Volkacije Sedigit – razlika između verzija
Nova stranica: '''Volkacije Sedigit''' (lat. ''Volcacius Sedigitus'',<ref>''The Oxford Classical Dictionary'' (3rd ed.), 2003. U rukopisima se nalazi i ''Vol... |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 24 septembar 2013 u 20:52
Volkacije Sedigit (lat. Volcacius Sedigitus,[1] kraj 2. i početak 1. veka pne.)[2] bio je rimski filolog i književni kritičar, poznat po tome što je sastavio popis deset rimskih komediografa koje je smatrao najboljim.
O njegovom životu znamo samo ono što o njemu kaže Plinije Stariji, naime da je bio "odličan u pesništvu" (illustrem in poetica) te da je svoj nadimak (cognomen) dobio zato što se rodio sa po šest prstiju na svakoj ruci (sex digiti).[3]
Iz Volkacijevog dela De poetis (O pesnicima) Aul Gelije citira trinaest jampskih senara, gde se nabraja "kanon" deset najboljih rimskih pisaca komedije, odnosno palijate. Po Volkacijevom mišljenju, najbolji je bio Cecilije Stacije, a zatim slede Plaut, Nevije, Licinije Imbreks, Marko Atilije, Terencije, Sekst Turpilije, Kvint Trabea, Luscije Lanuvin i Enije:[4]
|
|
Volkacijev sud o pesničkoj vrednosti pojedinih rimskih komediografa nazvan je osobenim, čudnim i nastranim.[5] Moguće je i da se Enije našao na popisu samo da bi se zadovoljio broj deset kao uobičajen u kanonima aleksandrijske škole.
Svetonije u Terencijevom životopisu prenosi i tri stiha kojima je Volkacije opisao kako je Terencije napustio Rim i zatim nestao:[6]
|
Reference
- ↑ The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003. U rukopisima se nalazi i Volcatius i Vulcacius.
- ↑ Latin Literature: A History (2nd ed.), Johns Hopkins University, 1999, p. 573 ("oko 100. pne. kritičar Volkacije Sedigit ustanovio je kanon").
- ↑ Plinije Stariji, Naturalis historia, XI, 104.
- ↑ Aul Gelije, Noctes Atticae, XV, 24. Stihovi su uvedeni ovim rečima: "Sedigit u svojoj knjizi O pesnicima ovim stihovima pokazuje šta misli o onim pesnicima koji su pisali komedije, za kojega od njih misli da se ističe od ostalih i napokon koga po časti stavlja na koje mesto".
- ↑ Milan Budimir i Miron Flašar, Pregled rimske književnosti, 1991, str. 84 i 161.
- ↑ Svetonije, Vita Terenti, 4.