nošena „velikom idejom“, je nastojala da Srbija dobije Bosnu i Hercegovinu.<ref name="Evropa%20i%20srpsko%20pitanje">[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%95%D0%B2%D1%80%D0%BE%D0%BF%D0%B0_%D0%B8_%D1%81%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D0%BF%D0%B8%D1%82%D0%B0%D1%9A%D0%B5_5 Vasilj Popović, Evropa i srpsko pitanje]</ref> Porta je odbijala Mihailove predloge da njegovom vazalnom području pripoji Bosnu i Hercegovinu, smatrajući njegove težnje delom ruskih aspiracija na Istoku.
 
[[Datoteka:Spomenik knez mihailo.jpg|left|thumb|150px|[[Knez Mihailo]] sa konja pokazuje ka [[Prizren]]u.]]
 
[[Datoteka:Greater Serbia.png|thumb|desno|Velika Srbija po francuskoj karti iz [[1862]]. godine]]
 
Politika kneza Mihaila je imala podršku [[Drugo francusko carstvo|Francuskog carstva]] na čelu sa [[Napoleon III|Napoleonom III]], čiji je plan za rešenje istočnog pitanja na Balkanu uzimao Srbiju kao [[Pijemont]] oko koga je trebalo da se okupe svi balkanski slovenski narodi, uključujuči i Bugare.<ref name="Evropa%20i%20srpsko%20pitanje"/> Knez [[Mihailo Obrenović]] je sa bugarskim emigrantima u [[Bukurešt]]u [[14. 1.|14. januara]] [[1867]]. zaključio Bukureštanski ugovor o zajedničkoj državi Srba i Bugara.<ref>[http://www.spcportal.org/index.php?pg=1941&lang=sr Knez Mihailo III Obrenović]</ref> Francuska je objavila svoj program za reforme u Turskoj notom od [[22. 2.|22. februara]] 1867.<ref name="Evropa%20i%20srpsko%20pitanje"/> Međutim, nakon poraza u [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskom ratu]] (1870-1871) francuska politika je za duže vreme potisnuta sa Balkana. Posle smrti kneza Mihaila, ruski režim je počeo prenositi težište balkanske politike na Bugare.<ref name="Evropa%20i%20srpsko%20pitanje"/> Austrija je odpočetka bila protiv, tako da više ni jedna velika sila nije podržavala tako zamišljenu obnovu "srpskog carstva".
 
=== Markovićeva kritika velikosrpske politike ===
{{Glavni članak|Svetozar Marković|Balkanska federacija}}
Sam izraz Velika Srbija je prvi put, i to kritički, u svojim delima upotrijebio srpski socijalist [[Svetozar Marković]]:
 
{{citat3|Čim se monarhična vlada utvrdila u zemlji, ona je odmah počela pomišljati da rasprostrani granice svoje vlasti i van Srbije ... Misao da se Bosna i Hercegovina sjedine sa Srbijom počela se širiti i u Srbiji i kod tamošnjeg naroda. To je bilo načelo politike koja je poznata pod imenom Velika Srbija.<ref>Svetozar Marković, Načela narodne ekomonije, sveska II (str. 170), Nolit, Beograd, 1975.</ref>}}
 
Marković je velikosrpsku politiku Kneza Mihajla smatrao ništavnom, jer su protiv nje bile neodoljive prepone. Prva i najjača prepona je bila nazavisna [[Crna Gora]], koja je imala iste pretenzije na Hercegovinu, Bosnu i Staru Srbiju kao i Srbija, i koja je jasno težila da osnuje sasvim nezavisnu srpsku državu. Druga snažna prepona je bila bosanska vlastela sa njenim davnašnjim pravima. Marković je verovao da je nemoguće dobiti Bosnu mirnim putem ukolko se vlasteli ne ujamče njena starinska prava, što bi značilo ostaviti bosansku raju u ropstvu. Dobiti Bosnu ratom, znači uništiti domaću aristokraciju, a kad bi se raja oslobodila od ropstva, "da li bi se ona slagala da dođe pod srpske pandure, kapetane i ostale gospodare?"<ref>Svetozar Marković, Srbija na istoku (str. 171), Prosveta, Beograd, 1946.</ref> Marković je smatrao da opasnost poduhvata Velike Srbije leži u činjenici da srpski narod živi izmešan sa drugim narodima, bez jasno određenih geografskih i etnografskih granica, tako da bi morao »uzeti ulogu osvajača« prema susedima:
 
[[Datoteka:Svetozar Markovic.jpg|thumb|150px|left|[[Svetozar Marković]]]]
 
{{citat3|Srpski narod se s jedne strane meša s Bugarima, s druge s Hrvatima i s treće s Rumunima, a dva naroda, Bugari i Hrvati, njegovi su najbliži rođaci po krvi i jeziku. Gde su granice „sjedinjenih Srba“, nove srpske države? To je teško ostvariti, ako ne želimo da se posvađamo sa svim tim narodima ... Srpski narod nema nikakvih geografskih ili etnografskih granica kojima bi bio određen kao jedna jedinstvena celina. Da bi se stvorila država od pet do pet i po miliona Srba, srpski narod bi morao da bude u neprijateljskom odnosu s Bugarima, Hrvatima i Rumunima. Morao bi da preuzme ulogu osvajača, kako to Mađari danas čine.<ref name="balkanska%20federacija"/>}}
 
Svetozar Marković, koji se i sam zalagao za oslobođenje Srba koji žive pod osmanskom ili habzburškom vlašću, izričito je odbijao ulogu Kneževinu Srbiju kao „Pijemonta Južnih Slovena“ i politiku teritorijalne ekspanzije Srbije, koja bi pripojila i mešovite oblasti.<ref name="balkanska%20federacija"/> On je smatrao da svaka nacija treba u svom političkom i društvenom životu da bude samostalna, da ne bude potčinjena ni jednoj drugoj naciji.<ref name="balkanska%20federacija">[http://www.danas.rs/vesti/feljton/velika_srbija_ili_balkanska_federacija.24.html?news_id=143750 Velika Srbija ili balkanska federacija]</ref> Marković je izričito odbacivao pozivanje na „istorijska prava“ rečima: „''princip nacionalnosti odriče se svih istorijskih prava''.“<ref name="balkanska%20federacija"/> Posebno je smatrao štetnim ujedinjenje srpskih zemalja pozivanjem na Dušanovo carstvo, jer su Srbi njegovog vremena živeli u četiri države (Austrija, Turska, Srbija i Crna Gora) čija se istorijska prava „teško mogu uskladiti“.<ref name="balkanska%20federacija"/> Umesto toga, Marković predlaže stvaranje [[Balkanska federacija|Balkanske federacije]], odnosno saveza srpskog naroda sa drugim balkanskim i južnoslovenskim narodima.<ref name="Republika"/>
 
Marković naglašava da bi nova srpska država, nastala osvajanjem, po nuždi postala vojnopolicijska i snagu bi trošila u odbrani od spoljnih neprijatelja, zanemarujući sopstveni umni i kulturni razvitak.<ref name="Republika"/> Marković ocenjuje da ideja Velike Srbije ide u prilog politici koja teži da u zemlji utvrdi neograničenu moć dinastije Obrenović.<ref name="balkanska%20federacija"/> On je ovu „veliku misao“ smatrao izgovorom za zanemarivanje daleko važnijih unutrašnjih pitanja Kneževine Srbije, upozoravajući da se »revolucionarna ideja o jedinstvu srpskog naroda pretvorila u ideju štetnu po narodne interese«.<ref name="Republika">[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2001/258/258_17.html (Ne)zaboravljeni deo kulturne istorije]</ref>
 
=== Austrougarske reakcije na Veliku Srbiju ===
[[Datoteka:Austria Hungary ethnic.svg|desno|thumb|[[Austro-Ugarska]] je širenje Srbije smatrala pretnjom za svoj teritorijalni integritet]]
[[Austro-Ugarska]] je saznala, tajno pribavila i poverljivo arhivirala Garašaninovo Načertanije [[1883]]. godine.<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/odnosi_cg_i_srbije_u_xix_i_xx_vijeku.htm Budo Dragović: Odnosi Crne Gore i Srbije u XIX i XX vijeku]</ref> [[Habsburška Monarhija|Habzburška monarhija]] se žestoko protivila pretenzijama susedne Kneževine Srbije na istorijske oblasti habzburške krune, naseljene Južnim Slovenima. [[Dinastija Obrenović]] je vodila pro-austrijsku politiku, pa su planovi o teritorijalnoj ekspanziji Srbije u to vreme uglavnom bili okrenuti ka oblastima Otomanskog carstva.
 
Srpske vlasti su tokom [[rusko-turski rat 1877.-1878.|rusko-turskog rata (1877–1878)]] pružale pomoć [[bosansko-hercegovački ustanak|ustanku hrišćanskog stanovništva u Hercegovini i Bosni]] protiv otomanske vladavine. Još u toku rata je između ruskog državnog kancelara kneza Gorčakova, nemačkog kancelara Bizmarka i austrougarskog predsednika vlade Andrašija usaglašeno da u slučaju pobede Srba velike sile neće tolerisati nastanak velike srpske države.<ref>Nemački ambasador Ralf Hartman, u svojoj knjizi "Časni mešetari", str. 31</ref> [[1878]]. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu, za koju se očekivalo da će po završetku rusko-turskog rata pripasti Srbiji. Nakon okupacije ([[1878]]) i [[aneksiona kriza|aneksije Bosne i Hercegovine]] ([[1908]]), Austrougari će sve više dolaziti u konflikt sa srpskom politikom ujedinjenja.
 
Nemogućnost ekspanzije na zapad Srbija je nastojala kompenzirati ekspanzijom na istok što je godine [[1885]]. dovelo do rata s Bugarskom.
 
=== Srpsko-bugarski rat (1885) ===
{{Glavni članak|Srpsko-bugarski rat (1885)}}
[[Srpsko-bugarski rat]] je bio kratki rat između [[Srbija|Srbije]] i [[Bugarska|Bugarske]] iz novembra [[1885]]. godine, kada je kralj [[Milan Obrenović]], nezadovoljan ujedinjenjem Bugarske i [[Istočna Rumelija|Istočne Rumelije]], napao Bugarsku. Srbija je imala planove za [[hegemonija|hegemoniju]] nad slovenskim oblastima Balkana i bila je izričito protiv ovog ujedinjenja.<ref name="%C5%BDivanovi%C4%A7">Ž. Živanović, Politička istorija Srbije u drugoj polovini devetnaestog veka, Beograd, 1924, str. 275-277</ref> [[Vladan Đorđević]], srpski političar, je agresiju na Bugrasku pravdao na sledeći način: Veliki deo balkanskih Slovena je u srednjem veku potpao pod vlast [[Prabugari|Bugara]]. Srbima istorijski zadatak nalaže oslobođenje slovenstva od [[Prvo bugarsko carstvo|bugarskog hanstva]], ceđenje iz njihovih žila [[mongoli|mongolske]] krvi i ujedinjenje u veliku jugoslovensku srpsku državu od [[Beograd]]a do [[Solun]]a i od Jadranskog do Crnog mora.<ref>{{cite book |last= Đorđević |first= Vladan |authorlink= d-r Vladan Đorđević |title= Istorija Srpsko-bugarskog rata 1885 g. |year= 1908 |publisher= Beograd}}</ref>
 
Kralj Milan je očekivao da će srpska vojska brzo zauzeti [[Sofija|Sofiju]] i da će Bugarska biti lako poražena, međutim, rat se završio bugarskom pobedom, koja je nazvana „kapetani pobeđuju generale“ ({{jez-bug|капитаните побеждават генералите}}).<ref>[http://gradski.e-pernik.com/comments.php?y=08&m=11&entry=entry081125-140009 Kapitanite pobeždavat generalite]</ref> Nakon poraza u ratu sa Bugarskom, srpski ideolozi isključuju Bugare iz planova o stvaranju zajedničke države Južnih Slovena.
 
== Velikosrpska ideologija početkom 20. vijeka ==
=== Oružana dejstva srpskih jedinica ===
{{Glavni članak|Crna ruka|Mlada Bosna|Narodna odbrana}}
Godine [[1903]]. je [[majski prevrat|majskim prevratom]] svrgnuta dinastija Obrenović, a nova vlada se od Austro-Ugarske sve više počela okretati Rusiji. Austro-Ugarska, u kojoj istovremeno sve više bujaju jugoslavenske ideje, na to reagira političkim, propagandnim i ekonomskim pritiskom koji, pak, izaziva reakciju u obliku srpskog iredentizma koji se okreće zapadu. Početkom [[20. vijek|20. veka]] je osnovano više paravojnih formacija i revolucionarnih organizacija čiji je cilj bio ujedinjenje svih srpskih, odnosno južnoslovenskih oblasti sa [[Kraljevina Srbija|Kraljevinom Srbijom]], na koju se gledalo kao na „jugoslovenski [[Pijemont]]“.
 
[[Datoteka:Dragutin dimitrijevic apis.jpg|thumb|left|150px|[[Dragutin Dimitrijević Apis]]]]
 
[[Crna ruka]] (zvaničan naziv ''Ujedinjenje ili smrt'') je bilo oficirsko [[tajno društvo]], čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije.<ref name="Perovi%C4%87">[http://www.e-novine.com/index.php?news=17341 Latinka Perović, Pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca]</ref> Vođa ove zavereničke skupine bio je srpski oficir [[Dragutin Dimitrijević Apis]]. Crna ruka je imala veliki uticaj na politiku Kraljevine Srbije, posebno nakon izvođenja [[Majski prevrat|Majskog prevrata]] [[29. 5.|29. maja]] [[1903]]. godine u kome su njeni pripadnici ubili kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]] i kraljica [[Draga Obrenović|Dragu]], dovodeći [[Petar I Karađorđević|Petra Karađorđevića]] na srpski presto. Crna ruka je imala za cilj da ujedini "sve srpske pokrajine: 1. Bosnu i Hercegovinu, 2. Crnu Goru, 3. Staru Srbiju i Makedoniju, 4. Hrvatsku, Sloveniju i Srem, 5. Vojvodinu, 6. Morsku Obalu (Dalmaciju)".<ref name="Stevan%20Dedijer">[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_13.html Stevan Dedijer, Velika Srbija i mali glupi akademici]</ref> Nakon teritorijalnih proširenja Srbije u Balkanskim ratovima, Crna ruka se posebno usredsredila na oblasti u sastavu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], što je kulminiralo [[Sarajevski atentat|Sarajevskim atentatom]].<ref>{{cite web
|url=/Gavrilo_Princip
|title=Gavrilo Princip and the Black Hand organization
|publisher=Bookrags
|accessdate=
}}</ref><ref>[http://books.google.com/books?id=DkN6M2mvh9EC&pg=PA122 Alan Cassels, Ideology and international relations in the modern world]</ref>
 
[[Mlada Bosna]] je bila revolucionarna omladinska organizacija, nastala oko [[1904]]. godine, koja se borila protiv okupacije, a potom pripajanja [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Pojedini članovi ove organizacije su sarađivali sa Crnom rukom. Njen član [[Gavrilo Princip]], uz podršku Crne ruke i oružja iz Beograda, je [[28. 6.|28. juna]] [[1914]]. godine izvršio [[sarajevski atentat|atentat u Sarajevu]] na austrougarskog prestolonaslednika [[Franjo Ferdinand|Franca Ferdinanda]], što je Austro-Ugarskoj bio povod za [[rat]] protiv [[Srbija|Srbije]], koji je prerastao u [[Prvi svjetski rat|Prvi svetski rat]].
 
[[Narodna odbrana]] je bila srpska paravojna organizacija osnovana [[1908]]. godine (u vreme [[Aneksiona kriza|Aneksione krize]]) u cilju pripajanja Bosne i Hercegovine Srbiji. Ova organizacije je iz Srbije u Bosnu slala četničke odrede, radi borbe protiv Austrije.<ref>[http://wwi.lib.byu.edu/index.php/The_Narodna_Odbrana Narodna Odbrana (WWI Document Archive)]</ref> Za vreme Balkanskih ratova preko ove organizacije su regrutovani dobrovoljci za borbu u Makedoniji.
 
=== Borba za Makedoniju (1904—1908) ===
{{Glavni članak|Borba za Makedoniju|Makedonsko pitanje}}
[[Datoteka:Karta Makedonija 1913.jpg|thumb|desno|Geografska [[makedonija (region)|oblast Makedonije]]]]
[[Borba za Makedoniju]] ([[1904]]—[[1908]]) je bila borba novoosnovanih balkanskih država ([[Grčka]], [[Srbija]] i [[Bugarska]]), za pripajanje [[makedonija (region)|oblasti Makedonije]] i drugih delova [[Balkan]]a, koji su posle [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] [[1878]]. godine, ostali u sastavu [[Otomansko Carstvo|Otomanskog carstva]].
 
Stanovništvo Makedonije je bilo jezički, verski i etnički izrazito raznovrsno ([[Makedonci|Makedonski Sloveni]], [[Bugari]], [[Grci]], [[Srbi]], [[Turci]], [[Albanci]], [[Romi]], [[Vlasi]], i ostali). Srpska i bugarska [[propaganda]] je bile uglavnom usmerene na tada još uvek nacionalno neopredeljene Makedonske Slovene<ref>Moderna [[Makedonci|makedonska nacija]] je formirana tek nakon Drugog svetskog rata.</ref>, dok je grčka propaganda pretežno bila usmerena na Grke, kao i na Slovene [[Makedonija (Grčka)|Egejske Makedonije]]. Sve tri susedne države su sprovodile obrazovne i propagande aktivnosti, otvaranjem škola u Makedoniji na njihovim nacionalnim jezicima i vršenjem [[srbizacija|srbizacije]], [[bugarizacija|bugarizacije]] i [[helenizacija|helenizacije]]. Pored toga, ove države su slale svoje [[komiti|komitske]] (odnosno [[četnici|četničke]]) odrede koje su se sukobljavale sa Otomanskom vojskom i policijom, a neretko i međusobno.
 
Srpski nacionalisti pretenzije ka Makedoniji pravdali time što je ona bila u sastavu "Velike Srbije" iz vremena [[Dušan Nemanjić|Dušana Silnog]].<ref>[[Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima]] (str. 25, 26)</ref>
 
=== Cvijićevo "naučno opravdanje" srpske ekspanzije ===
{{Glavni članak|Jovan Cvijić|Stara Srbija}}
[[Datoteka:Јован Цвијић, географ (1865-1927).jpg|thumb|150px|left|[[Jovan Cvijić]]]]
 
Ugledni srpski naučnik [[Jovan Cvijić]] je, usled zanimanja za političko napredovanje Srbije, često gubio svoju naučnu objektivnost, pa se određeni segmenti njegovog rada koriste kao "naučno opravdanje" [[velika Srbija|velikosrpske politike]].<ref name="Beljo">[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/velikesrbije.htm Međunarodni znanstveni skup "JUGOISTOCNA EUROPA 1918.-1995."]</ref> Cvijić se zalagao za teritorijalno proširenje [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] ka jugu, na oblasti u kojima [[Srbi]] nisu činili većinsko stanovništvo. To se posebno odnosilo na [[Makedonija|makedonske]] i severno-[[Albanija|albanske]] oblasti, čije je pripajanje, prema Cvijićevom mišljenju, Srbiji bilo neophodno za ekonomski razvoj. On je smatrao da je odlukama [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] “Srbija opkoljena zemlja” a Srbi “uhapšen narod”<ref name="Cviji%C4%87">[http://www.rastko.rs/antropologija/cvijic/govori-clanci/jcvijic-aneksija.html Jovan Cvijić, Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje]</ref>, i da Srbija mora izaći na more da bi se osamostalila.<ref name="Knjiga%20o%20Kosovu">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_3.html Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref> Cvijić je usmeravao srpsku spoljnu politiku ka zauzimanju jadranske obale, kako hrvatske tako i albanske. S jedne strane, tvrdio je da je [[Dubrovnik]] srpski.<ref>[http://www.hic.hr/books/greatserbia/cvijic.htm Jovan Cvijic, Selected statements]</ref> S druge strane, branio je pravo Srbije na albansko primorje uprkos nesrpskom stanovništvu tih oblasti:
 
{{citat3|...Srbija mora zbog svoje ekonomske samostalnosti dobiti pristup na [[Jadransko more]] i jedan deo arbanaske obale: bilo zauzimanjem teritorija bilo dobijanjem ekonomskih i komunikacionih prava na tu oblast. To znači, dakle, zauzimanje istina jedne etnografski strane oblasti, ali takve koja se mora zauzeti zbog osobito važnih privrednih interesa, upravo zbog životne potrebe.<ref name="Beljo"/>}}
 
Između [[1906]]. i [[1918]]. Cvijić je izradio seriju mapa kojima su rastuće srpske pretenzije na Makedoniju pravdane proglašavanjem Makedonaca za etno-lingivstičku grupu Srba.<ref name="Chr%C3%ADost">[http://books.google.com/books?id=8hl9fUNUZfMC&pg=PA75&dq=cvijic+macedonia&as_brr=3&cd=3#v=onepage&q=cvijic%20macedonia&f=false Diarmait Mac Giolla Chríost, Language, identity, and conflict]</ref> Cvijićeve etnografske mape objavljene [[1906]], [[1909]] i [[1913]]. godine međusobno se razlikuju i pratile su spoljno-političke potrebe srpske države.<ref name="White">[http://books.google.com/books?id=-7TgkO8utHIC&pg=PA236&dq=cvijic&as_brr=3&cd=7#v=onepage&q=cvijic&f=false George W. White, Nationalism and territory: constructing group identity in Southeastern Europe]</ref> Smatrao je da se srpski problem mora rešiti silom.<ref name="Cviji%C4%87"/>
 
=== Srpska teritorijalna ekspanzija u balkanskim ratovima ===
{{Glavni članak|Balkanski ratovi|Srpska okupacija Albanije}}
[[Datoteka:Serbian greater expansion 1913.png|thumb|Najveća privremena teritorijalna ekspanzija [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] [[1913]].]]
{{citat3|Ili će se srpski narod ujediniti ili će ceo Balkan predstavljati samo jedno veliko groblje!<ref>[http://www.republika.co.rs/492-493/20.html Antiratne i mirovne ideje u istoriji Srbije i antiratni pokreti do 2000. godine]</ref>|[[Milovan Milovanović]], predsednik Vlade Srbije uoči balkanskih ratova}}
 
U [[balkanski ratovi|balkanskim ratovima]], srpska država je ostvarila značanja teritorijalna proširenja i prvi put stekla vlast nad brojnim nesrpskim stanovništvom: [[Albanci]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Bugari]]ma, [[Turci]]ma, [[Bošnjaci]]ma i drugima. Nakon rata, [[Republika Makedonija|Vardarska Makedonija]], [[Sandžak]] i [[Kosovo]] su priključeni Kraljevini Srbiji. Srbija je pripajanje ovih oblasti pravdala pozivanjem na "istorijska prava".<ref name="Izve%C5%A1taj">[http://www.archive.org/details/reportofinternat00inteuoft Izveštaj međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova]</ref> Srpske pretenzije su još podupirane tvrdnjama o "višem civilizacijskom stepenu Srba u odnosu na Albance" i navodnoj [[Demografija Kosova|srpskoj većini na Kosovu]].<ref name="Bebler">[http://www.pescanik.info/content/view/2171/66/ Anton Bebler, Propuštena prilika]</ref>
 
Tokom zauzimanja Kosova 1912. godine, srpska vojska je počinila [[Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima|brojne zločine nad Albancima]]. Izveštaji govore o masovnim pogubljenjima albanskog stanovništva, teškim razaranjima albanskih gradova, spaljivanju sela, pljačkanju kuća, klanju, silovanjima žena i zverstvima nad civilnim stanovništvom.<ref name="Izve%C5%A1taj"/><ref name="Golgota">http://www.albanianhistory.net/texts20_1/AH1913_1.html Leo Frojndlih, Albanska golgota</ref> Cilj zločina je bio da se srpski zahtevi za teritorijalnim proširenjima potpomognu "[[etničko čišćenje|etničkim čišćenjem]]" i statističkom manipulacijom pre konferencije velikih sila koja će utvrditi nove granice.<ref>[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref><ref>[http://books.google.com/books?id=OTW9XKUmrxsC&pg=PA10&lpg=PA10&dq=Ferizovic+renamed+Urosevac&source=bl&ots=NLelfTkW8w&sig=nDRzz3Z0Z09Cb9bIycD92xVp8pk&hl=en&ei=iGtGS6vKGsOz4QaJ9dn3Ag&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CAcQ6AEwAA#v=onepage&q=Ferizovic%20renamed%20Urosevac&f=false Civil resistance in Kosovo, by Howard Clark] (p. 9, 10)</ref>
 
Srbija je u toku oktobra i novembra 1912. zaposela najveći deo Albanije, zajedno sa jadranskom obalom na kojoj je najvažnija strateška tačka bila luka [[Drač]]. Premijer Srbije [[Nikola Pašić]] je neprestano ponavljao da se Srbija nipošto ne sme odreći luke na Jadranskom Moru.<ref name="Hall">[http://books.google.com/books?id=2-zAeObDX_gC&pg=PA13&lpg=PA13&dq=massacre+albanians+1912&source=bl&ots=4Q2jsiCI70&sig=kWhNWHp1kC2nwtahvzot70aKJB8&hl=en&ei=Ao6SSv2VLKbUmgPkkfWmAQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=16#v=onepage&q=&f=false Richard C Hall, The Balkan Wars 1912-1913]</ref> Na osvojenom području su odmah uspostavljene civilne vlasti i albanska teritorija je [[de facto]] anektirana Srbiji: 29. novembra je osnovan drački okrug sa četiri sreza: [[Drač]], [[Lješ]], [[Elbasan]] i [[Tirana]].<ref name="Knjiga%20o%20Kosovu"/> Tek ultimativnom pretnjom velikih sila Srbija je bila prinuđena da se povuče sa teritorije međunarodno priznate Kneževine Albanije krajem 1913.<ref name="Vickers">[http://books.google.com/books?id=IzI0uOZ2j6gC&pg=PA66&dq=serbia+albania+1912&as_brr=3&cd=8#v=onepage&q=serbia%20albania%201912&f=false Miranda Vickers, The Albanians: a modern history]</ref>
 
Zbog toga što je primorana na povlačenje iz Albanije, Srbija je tražila teritorijalnu kompenzaciju u Makedoniji, oko čega je došla u sukob sa Bugarskom.<ref name="Vickers"/> U Makedoniji, Srbija je sprovodila politiku sistematske [[srbizacija|srbizacije]] - Makedonija je proglašena Južnom Srbijom, makedonski govor južnim srpskim dijalektom, a u nekim slučajevima su se lokalnom stanovništvu čak nametala i srpska imena. Događaji iz balkanskih ratova su doveli do sudara velikosrpske sa [[Velika Bugarska|velikobugarskom]] ideologijom, a takođe i narastanju [[srpsko-albanski sukob|srpsko-albanskog sukoba]].
 
=== Tucovićeva kritika velikosrpske politike ===
{{Glavni članak|Dimitrije Tucović|Srbija i Arbanija: jedan prilog kritici zavojevačke politike srpske buržoazije}}
[[Datoteka:Dimitrije tucovic.jpg|thumb|left|150px|[[Dimitrije Tucović]]]]
 
Istaknuti srpski socijalista [[Dimitrije Tucović]] je žestoko kritikovao velikosrpsku politiku Pašićeve vlade. On je smatrao da se srpski ratni pohod na [[Albanija|Albaniju]] i [[Makedonija|Makedoniju]] nikako ne može nazvati oslobodilačkom već zavojevačkom, jer se vodi protivno volje ondašnjeg stanovništva. Kada se Srbija spremala na [[balkanski ratovi|balkanski rat]] 1912. godine, [[Srpska socijaldemokratska partija|Tucovićeva stranka]] je jedina u skupštini glasala protiv ratnih kredita. Zauzimanje Kosova, Albanije i Makedonije, Tucović je osudio kao imperijalno osvajanje.<ref>Dimitrije Tucović, Srbija i Albanija, Beograd, 1914.</ref> On se protivio teritorijalnoj ekspanziji i zalagao se da ove oblasti ravnopravno sa Srbijom uđu u zajedničku [[Balkanska federacija|Balkansku federaciju]].
 
{{citat3|Grupisanje i uzajamnost zemalja i naroda na Balkanu jedini je put koji vodi privrednom, nacionalnom i političkom oslobođenju.<ref>Dimitrije Tucović, ''Prva balkanska socijaldemokratska konferencija'' (u Izabrani spisi, knjiga II, str. 23) Prosveta, Beograd, 1950.</ref>|[[Dimitrije Tucović]]}}
 
Dimitrije Tucović ocenjuje da je srpska buržoazija proklamujući osvajačku politiku prema Albaniji "prvi put sa lica srpskog naroda skinula veo jedne poštene nacije koja se bori za svoje oslobođenje".<ref>Dimitrije Tucović, Srbija i Arbanija (u Izabrani spisi, knjiga II, str. 105) Prosveta, Beograd, 1950.</ref> Nakon pokolja albanskog stanovništva na Kosovu, Tucović je opominjao da je "izvršen pokušaj ubistva s predumišljajem nad celom jednom nacijom", što je "zločinačko delo" za koje se "mora ispaštati".<ref>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=347001 Seobe Dimitrija Tucovića]</ref>
 
== Velikosrpska ideologija u Prvoj Jugoslaviji ==
[[Datoteka:Serbian aspirations 1912.jpg|thumb|right|Srpske pretenzije uoči ratova 1912-1918.]]
{{Glavni članak|Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca}}
 
Po završetku Prvog svetskog rata, Srbija je ostvarila maksimalistički nacionalni program, priključenjem Crne Gore i južnoslovenskih oblasti Austro-Ugarske (uključujući Bosnu) u novoosnovanu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]] pod srpskom dominacijom.<ref name="Hall"/> Stvaranjem Kraljevine SHS, srpski narod se, prvi put u svojoj modernoj istoriji, našao u jednoj državi.<ref name="Perovi%C4%87"/> Srpski političari su na novoformiranu kraljevinu su gledali kao proširenu Srbiju.<ref name="Geneza">[http://www.camo.ch/geneza_vsrpstva.htm Geneza velikosrpskog nacionalizma]</ref> Srbi su smatrani državotvornim narodom i glavnim tvorcima Jugoslavije, a njihov "domaćinski odnos prema državi" je glorifikovan.<ref name="Geneza"/> Provođenje velikosrpske politike je značilo jaku centralizovanu vladu za celu naciju.<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,719894,00.html Elections], ''[[TIME Magazine]]'', February 23, 1925</ref> Koristeći taktiku policijskog zastrašivanja i nameštanja izbora<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,846181,00.html Balkan Politics], ''[[TIME Magazine]]'', March 31, 1923</ref>, Pašić je umanjio značar opozicije u parlamentu, centralizacijući moć u rukama Srba.<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,720153,00.html The Opposition], ''[[TIME Magazine]]'', April 6, 1925</ref>
 
Unitarno uređenje i srpska dominacija u novoj državi su imali brojne protivnike, među kojima su bili: [[crnogorski komiti|zelenaši]], pristalice svrgnutog crnogorskog [[nikola I. Petrović Njegoš|kralja Nikole]], [[Hrvatska seljačka stranka]], koja je tražila autonomiju Hrvatske, [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija]], koja se borila za nezavisnost Makedonije, [[Kosovski komitet]], koji se borio za izdvajanje albanskih oblasti (Kosovo, zapadna Makedonija i delovi Sandžaka) i [[Komunistička partija Jugoslavije]] koja se borila protiv "velikosrpskog hegemonizma" a za preuređenje Jugoslavije na republikanskim i federativnim osnovima.
 
=== Komunistička kritika velikosrpske hegemonije ===
{{Glavni članak|Komunistička partija Jugoslavije}}
[[Kominterna|Komunistička Internacionala]] je u [[Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] [[1918]]. videla samo teritorijalno proširenje Srbije posle imperijalističkog rata, a u samoj [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini]] srpsku „mini-imperiju”.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/osporavana-zemlja/Kominterna-i-Kraljevina-Srba-Hrvata-i-Slovenaca.lt.html Kominterna i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]</ref> Jugoslovenski [[komunizam|komunisti]] su smatrali da je [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina SHS]] "država u kojoj vladajuća [[klasa]] jedne [[nacija|nacije]] ugnjetava ostale nacije".<ref name="KPJ%20II%201950">Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 69-70), Beograd 1950.</ref> Oni su "hegemonističku politiku velikosrpske buržoazije" smatrali stubom balkanske kontrarevolucije i glavnu prepreku stvaranju [[balkanska federacija|balkanske federacije]].<ref>Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str 316), Beograd 1950.</ref> [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] je smatrala da je osnovni uzrok nacionalnih suprotnosti u Jugoslaviji nasleđe kolonijalne politike srpske buržoazije iz balkanskih ratova u Makedoniji i protiv Albanije, i njena hegemonistička politika u novoj državi.<ref name="KPJ%20II%201950"/> [[Komunistička partija Jugoslavije]] je svoj zadatak videla u odlučnoj borbi protiv nacionalnog ugnjetavanja, a za samoopredeljenje naroda:
 
[[Datoteka:Radnicke novine 1920.jpg|thumb|150px|left|Cenzurisano izdanje [[Radničke novine|Radničkih novina]] iz [[1920]].]]
 
{{citat3|Zbog svega toga dužnost je Partije da sa organizacijama radnih masa ugnjetenih nacija vodi zajedničke otvorene borbe za pravo na otcepljenje, odnosno da pomaže pokrete ugnjetenih nacija u cilju formiranja nezavisnih država kako Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore, tako i radi oslobođenja Albanaca.<ref>Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 339), Beograd 1950.</ref>|Rezoluciji [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] o nacionalnom pitanju, od 25. novembra [[1924]].}}
 
Komunistička partija se nije zadovoljavala samo borbom za samoopredeljenje, neprestano naglašavajući polovičnost takvih mera i podsećajući da je jedino istinsko rešenje nacionalnog pitanja na Balkanu stvaranje [[Balkanska federacija|Balkanske federativne republike]].<ref>Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 111-112), Beograd 1950.</ref> Sredinom 1930-ih godina, KPJ ublažava stav po pitanju opstanka Jugoslavije, smatrajući da je moguće njeno preuređenje na federalnim osnovama:
 
{{citat3|Mi nastavljamo svom snagom borbu protiv režima velikosrpskog ugnjetavanja, za slobodu i prava ugnjetenih naroda. Naš stav koji dolazi do izražaja u našem osnovnom zahtjevu: pravo samoopredeljenja sve do otcjepljenja, mi ne mijenjamo. Ali ne smijemo postaviti težište na otcjepljenje, nego potcrtavati da svaki narod ima pravo i treba da sam odluči o svojoj sudbini. Težište se, dakle, postavlja na pravo samoopredeljenja. Baš zbog toga ističemo zahtjev za narodnim skupštinama, odnosno saborima, u [[Zagreb]]u, [[Ljubljana|Ljubljani]], [[Skoplje|Skoplju]], [[Cetinje|Cetinju]] i [[Sarajevo|Sarajevu]], koje će biti izabrane na slobodnim izborima.“<ref>Marko Lolić, Mladost revolucije (str. 41), Beograd, 1981.</ref>|Okružnica Politbiroa Centralnog komiteta KPJ 1935.}}
 
=== Koncept Srpskog kulturnog kluba ===
{{Glavni članak|Srpski kulturni klub}}
Nefunkcionalnost zajedničke jugoslovenske države dovela je do postepenog obnavljanja velikosrpske ideje. Među srpskim političarima je sazrevalo uverenje da su ujedinjenjem pogrešili i da treba stvoriti Veliku Srbiju.<ref name="Cicvari%C4%87">[http://www.scribd.com/doc/2680864/K- Krsto Cicvarić, Velika Srbija] ''„Jasno da je učinjena velika pogreška što odmah posle pobede nije proglašena Velika Srbija. Da je proglašena Velika Srbija, mi danas ne bismo imali više teškoća s Hrvatima nego što ih imamo, a srpski narod bio bi kompaktniji i pretstavljao bi jaču silu nego što je sada slučaj“''.</ref> Kao rešenje srpskog nacionalnog pitanja, često je predlagana „amputacija Hrvatske“, u suženim granicama, koja bi bila lišena "srpskih" krajeva.<ref name="%C5%A0e%C5%A1elj">[http://media.srpskinacionalisti.com/index.php?id=37 Dr Vojislav Šešelj, ''Ideologija srpskog nacionalizma'']</ref><ref name="Klemen%C4%8Di%C4%87"/> U martu [[1928]]. godine radikalski poslanik [[Puniša Račić]], zloglasni atentator na Stjepana Radića, je na sednici Narodne skupštine zahtevao da se država preuredi i preimenuje u Veliku Srbiju.<ref name="%C5%A0e%C5%A1elj"/>
 
{{citat3|Ono u čemu smo posle ujedinjenja pogrešili treba popraviti.<ref name="Dimi%C4%87"/>|Jedna od parola SSK-a}}
 
Zbog nerešenog nacionalnog pitanja u Kraljevini Jugoslaviji, grupa srpskih intelektualaca formira [[Srpski kulturni klub]] (SSK) koji će reafirmisati velikosrpsku ideju.<ref name="Dimi%C4%87">[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7033.pdf Ljubodrag Dimić, Srpski kulturni klub i preuređenje jugoslovenske države]</ref> Srpski kulturni klub je Bosansku krajinu označavao „predstražom Beograda“, ističući da oblast Bosne i Hercegovine mora celovita ući u buduću srpsku teritorijalnu jedinicu.<ref name="Dimi%C4%87"/> SKK je predano radio na izdvajanju Srema iz sastava Banovine Hrvatske (srezovi [[Dalj]], [[Vinkovci]] i [[Vukovar]]) i isticao da [[Dalmacija]] nije hrvatska. Potenciran je srpski karakter Makedonije i Kosova. Sve te oblasti smatrao je srpskim zemljama i u njima vodio široku propagandnu akciju.<ref name="Dimi%C4%87"/>
 
[[1937]]. godine sekretar Srpskog kulturnog kluba i docent Filozofskog fakulteta u Beogradu [[Vaso Čubrilović|Vasa Čubrilović]], uputio je državnim organima poverljivi dokument pod nazivom “[[Isterivanje Arnauta|Iseljavanje Arnauta]]”, koji govori o rešavanju Albanskog pitanja, odnosno o “smišljenom, sistematskom i energičnom” iseljavanju Albanaca iz Jugoslavije i asimilaciji onih preostalih.<ref>[http://www.bosniak.org/bosanski/o-srpskom-velikodrzavnom-projektu/ O Srpskom Velikodržavnom Projektu]</ref> Čubrilović predlaže metode državnog pritiska, otpuštanja, hapšenja, nasilja, zastrašivanja, podmićivanja, slanja paravojnih jedinica i paljenja naselja, u cilju što masovnijeg iseljenja albanskog stanovništa.<ref>[http://www.hic.hr/books/greatserbia/cubrilovic.htm Vaso Cubrilovic, Expulsion of the Albanians (1937)]</ref>
 
== Velikosrpska ideologija u drugom svjetskom ratu ==
{{Glavni članak|Drugi svetski rat u Jugoslaviji}}
Veliki poticaj velikosrpskoj ideologiji je dao [[drugi svjetski rat]], odnosno događaji koji su uslijedili nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u [[aprilski rat|aprilskom ratu]] [[1941]]. godine. Bivša država je podijeljena, a u mnogim od njenih krajeva je srpsko stanovništvo izloženo progonima i masovnim fizičkim likvidacijama. To je pogotovo bio slučaj u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] gdje je eliminacija srpskog stanovništva bila dio službene državne politike. Takva traumatična iskustva su mnoge dovela do zaključka kako je opstanak Srba u višenacionalnoj državi nemoguć, odnosno kako bi umjesto obnove Jugoslavije rezultat rata trebala biti velikosrpska država. Te su ideje najeksplicitnije navođene u spisu ''[[Homogena Srbija]]'' [[Stevan Moljević|Stevana Moljevića]], u kome su navedene buduće granice, koje će 1980-ih i 1990-ih biti poznate kao [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica|Šešeljeva linija]].
 
=== Homogena Srbija Stevana Moljevića (1941) ===
{{Glavni članak|Homogena Srbija|Zločini četnika u Drugom svetskom ratu}}
[[Image:Serbia moljevic1941 en.png|thumb|200px|Granice Srbije prema Moljeviću]]
{{citat3|Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.|''Homogena Srbija'', Stevan Moljević, 1941.}}
 
Četnički ideolog [[Stevan Moljević]] 30. juna [[1941]]. godine objavljuje spis ''„[[Homogena Srbija]]“'', kojim se zagovara stvaranje Velike Srbije i njeno etničko čišćenje od drugih naroda. Moljević je insistirao da se jasno omeđe sve srpske zemlje i one učine homogenim u etničkom pogledu. Četnički pokret, iako formalno jugoslovenski opredeljen (službeni naziv: ''[[Jugoslovenska vojska u otadžbini]]''), rukovodio se velikosrpskom ideologijom, zalažući se za stvaranje Velike Srbije u Velikoj Jugoslaviji. Željena homogenost četničke Srbije se postizala sredstvima [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] i [[genocid]]a. Draža Mihailović je 20. decembra 1941. godine poslao posebnu instrukciju komandantima četničkih odreda [[Đorđije Lašić|Đorđiju Lašiću]] i [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] na čijim područjima (Crna Gora, BiH, [[Sandžak]]) se nalazio velik broj [[muslimani|muslimana]]. U tom dokumentu se naglašavaju sledeći zadaci četničkog pokreta<ref>Arhiv VII, Ča, k. 1, reg, br. 10/1.</ref>:
 
[[Datoteka:Moljević i Mihajlović.jpg|thumb|left|[[Stevan Moljević|Moljević]] i [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] na [[beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]]
 
* Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, [[etničko čišćenje|etnički čistu]] u granicama Srbije-Crne-Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bačke.
* Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih teritorija pod Italijanima i Nemcima ([[Trst]]-[[Gorica]]-[[Istra]] i [[Koruška]]) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
* Čišćenje državne teritorije od svih [[Nacionalna manjina|narodnih manjina]] i nenacionalnih elemenata.
* Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke, čišćenjem [[Sandžak]]a od muslimanskog življa, a Bosne od muslimanskog i katoličkog življa...
* U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata, naseliti Crnogorce (u obzir dolaze siromašne i nacionalno ispravne i poštene porodice)...
 
U januaru i februaru 1943. Jugoslovenska vojska u otadžbini je sprovela [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu|opsežne operacije genocida i etničkog čišćenja]] u istočnoj Bosni i Sandžaku tokom kojih je ubijeno na hiljade muslimanskih civila, žena, staraca i [[dete|dece]].
 
Četnici su na [[Svetosavski kongres|Svetosavskom kongresu]] [[1944]]. odlučili da posleratna Jugoslavija bude monarhija sa tri federalne jedinice: slovenačkom, hrvatskom i velikosrpskom, koja je trebalo da obuhvati Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i veći deo Hrvatske. Međutim, ti planovi su propali pobedom [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]] i njihovog koncepta nove, socijalističke i federativne Jugoslavije.
 
===Nedićeva Velika Srbija===
[[Image:Svesrbija en.png|mini|desno|Rekonstrukcija "SveSrbije" na karti okupirane Jugoslavije]]
{{Glavni članak|Nedićeva Velika Srbija}}
Predsednik vlade okupirane Srbije Milan Nedić je predložio stvaranje Velike Srbije, koju je nazivao "SveSrbija". Ovaj projekat je predviđao ujedinjenje Srbije i Crne Gore u njihovim tadašnjim ratnim granicama, kao i priključenje određenih delova Nezavisne Države Hrvatske nastanjenih Srbima. Nedić je ovaj predlog 1943. godine izneo Adolfu Hitleru, koji ga je odbio.
 
== Velikosrpska ideologija u Drugoj Jugoslaviji ==
{{Glavni članak|Narodnooslobodilačka borba|AVNOJ|SFRJ}}
Pobedom [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]] u Drugom svetskom ratu, u skladu sa odlukama [[drugo zasjedanje AVNOJ-a|drugog zasedanja AVNOJ-a]] u [[Jajce|Jajcu]] [[1943]]. godine, obnovljena je [[Demokratska Federativna Jugoslavija|jugoslovenska država na republikanskim i federalističkim principima]], u kojoj je predviđeno da [[južni Slaveni|južnoslovenski]] narodi ([[Srbi]], [[Hrvati]], [[Slovenci]], [[Makedonci]] i [[Crnogorci]]) žive u ustavnim republikama sa jednakim pravima. Crnogorcima i Makedoncima, a kasnije i Muslimanima, je priznato pravo na sopstvenu naciju. Stvoreno je šest socijalističkih republika, a na teritoriji [[Socijalistička Republika Srbija|SR Srbije]] su stvorene dve autonomne pokrajine. U [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji]], zvanična ideologija je bila [[bratstvo i jedinstvo|bratstvo-jedinstvo]], a [[nacionalizam]] je smatran štetnom pojavom.
 
Velikosrpska idelogija je stoga razvijana izvan Jugoslavije, uglavnom među četnicima u emigraciji.
 
=== Sporazum Pavelić-Stojadinović (1954) ===
{{Glavni članak|Sporazum Pavelić-Stojadinović}}
[[Sporazum Pavelić-Stojadinović]] je bio posleratni sporazum u emigraciji između [[ustaše|ustaškog]] vođe i bivšeg [[poglavnik]]a [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] [[Ante Pavelić]]a, i srpskog radikalskog vođe i bivšeg predsednika kraljevske vlade [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]], potpisan krajem [[1954|1954.]] godine u [[Buenos Aires]]u. Sporazum je predviđao razbijanje [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Federativne Narodne Republike Jugoslavije]] (FNRJ) na tri nezavisne države: [[Slovenija|Sloveniju]], [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Srbija|Srbiju]]. Pavelić i Stojadinović su branili ovaj antikomunistički savez (obje emigracije nisu priznavale legalnost Titovog režima u Jugoslaviji) kao novi srpskohrvatski sporazum koji je trebao da zameni zastareli [[Sporazum Cvetković-Maček]] iz [[1939|1939.]] godine, kojim je uspostavljena [[Banovina Hrvatska]].
 
[[Datoteka:Pavelić-Stojadinović.jpg|thumb|left|[[Ante Pavelić|Pavelić]] i [[Milan Stojadinović|Stojadinović]] tokom sklapanja sporazuma.]]
 
[[Datoteka:Sporazum Pavelic-Stojadinovic.png|thumb|desno|Granice prema [[Sporazum Pavelić-Stojadinović|sporazumu Pavelić-Stojadinović]].]]
 
Sporazum Pavelić-Stojadinović je predviđao podelu Bosne tako da bi Bosanska Krajina pripala Hrvatskoj, dok bi najveći deo centralne sa istočnom Bosnom, istočna Hercegovina i južna Dalmacija pripali Srbiji. Ovaj sporazum je izazvao žestoke reakcije [[hrvatska dijaspora|hrvatske emigracije]], [[Srpska dijaspora|srpske emigracije]] i [[Josip Broz Tito|Titovog]] režima u Jugoslaviji. Pavelić i Stojadinović su proglašeni za nacionalne izdajnike od strane ustaških i četničkih političkih krugova u iseljenju, dok je jugoslovenski režim odbacivao značaj sporazuma kao "račun bez krčmara", ističući da Pavelić i Stojadinović više nisu nikoga predstavljali.<ref>Soha, Davor. [http://www.politika.co.rs/ilustro/2088/peti.htm ''"Račun bez krčmara"''], Ilustrovana Politika. [http://www.politika.co.rs/ilustro/2088/ Broj 2088.] (23 Januar, 1999.)</ref>
 
Ovaj sporazum neki smatraju za temelj o kojem će [[Slobodan Milošević|Milošević]] i [[Franjo Tuđman|Tuđman]] [[Sastanak u Karađorđevu|razgovarati u Karađorđevu]] 35 godina kasnije“.<ref name="Pres">[http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=60682&sectionId=63 "Podela Jugoslavije počela u Argentini"], Veljko Lalić, ''Pres magazin'', 15.03.2009.</ref>
 
== Velikosrpska ideologija za vrijeme raspada SFRJ ==
{{Glavni članak|Raspad SFRJ|Srbija u jugoslovenskim ratovima}}{{citat|To je pitanje sloboda i prava bivstvovanja srpskog etnosa u celini svog duhovnog, kulturnog i istorijskog identiteta bez obzira na sadašnje republičke granice i konstituciju Jugoslavije. Ako se ta sloboda i to pravo ne uvažava, onda nije ostvaren
istorijski cilj srpskog naroda – ujedinjenje svih Srba u jednoj državi (...).<ref>[http://pescanik.net/wp-content/PDF/upotreba_autoriteta_nauke.pdf Olivera Milosavljević, Upotreba autoriteta nauke: Javna politička delatnost SANU (1986-1992)]</ref>|[[Dobrica Ćosić]]}}
[[Datoteka:Breakup of Yugoslavia.gif|thumb|desno|[[Raspad SFRJ]] (1991-2008)]]
Polovinom 1980-ih Srpska akademija nauka i umetnosti donosi [[Memorandum SANU]], koji iznosi stanovište da su Srbi diskriminisani u Jugoslaviji i da se nad njima vrši genocid od strane Albanaca na [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|Kosovu]]. Nakon toga dolazi do bujanja srpskog nacionalizma i talasa organizovanih protesta Srba i Crnogoraca širom zemlje (mitingaši su imali prevoz organizovan autobusima<ref>[http://www.vreme.com/arhiva_html/454/10.html Vreme broj 454, 18. septembar 1999.]</ref>). Pod pritiskom demonstracija, dolazi do rušenja pokrajinskih vlasti Vojvodine i Kosova, zajedno sa republičkim vlastima Crne Gore, i njihove smene ljudima odanim Slobodanu Miloševiću.
 
Srpski nacionalisti su označili Jugoslaviju kao najveću katastrofu Srbije, smatrajući kobnom greškom što je Srbija pristala na jugoslovensku državu, umesto da je stvorila Veliku Srbiju u povoljnom periodu nakon Prvog svetskog rata.<ref name="Srbija%20i%20Srednja%20Evropa">[http://www.pescanik.info/content/view/940/85/ Srbija i Srednja Evropa: Jedna propuštena prilika - tragedija Srbije]</ref> Tokom [[ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslovenskih ratova]] 1990-ih, ujedinjenje Srba je bio cilj koji su zastupali srpski političari<ref name="knowledgerush"/>, nasuprot nastojanjima međunarodne zajednice za očuvanjem postojećih granica jugoslovenskih republika. Velikosrpskom idejom su bili prožeti glavni činioci srpske politike (uključujući [[Socijalistička partija Srbije|SPS]], [[Srpska radikalna stranka|SRS]] i [[Srpski pokret obnove|SPO]])<ref name="UN" /><ref name="Klemen%C4%8Di%C4%87">[http://hrcak.srce.hr/file/51762 Mladen Klemenčić, Velikosrpska teritorijalna posezanja]</ref>. [[Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji|Međunarodna arbitražna komisija o Jugoslaviji]] je 1991. godine dala [[pravo|pravno]] mišljenje da samo republike imaju pravo na proglašenje nezavisnosti, a da narodi nemaju, čime je želja srpskog naroda za jedinstvenom državom međunarodno pravno proglašena nelegalnom.
 
=== Memorandum SANU (1986) ===
{{Glavni članak|Memorandum SANU}}
[[Memorandum SANU]] je dokument koji je izradila [[Srpska akademija nauka i umetnosti]] (SANU) između [[1985]]. i [[1986]]. godine, kao strateški program srpske inteligencije. Memorandum naglašava težak položaj i neravnopravnost srpskog naroda u Jugoslaviji, a posebno na Kosovu, gde se, kako je navedeno, sprovodi „fizički, politički, pravni i kulturni [[genocid]] nad srpskim stanovništvom“. [[Demonstracije na Kosovu 1981.|Demonstracije Albanaca na Kosovu 1981. godine]] srpski akademici nazivaju „neofašističkom agresijom“.<ref>[http://www.pescanik.info/images/stories/pdf/memo/memorandum_sanu.pdf Memorandum SANU]</ref> Memorandum dalje kritikuje [[konfederalizam]] i velika ovlaštenja autonomnih pokrajina, omogućena [[Ustav Jugoslavije od 1974. godine|jugoslovenskim ustavom iz 1974. godine]], ocenjujući da su Srbi njime diskriminisani.<ref name="esiweb">[http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=281&story_ID=13&slide_ID=18 1986: The Memorandum]</ref> Srpski akademici zaključuju da „srpsko pitanje“ neće biti rešeno pre ostvarenja punog nacionalnog i kulturnog jedinstva Srba, bez obzira gde žive (strane 70-73).
 
Memoradum je neposredno po objavljivanju izazvao burne reakcije u zemlji, zbog svojih pogleda na stanje nacije i zahteva za temeljnom reorganizacijom SFJR.<ref>[http://books.google.com/books?id=KfbI4e1q1yEC&pg=PA322 State-society relations in Yugoslavia, 1945-1992]</ref> Dan nakon objave memoranduma, tadašnji predsednik SR Srbije Ivan Stambolić ga je nazvao ratnim manifestom za srpske komesare. Danas se među mnogima u Jugoslaviji, uključujući i Srbiju, ovaj dokument se smatra izrazom velikosrpskog [[nacionalizam|nacionalizma]]<ref>[http://books.google.com/books?id=xGShXjNZzEsC&pg=PA102 Genocide after emotion: the postemotional Balkan War]</ref> i sredstvom širenja [[albanofobija|anti-albanskih osećanja]].<ref name="UN">[http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/IV.htm#II-II Politika stvaranja Velike Srbije (Izveštaj Ujedinjenih nacija)]</ref> Smatra se da je Memorandum SANU imao ključnu ulogu u [[Raspad SFRJ|raspadu SFR Jugoslavije]] i bitno doprineo [[ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslovenskim ratovima]].<ref name="esiweb" />
 
=== Antibirokratske revolucije (1987-1989) ===
{{Glavni članak|Antibirokratska revolucija|Osma sednica CK SKS|Govor na Gazimestanu}}
[[Datoteka:Milosevic Gazimestan.jpg|thumb|150px|left|[[Slobodan Milošević]] [[Govor na Gazimestanu|govori na Gazimestan]]u.]]
 
Antibirokratska revolucija označava niz masovnih protesta 1988/1989. pomoću kojih je predsednik [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Srbije|SK Srbije]] [[Slobodan Milošević]] srušio pokrajinske vlasti [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|Vojvodine]] i [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|Kosova]] i republičke vlasti [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]], na njihovo mesto postavivši svoje pristalice.<ref name="Antibirokratska%20revolucija"/> Time je Srbija stekla kontrolu nad 4 od 8 glasova u [[predsjedništvo SFRJ|federalnom predsedništvu]] i kontrolu nad [[Komunistička partija Jugoslavije|Savezom komunista Jugoslavije]].<ref name="UN"/>, što joj je omogućilo prevlast u saveznim organima vlasti<ref name="Antibirokratska%20revolucija">[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7292.pdf Olivera Milosavljević, Antibirokratska revolucija 1987-1989. godine]</ref> Antibirokratska revolucija je završena izmenama Ustava SR Srbije 1989. kojima je značajno smanjena dotadašnja autonomija Vojvodine i Kosova.
 
Milošević je, završivši „antibirokratsku revoluciju“ u Srbiji, planirao njen nastavak u ostalim jugoslovenskim republikama, ali je naišao na ozbiljan otpor, ponajviše od Slovenije i [[Hrvatska|Hrvatske]], koje su smatrale da zemlju treba urediti na konfederativnim principima.<ref name="Antibirokratska%20revolucija"/> Tada je započela ozbiljna politička kriza, koja je usledila raspadom [[Komunistička partija Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]], a ubrzo i oružanim sukobima na tlu SFRJ.<ref>[http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=07&dd=09&nav_id=204075 Godišnjica 'jogurt revolucije']</ref>
 
=== Šešeljev plan Velike Srbije ===
{{Glavni članak|Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica}}
[[Datoteka:Map of Greater Serbia (in Yugoslavia).svg|thumb|desno|Šešeljev plan Velike Srbije, u granicama [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica]].]]
 
Srpski četnički vođa [[Vojislav Šešelj]] je početkom jugoslovenskih ratova ponovo aktuelizovao stari četnički plan o stvaranju velike Srbije i njenom etničkom čišćenju.<ref name="Zundhausen"/> [[Šešelj]]ev plan Velike Srbije se zasnivao na načelu „''Gde su srpski grobovi, tu su srpske zemlje''“, kombinujući istorijsko i etničko pravo na teritorije susednih jugoslovenskih republika. On je u okvire Velike Srbije predlagao uključenje većeg dela teritorije SFRJ, i to celih republika [[Srbija|Srbije]], [[Makedonija|Makedonije]], [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], kao i velikog dela [[Hrvatska|Republike Hrvatske]], podeljene po zamišljenoj liniji [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica]].<ref name="%C5%A0e%C5%A1elj%20ICTY%20Case%20information%20sheet"/> Smatra se da je Šešelj tu ideju preuzeo od Stevana Moljevića, četničkog ideologa iz Drugog svetskog rata.<ref name="Kurir"/> Iza ovog programskog opredeljenja stajao je Šešeljev [[Srpski četnički pokret]], koji je kasnije preimenovan u [[Srpska radikalna stranka|Srpsku radikalnu stranku]], koja je slala svoje dobrovoljce na jugoslovenska ratišta. SRS još uvek zvanično zastupa ovaj program.<ref name="Kurir"/> Bivši visoki zvaničnici Srpske radikalne stranke [[Tomislav Nikolić|Nikolić]] i [[Aleksandar Vučić|Vučić]] su nakon njenog napuštanja 2008. godine izjavili da je ideja Velike Srbije nerealna.<ref>[http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0/24907/%D0%92%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0+%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0+%D0%BD%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%B0.html Velika Srbija nerealna]</ref>
 
=== Draškovićev plan Velike Srbije ===
[[Datoteka:Vukov-plan.gif|thumb|desno|Vukov plan Velike Srbije.]]
[[Vuk Drašković]], predsednik [[Srpski pokret obnove|Srpskog pokreta obnove]], je početkom 1990-ih predložio svoj plan preuredjenja raspadnute SFRJ formiranjem zajednice nezavisnih drzava, koja bi obuhvatala Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru i BiH. BiH bi se po tom planu prosirila delovima Hrvatske sa visokim procentom Srba a prepustila Hrvatskoj delove Posavine i Zapadnu Hercegovinu ( sa rezultatom da Hrvatska postane etnicki homogenija a da BiH ima priblizno 50% i Srba i Bosnjaka). Ovaj plan je trebalo da bude neka vrsta mirovnog plana između Srba i Hrvata. Plan je podrazumevano preuređenje Bosne i Hercegovine tako što bi joj bili pripojeni delovi Hrvatske naseljeni Srbima, ali bi Hrvatskoj zauzvrat bili pripojeni delovi BiH naseljeni Hrvatima. 4 suverene drzave bi po tom planu uspostavili tesnije veze po pitanju spoljne politike i zajednicke komande nad jedinicama koji iziskuju vecu budzetsku potrosnju (avijacija, mehanizovanje jedinice) i vremenom kada bi se nacionalne strasti smirile pokusale da uspostave neke veze sa Hrvatskom i Slovenijom na zapadnim i demokratskim osnovama. Draskovic je predlozio ovaj plan tadasnjem Predsedniku Predsednistva SFRJ Stjepanu Mesicu, Jula 1991 ali je glatko odbijen.
 
Na početku rata u Hrvatskoj, Drašković organizuje dobrovoljačku vojnu formaciju pod nazivom [[Srpska garda]] i šalje je na ratište. U to vreme je Vuk Drašković, kao pro-četnički političar, kritikovao Miloševića jer se oslanjanjem na komunizam, komunisticke kadrove JNA i antagonizmom prema zapadu Srbi van granica tadasnje Srbije dugorocno nisu mogli zastititi. Mada je Hrvatska, zajedno sa Vukovim politickim protivnicima u Srbiji ovaj predlog docekala sa cinizmom, sam Drašković i njegova stranka su kako su se Milosevicevom krivicom okolnosti menjale na stetu Srbije polako napustali ovaj program. Pojedini analiticari su stildjivo u proslosti odali priznanje Vuku Draskovicu na originalnosti plana, prevazilazenju etnickih iskljucivosti i utemeljenju na vrednostime EU, a sam Draskovic tvrdi da je o slicnom planu pozitivno razgovarao sa tadasnjim predsednikom BiH, Alijom Izetbegovicem (Januar 1992, knjiga "Meta").
 
=== Miloševićev plan "Krnje Jugoslavije" ===
{{Glavni članak|Krnja Jugoslavija}}{{citat|U novoj jugoslovenskoj državi biće najmanje tri federalne jedinice: Srbija, Crna Gora i ujedinjena bosanskohercegovacka i kninska oblast. Ako bosanski muslimani žele da ostanu u novoj jugoslovenskoj državi, moći će da ostanu. Ako budu hteli da se otcepe, moraju znati da će ... država bosanskih muslimana biti sa svih strana okružena srpskom teritorijom.<ref name="Malcolm"/>|Potpredsjednik stranke [[Mihajlo Marković]] na kongresu [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]] 9. listopada 1991. u Peći.}}
Uoči rasprada SFRJ, pripadnici srpske političke elite su pokušali da definišu srpske nacionalne ciljeve (poput "svi Srbi u jednoj državi") u okviru diskursa socijalističke Jugoslavije.<ref>[http://www.springerlink.com/content/n0462k06q3443756/ Dejan Guzina, Socialist Serbia's Narratives: From Yugoslavia to a Greater Serbia]</ref> Milošević je nameravao da stvori krnju Jugoslaviju, koja bi obuhvatala Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i delove Hrvatske naseljene Srbima. [[Slobodan Milošević]] i tada vladajuća [[Socijalistička partija Srbije]] su zauzeli stav da se Hrvatska može ocepiti ali ne može na to primorati [[Srbi u Hrvatskoj|hrvatske Srbe]] koji žele da nastave da žive u Jugoslaviji. On je sasvim otvoreno govorio o novom povlačenju granica u slučaju raspada Jugoslavije, koje bi trebalo da obuhvate sve oblasti u kojima žive Srbi, kao većina ili manjina.<ref name="Zundhausen">[http://www.pescanik.info/content/view/2865/66/ Holm Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka]</ref> Jedan od tvoraca Memoranduma SANU i čelnik vladajuće [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]], je sredinom 1991. godine poručio<ref name="Klemen%C4%8Di%C4%87"/>:
{{citat|Nova državna granica mora ići linijom razgraničenja srpskog i hrvatskog naroda. [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] treba da posedne tu novu granicu.|[[Mihajlo Marković|Mihailo Marković]]}}
 
[[Srpska propaganda]] je uporno ponavljala da su granice jugoslovenskih republika samo unutrašnje administrativne granice, koje ne mogu jednostranom odlukom postati međudržavne, a što je govorio i član 5. ustava SFRJ. Nakon što je Hrvatska [[25 jun]]a [[1991]]. proglasila nezavisnosti, Skupština Srbije je [[8. 7.|8. jula]] zatražila od saveznih organa i [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] da štite "samo onaj deo Jugoslavije u kojem se narodi koji žive na tim prostorima izjasne da žele živeti zajedno”.<ref>[http://www.znaci.net/00001/23_7_8.htm Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995]</ref> Miloševićevi planovi o stvaranju krnje Jugoslavije pod srpskom dominacijom padaju u vodu [[1992]]. godine proglašenjem nezavisnosti BiH i Makedonije, nakon čega Srbija ostaje u državnoj zajednici samo sa Crnom Gorom.
 
Prema optužbama [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju]], Milošević je pokušao da nasiljem ostvari ideju "svi Srbi u jednoj državi", pri čemu nije otvoreno pominjao koncept "Velike Srbije", ali je sarađivao sa ekstremnim nacionalistima poput Šešelja koji su ga zagovarali. Prema mišljenju tužioca Džefrija Najsa, to su bili praktilno isti ciljevi, budući da su se granice zamišljene srpske države poklapale na liniji [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica]].<ref>[http://www.apisgroup.org/article.html?id=2715 ‘Velika Srbija’ podelila Haski tribunal]</ref> Analitičari smatraju da je Milošević insistirao da zadrži ime Jugoslavija iz dva razloga: 1) da bi opravdao aneksiju delova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2) da bi [[Krnja Jugoslavija]] stekla međunarodno priznanje kao naslednica SFRJ.<ref>[http://books.google.com/books?id=WPhhLfp8huIC&printsec=frontcover&source=gbs_v2_summary_r&cad=0#v=onepage&q=&f=false Rénéo Lukic, Allen Lynch, Europe from the Balkans to the Urals: the disintegration of Yugoslavia and Soviet Union]</ref>
 
=== Oružana dejstva srpskih jedinica (1991-1995) ===
[[Datoteka:Former Yugoslavia 1991-1995.svg|thumb|desno|Teritorije pod srpskom kontrolom za vrijeme ratova 1991-95]]
 
[[Datoteka:Arkanovi tigrovi.jpg|thumb|left|150px|[[Željko Ražnatović|Arkanovi]] [[Srpska dobrovoljačka garda|tigrovi]]]]
 
Po uvođenju višestranačja u Jugoslaviji dolazi do grupisanja po nacionalnoj osnovi. U Srbiji se javljaju stranke koje javno traže stvaranje Velike Srbije. Nakon istupanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz jugoslovenske federacije, dolazi do osnivanja srpskih entiteta u tim republikama. Na teritoriji Republike Hrvatske je samoproglašena [[Republika Srpska Krajina]], a na teritoriji Bosne i Hercegovine [[Republika Srpska|Republika Srpska Bosna i Hercegovina]]. Te nepriznate srpske „države“ su ubrzo obrazovale i svoje oružane snage [[Srpska vojska Krajine|Srpsku vojsku Krajine]] i [[Vojska Republike Srpske|Vojsku Republike Srpske]], uz logističku podršku [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske narodne armije]], koja je ostala pod kontrolom Srbije.<ref name="Tu%C5%BEba%20Hrvatske">[http://www.pescanik.info/content/view/2365/66/ Srđa Popović, Tužba Hrvatske]</ref> Između predstavnika Srbije i vođa pobunjenih Srba je bilo pripremljeno ono što je Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu klasifikovao kao „[[udruženi zločinački poduhvat|zajednički zločinački poduhvat]]“, koji je bio usmeren na sistematsko i nasilno proterivanje nesrba sa osvojenih područja.<ref name="Zundhausen"/> S druge strane, iz Srbije je neprestano dolazilo uveravanje da Srbija nije u ratu i da ona ne može biti odgovorna za postupanje JNA, koja je pod formalnom komandom Predsedništva SFRJ.<ref name="Tu%C5%BEba%20Hrvatske"/>
 
{{citat|JNA je, pored neočetničkih kohorti, prihvatila hegemonističku strategiju, okrenula leđa svojoj prošlosti, krenula u besmisleni rat protiv svih u Jugoslaviji, a potom i protiv Evrope i svjeta.<ref>[http://www.znaci.net/00001/23_7_6.htm Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995]</ref>|Pukovnik JNA dr Dušan Plenča}}
 
Srbi u jugoslovenskim republikama nisu živeli u zasebnim etničkim sredinama, već zajedno sa ostalim stanovništvom, te nije bilo moguće sprovesti jasno razgraničenje između srpskih i ne-srpskih oblasti. U praksi je to bio povod za oružane sukobe oko teritorija, koji prerastaju u [[rat u Hrvatskoj]] i [[rat u Bosni i Hercegovini]]. U ovim ratovima su dejstovale i mnoge srpske paravojne formacije, među kojima [[Željko Ražnatović|Arkanovi]] [[Srpska dobrovoljačka garda|tigrovi]], [[Šešelj]]evi [[četnici]], [[Vuk Drašković|Draškovićeva]] [[Srpska garda]], [[Knindže]] [[Dragan Vasiljković|Kapetana Dragana]], i drugi. Srpska strana je, ne mareći za međunarodne napore, radila na ostvarenju svog ratnog cilja – da osvoji kompaktna srpska područja u Hrvatskoj i BiH i protera tamošnje nesrpsko stanovništvo.<ref name="Zundhausen"/> Na osvojenim teritorijama je sprovođeno [[etničko čišćenje]] i masovni zločini od kojih je najzloglasniji [[masakr u Srebrenici]].
 
{{citat|Nema mira bez saveza srpskih zemalja. Zajednička srpska država ostaje kao konačan cilj, a [[Srpska demokratska stranka (BiH)|SDS]] je jedina stranka sposobna da u miru dovede do kraja započeti posao.<ref>"Večernje novosti", 4. april 1996.</ref>|[[Biljana Plavšić]] po završetku rata u BiH}}
 
=== Neuspeh velikosrpske ideje ===
[[Datoteka:Serbia cities02.png|thumb|150px|Srbija bez Kosova]]
 
[[Srbi u Hrvatskoj]] su odbili [[plan Z-4]], koji im je nudio široku autonomiju u okviru Republike Hrvatske. Pritom, međunarodna situacija po Srbe se definitivno promenila nakon [[masakr u Srebrenici|masakra u Srebrenici]] [[11. 7.|11. jula]] 1995. godine<ref name="Geneza"/>, što je dovelo do sankcija UN protiv SRJ. [[4. 8.|4. avgusta]] 1995. godine, Hrvatska je sprovela [[Operacija Oluja|operaciju Oluja]] koja se završila padom samoproglašene Srpske Krajine i talasom srpskih izbeglica. Od [[30. 8.|30. avgusta]] do 14. septembra [[NATO bombardovanje Republike Srpske|NATO je bombardovao srpske položaje u BiH]], čime je prekinuta srpska [[opsada Sarajeva]]. U novembru iste godine je potpisan [[Dejtonski mirovni sporazum]], kojim je završen ratu u Bosni i Hercegovini i kojim je Srbija konačno priznala suverenost i teritorijalni integritet BiH i Hrvatske.
 
Neuspeh prekrajanja državnih granica u jugoslavenskim ratovima je imao dalekosežne posledice po Srbiju i širi region. Srbi i država Srbija su tokom ratova, a kasnije i putem suđenja za ratne zločine, stekli užasnu reputaciju u svetskoj javnosti. Zločini počinjeni tokom jugoslovenskih ratova su poučili zapadne zemlje da mnogo brže reaguju u slučaju Kosova.<ref name="knowledgerush"/> Ubrzo nakon izbijanja [[kosovski rat|rata na Kosovu]] [[1998]]. i prvih [[Masakri Albanaca u Kosovskom ratu|sistematskih pokolja Albanaca]], dolazi do [[NATO bombardovanje SRJ|NATO bombardovanja SRJ]] [[1999]]. godine, nakon čega je Srbija izgubila kontrolu nad tom oblašću. Par godina kasnije, [[Crna Gora]] je napustila državnu zajednicu sa Srbijom. [[17. 2.|17. februara]] [[2008]]. [[skupština Kosova|parlament Kosova]], uz podršku [[Evropska unija|EU]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]],<ref>[http://www.jungewelt.de/2008/02-18/001.php Tajni protokol razgovora EU i SAD o planiranju proglašenja nezavisnosti Kosova, kao i o nekim njihovim aktivnostima pre i posle tog proglašenja]</ref> proglašava jednostranu nezavisnost od Srbije.<ref>[http://xs4.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=02&dd=17&nav_id=285184 B92. Vesti: Kosovo proglasilo nezavisnost. 17. februar 2008, 23.27 č]</ref> [[Holm Sundhaussen|Holm Zundhausen]], profesor istorije jugoistočne Evrope, u svojoj knjizi ''Istorija Srbije od 19. do 21. veka'' zaključuje sledeće:
 
{{citat3|Sa izvesnom sigurnošću može se reći da bi se istorija Srbije i srpskog društva odvijala drugačije da su se elite pre oko sto godina više zainteresovale za uređenje države i društva nego za teritorijalnu ekspanziju. Sa Pirovom pobedom u balkanskim ratovima 1912/1913. srpska država je natovarila sebi na vrat hipoteku sa kojom nikada nije uspela da izađe na kraj. Srbija je mogla da bude visokorazvijena zemlja. Potencijal za to je postojao. Ali on je žrtvovan u ime „velike ideje“, koja je Srbiju devedesetih godina prošlog veka unazadila za celo jedno stoleće.<ref name="Zundhausen"/>|[[Holm Sundhaussen]]}}
 
== Velikosrpska ideologija danas ==
 
Vojni poraz u nekoliko uzastopnih ratova, kao i ekonomsko nazadovanje i godine izolacije, su kod dijela srpske javnosti stvorile uvjete za radikalno odbacivanje velikosrpskog koncepta kao nespojivog sa srpskim nacionalnim interesima. Srpske vlade koje su slijedile [[demonstracije 5. oktobra 2000.|pad Miloševića]] su se nastojale maksimalno distancirati od njegove politike, odnosno kao primarni cilj umjesto širenja srpske države uvesti [[euroatlantske integracije]]. Kao primjer za to služi izjava predsjednika [[Boris Tadić|Borisa Tadića]] koji je Srbiju u [[Evropska unija|Evropskoj Uniji]] opisao kao daleko lakši, bezbolniji način za ostvarenje ideala o životu svih Srba u istoj državi.
 
{{citat3|A ja kažem: ako bi trebalo da se održi Velika Srbija zločinom, ja na to pristao ne bih nikada; neka nestane Velike Srbije, ali zločinom da se održava – ne. Ako bi bilo potrebno i nužno jedino da se održi [[Centralna Srbija|Mala Srbija]] zločinom, ja i na to ne bih pristao. Neka nestane i Male Srbije ali zločinom da se održi – ne. I kad bi trebalo da se održi poslednji Srbin, ja da sam taj poslednji Srbin, a da se održi zločinom – ne pristajem, neka nas nestane ali da nestanemo kao ljudi, jer nećemo onda nestati, živi ćemo otići u ruke Boga Živoga.<ref>[http://www.dverisrpske.com/tekst/230 Intervju sa Njegovom Svetošću Patrijarhom srpskim Pavlom]</ref>|[[Patrijarh srpski Pavle|Patrijarh Pavle]]}}
 
S druge strane, u Srbiji još uvijek postoje snage koje se otvoreno zalažu za koncept Velike Srbije. Među njih spadaju [[Srpska radikalna stranka]] i ekstremistički [[otačastveni pokret Obraz|pokret Obraz]]. U nešto manje otvorenom vidu, za velikosrpsku ideju se zalažu i delovi [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]], [[Srpska pravoslavna crkva|SPC]], [[Narodne partije]] i [[DSS]].<ref>[http://www.e-novine.com/region/region-bosna/28962-Motika-srbomrsce.html Motika za srbomrsce]</ref> U Bosni i Hercegovini, velikosrpsku politiku vodi [[Srpska demokratska stranka (BiH)|Srpska demokratska stranka]].
 
Velikosrpsku ideju danas mnogi [[Hrvati]], [[Bošnjaci]] i [[Albanci]] vide kao prepreku dobrosusedskih odnosa.<ref>[http://books.google.com/books?id=kBjrJyen4FEC&pg=PA106&dq=%22Greater+Serbia%22#v=onepage&q=%22Greater%20Serbia%22&f=false David Bruce MacDonald, Balkan holocausts?: Serbian and Croatian victim-centred propaganda] ''Velika Srbija je za Hrvate sinonim za genocid - srpska ekspanzija implicira ipso facto smanjenje hrvatske teritorije, etničko čišćenje i smrt hrvatskih civila''.</ref>
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
== Vidi još ==
* [[Srbizacija]]
* [[Etničko čišćenje]]
* [[Srpsko-hrvatski sukob]]
* [[Srpsko-albanski sukob]]
* [[Srpsko-albanski odnosi]]
* [[Odnosi Srbije i Kosova]]
* [[Odnosi Srbije i Hrvatske]]
* [[Odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine]]
* [[Balkanska federacija]]
 
== Vanjske veze ==
{{commonscat|Greater Serbia}}
* {{en}} [http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/IV.htm#II-II Politika stvaranja Velike Srbije (Izveštaj Ujedinjenih nacija)]
* {{en}} [http://www.hic.hr/books/greatserbia/ Greater Serbia, from Ideology to Aggression] (Hrvatski informativni centar)
* [http://www.ojkrajino.com/knjige/VELIKA%20SRBIJA%20-%20AKADEMIK%20CEDOMIR%20POPOV.pdf Čedomir Popov, Velika Srbija - stvarnost i mit]
* [http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_13.html Stevan Dedijer, Velika Srbija i mali glupi akademici]
* [http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/velikesrbije.htm#vs Ante Beljo, IDEOLOGIJA VELIKE SRBIJE]
* [http://www.bosniak.org/bosanski/o-srpskom-velikodrzavnom-projektu/ Dr. Smail Čekić, O srpskom velikodržavnom projektu]
* [http://www.danas.rs/vesti/feljton/velika_srbija_ili_balkanska_federacija.24.html?news_id=143750 Velika Srbija ili balkanska federacija] (Holm Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka)
* [http://hrcak.srce.hr/file/51762 Mladen Klemenčić, Velikosrpska teritorijalna posezanja]
* {{en}} [http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/karadzic/bosnia/serbia.html Pol Gard, O Velikoj Srbiji]
* {{en}} [http://www.knowledgerush.com/kr/encyclopedia/Greater_Serbia/ Greater Serbia] (knowledgerush.com)
 
{{Iredentizam}}
 
[[Kategorija:Velikosrpska ideologija]]
[[Kategorija:Politika Srbije]]
[[Kategorija:Raspad SFRJ]]
[[Kategorija:Predložene države i teritorije]]
 
{{Link FA|bs}}