Bitka za Moskvu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
m sredjivanje; kozmetičke promjene |
||
Red 20:
{{nowrap|{{flagicon|SSSR}} [[Aleksandar Vasilijevski]] }}
|zapovjednik3=
|snaga1=1,929.406 vojnika,<br />1.700 tenkova,<ref>Glantz (1995), str. 78</ref><br />549 borbenih zrakoplova na početku,<ref name="Bergström">Bergström (2007), str. 90</ref><ref>Williamson (1983), str. 132.</ref><br />599 na kraju ofenzive<ref name="Bergström_2">Bergström (2007), str. 111</ref>
|snaga2=1,250.000 vojnika,<br />3.232 tenka,<br />936 borbenih zrakoplova
|jačina3=
|gubici1=280.000-750.000 ubijenih, ranjenih ili nestalih
Red 35:
Isprva, sovjetske snage su pokrenule stratešku obranu Moskovske oblasti stvaranjem tri obrambena pojasa, slanjem novih vojnih rezervi te mobiliziranjem trupa iz [[Sibir]]a i Dalekog istoka. Naknadno, ofenziva sila Osovina je zaustavljena dok su sovjetske snage započele stratešku protuofenzivu te manje ofenzivne operacije kako bi ih prisilili da se udalje do gradova [[Orel]], [[Vjazma]] i [[Vitebsk]], čime su gotovo sile Osovine postale opkoljene. Procjenjuje se da je u bitci poginulo najmanje 700.000 ljudi.
== Uvod ==
{{glavni|Operacija Barbarossa}}
[[File:Eastern Front 1941-06 to 1941-12.png|thumb|upright=1.35|Istočni front tijekom bitke za Moskvu:
Red 55:
Iako je [[Bitka za Kijev (1941)|bitka za Kijev]] bila pobjeda sila Osovine, samo je još više odgodila početak napada na Moskvu. Guderian je zapisao: "Kijev je sigurno bila briljantna taktička pobjeda, ali je i dalje otvoreno pitanje da li je imala značajnu stratešku vrijednost. Svatko je sada ovisio o sposobnosti [sila Osovine] da osigura očekivane rezultate prije zime i čak prije prvih jesenjih kiša. "<ref>Guderian (1951), str. 305.</ref> Hitler je i dalje vjerovao da ''Wehrmacht'' ima priliku završiti rat prije zime zauzimanjem Moskve. 2. listopada, Grupa armija Centar, koju je vodio [[Fedor von Bock]], pokrenula je konačnu ofenzivu prema Moskvi, pod nazivom operacija ''Tajfun''.<ref>Hitler u ''"Völkischer Beobachter"'', 10. listopada 1941.</ref>
== Prvi prodori sila Osovine (30. rujna – 10. listopada) ==
=== Planovi ===
Za Hitlera, Moskva je bila najvažnija vojna i politička meta, jer je očekivao da će predaja grada dovesti do kolapsa Sovjetskog Saveza. General [[Franz Halder]] je 1940. zapisao: "Najbolje rješenje bi bila direktna ofenziva na Moskvu."<ref name="MosEnc">''Moscow Encyclopedia'', ed. Great Russian Encyclopedia, Moscow, 1997, entry "Battle of Moscow"</ref> U napadu je sudjelovalo pješaštvo, oklopne divizije i [[Luftwaffe]]. Sveukupno, preko milijun vojnika je poslano sa zapada prema Moskvi, sa 1.700 tenkova. Ipak, od 22. lipnja, ''Luftwaffe'' je izgubio 1.603 borbena zrakoplova, a 1.028 je oštećeno. ''Luftflotte'' je stoga imao samo 549 spremnih zrakoplova.<ref>Bergstöm (2007), str. 90.</ref> Napad se oslanjao na standardne ''[[blitzkrieg]]'' taktike, u kojima su ''Panzer'' postrojbe jurile duboko u sovjetske formacije i izvele dvostruko uklještenje, stavile Crvenu armiju u džep te ih uništile. <ref>Guderian (1951), str. 307–9.</ref>
''Wehrmacht'' je planirao napasti Moskvu sa sjevera i juga, ali je već tada osjećao logističke poteškoće. Guderian je primjerice zapisao kako neki njegovi uništeni tenkovi nisu bili zamijenjeni, te da njegove postrojbe nisu imale dovoljno goriva za početak operacije.<ref>Guderian (1951), str. 307</ref>
Sovjetske snage su imale oko 1.250.000 vojnika, 1.000 tenkova, 7.600 topova. Sovjetske zračne snage su u ratu već tada izgubile između
[[
Sovjetski zapovjednici su naredili postavljanje opsežnih linija obrane oko Moskve. Prva linija obrane je išla trasom [[Ržev]]–[[Vjazma]]–[[Brjansk]]. Druga, tzv. Možajska linija, je bila dvostruka obrana koja je išla između [[Tver]]s i [[Kaluga|Kaluge]]. Trostruki prsten obrane je išao oko samog grada, tvoreći obrambenu zonu Moskve.<ref name="MosEnc"/> Plana napada sila Osovine je otkriven vrlo kasno, pa su sovjetske trupe dobile naredbu zauzeti potpuni obrambeni položaj tek 27. rujna 1941.<ref name="MosEnc"/> Ipak, nove sovjetske divizije su se stvarale na Volgi, u Aziji i na [[Ural]]u, iako bi trebalo par mjeseci dok bi se te trupe mogle iskoristiti na bojištu,<ref>Vasiljevski (1981), str. 138.</ref> zbog čega je bitka bila utrka sa vremenom.
=== Džepovi Vjazma i Brjansk ===
Kraj Vjazma, sovjetske snage su brzo poražene od vrlo mobilnih snaga 3. i 4. oklopne armije koje su iskoristile slaba područja u obrani te bi potom brzo otišle iza linija Crvene armije. Defenzivna skupina, koja je još bila u izgradnji, je brzo pregažena kada su se njemačke oklopne jedinice sastale u Vjazmi 10. listopada.<ref name="GlantzVAB" /> Četiri sovjetske armije (19., 20., 24. i 32.) su ostale zarobljene u velikom džepu zapadno od grada.<ref name="Vasilevsky139">Vasiljevski (1981), str. 139.</ref>
Suprotno od njemačkih očekivanja, okružene sovjetske snage se nisu tako lako predale. Umjesto toga, borbe su bile mukotrpne i očajne, te je ''Wehrmacht'' morao uključiti 28 divizija kako bi eliminirale opkoljene sovjetske vojske, čime su trošile kapacitete kojima su htjeli napasti Moskvu. Ostaci sovjetskih snaga su se uspjeli povući i konsolidirati nove obrambene linije oko Možajska.<ref name="Vasilevsky139"/> Sovjetski otpor kraj Vjazme je također stvorio dodatnog vremena za sovjetski generalštab da opskrbi pojačanjem četiri armije koje brane predgrađe Moskve (5., 16., 43. i 49.), te da preveze dvije oklopne divizije sa Dalekog istoka.<ref name="Vasilevsky139"/>
[[
Na jugu kraj Brjanska, sovjetske snage su bile jedva donekle učinkovitije od one u Vjazmu. 2. oklopna armija je osvojila Orel 3. listopada i Brjansk 6. listopada. ''Luftflotte 2'' je izvela 984 borbenih misija i uništila 679 vozila 3. listopada. Idućeg dana, uništili su željezničke veze te usporile sovjetsko pokretanje u području Sumi-Lgov-Kursk, te odsjekla komunikaciju između Brjanska i jugo-zapadnih fronti.<ref name="Bergström_3">Bergström (2007), str. 91.</ref> Sovjetske 3. i 13. armije su okružene, ali se također nisu predale dok su male skupine uspjele pobjeći do drugih obližnjih obrambenih položaja.<ref name="MosEnc"/>
Red 79:
I drugdje su masovni sovjetski protunapadi usporili ofenzivu ''Whermachta''. Na fronti kraj Brjanska, naišli su na jak sovjetski protunapad. ''Luftwaffe'' je opet izveo nekoliko misija i uništio 22 tenkova i preko 450 vozila, čime je sovjetski napad zaustavljen.<ref name="Bergström_3"/>
Dimenzije sovjetskog poraza bile su velike. Prema njemačkim procjenama, 673.000 vojnika je zarobljeno od ''Wehrmachta'' u oba džepa,<ref>Jukes (2002), str. 29.</ref> iako novija istraživanja navode da je bilo ipak manje zarobljenika, oko 514.000, čime se sovjetska snaga smanjila za čak 41%.<ref>Jukes (2002), str. 31.</ref> 9. listopada, [[Otto Dietrich]] iz Ministarstva propagande, je na konferenciji za novinare najavio skoro uništenje armija koje brane Moskvu. Pošto Hitler nikada nije morao lagati o provjerljivim vojnim činjenicama, Dietrich je uvjerio strane dopisnike da je raspad sovjetskog otpora postalo samo pitanje vremena. Njemački moral - nizak od početka
Ipak, otpor Crvene armije je uveliko usporio ''Wehrmacht''. Kada su 10. listopada snage sila Osovine stigle do linije Možajska, pronašli su dobro pripremljene, svježe sovjetske snage.
15. listopada, Staljin je naredio evakuaciju [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije]], generalštaba te raznih civilnih ureda iz Moskve u [[Samara|Samaru]], kraj kazahstanske granice, te je ostavio samo ograničen broj službenika. Evakuacija je izazvala paniku među Moskovljanima. Idućih dana, dobar dio civilne populacije je pokušao pobjeći, masovno se ukrcavajući u vlakove te blokirajući ceste koje vode iz grada. Usprkos tome, Staljin je ostao u Moskvi kako bi umanjio strah.<ref name="GlantzVAB"/>
== Linija obrane kraj Možajska (13. – 30. listopada) ==
Usprkos svježim pojačanjima, linija obrane kraj Možajska sastavljena od 5., 16., 43. i 49. sovjetske armije imala je sveukupno jedva 90.000 vojnika.<ref>Žukov (1981), str. 17.</ref> Zbog toga, Žukov je odlučio koncentrirati svoje snage na četiri kritične točke: [[Volokolamsk]], [[Možajsk]], [[Malojaroslavets]] i [[Kaluga]]. Cijeli sovjetski zapadni front, gotovo potpuno uništen u Vjazmi, je morao biti sastavljen ispočetka. <ref>Žukov (1981), str. 18.</ref>
Red 94:
Na jugu, 2. oklopna armija je išla prema Tuli relativno lagano, zbog toga jer nije bilo većih koncentracija sovjetskih trupa. Ipak, loše vrijeme, problemi sa gorivom i oštećene ceste su uveliko usporili ofenzivu; Guderian je stigao do predgrađa Tule tek 26. listopada.<ref>Guderian (1951), str. 329–30.</ref> Zbog velikog otpora u Tuli, Guderianova vojska je morala stati nadomak grada tri dana kasnije. <ref>Žukov (1981), str. 23–5.</ref> Par dana kasnije, naređen je prekid ofenzive do rješavanja logističkih poteškoća i blata na cestama.
== ''Wehrmacht'' pred vratima (1. studenog – 5. prosinca) ==
=== Prestanak prodiranja ===
[[
[[David Glantz]] je u svojoj knjizi ''When Titans Clashed [Kada su se sukobili titani]'' zapisao da bi se do jeseni 1941. ''Wehrmacht'' i Crvena armija mogli usporediti sa "ošamućenim boksačima, koji ostaju oprezno na nogama ali velikom brzinom gube moć da naude jedno drugome." ''Wehrmachtove'' jedinice su postajale izmorene, a samo ⅓ njihovih motornih vozila je funkcioniralo, pješaštvo je bilo na ⅓ do ½ prijašnjih kapaciteta, a ozbiljni logistički problemi su sprječavali dobavljanje zimske obuće na bojištu. Čak je i Hitler počeo odbacivati ideju o dugoj borbi, jer je ideja o slanju tenkova u tako velik grad bez pješaštva bio odveć riskantan potez nakon problematičnog [[opsada Varšave (1939)|osvajanje Varšave]] 1939.<ref name="GlantzTTG">Glantz (1995), str. 80ff.</ref>
[[Adam Tooze]] analizira kako je sam opstanak Crvene armije bio znak da je ''Wehrmacht'' počeo gubiti u Rusiji, te stoga i rat, jer bi odlazak istočnije od Smolenska značilo rastegnuti linije opskrbe preko njihove učinkovite granice. Primjećuje kako je ogroman gubitak resursa – bez dobivanja odlučujuće pobjede – polako iscrpljivao ekonomiju Trećeg reicha do smrti.<ref name="Tooze">Tooze (2006), poglavlje 15, str. 486ff.</ref>
[[
Kako bi ožilavio i motivirao Crvenu armiju te pojačao moral civila, Staljin je naredio da se 7. studenog na [[Crveni trg|Crvenom trgu]] održi tradicionalna vojna parada povodom obljetnice [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]. Sovjetske snage su prošle kraj [[Moskovski Kremlj|Kremlja]] i onda otišle izravno na bojište. Parada je imala veliku simboličnu vrijednost za puk. Ipak, Crvena armija je bila u vrlo krhkom stanju. Iako je ojačana sa dodatnih 100.000 vojnika kod Klina i Tule, sovjetske obrane su bile tanke. Ipak, Staljin je htio pokrenuti nekoliko protuofenziva protiv njemačkih snaga, usprkos protivljenu Žukova zbog potpunog nedostatka rezervi. <ref>Žukov (1981), str. 27.</ref> ''Wehrmacht'' je bio u stanju odbiti većinu tih protuofenziva, iscrpljujući time Crvenu armiju od vozila i ljudi koji bi se mogli iskoristiti za obranu Moskve. Ofenziva je bila uspješna jedino kraj Aleksina, gdje su sovjetski tenkovi nanijeli teške gubitke 4. armiji.<ref name="GlantzTTG"/>
Od 31. listopada do 15. studenog, zapovjednici ''Wehrmachta'' su pripremili drugu ofenzivu prema Moskvi, usprkos manjku vojnika i opreme. Usprkos sovjetskim pojačanjima sa istoka, ''Wehrmacht'' nije očekivao da će Sovjeti ostvariti učinkovitu obranu zbog velikih gubitaka.<ref>Klink, str. 574; 590–592</ref> Sovjetske snage su smanjene na oko 500.000 vojnika i 890 tenkova kraj Moskve.<ref name="MosEnc"/> Ipak, divizije su zauzele bolje položaje, trostruki obrambeni prsten oko grada te neke ostatke sa linije obrane u Možajsku. Većina sovjetskih armija sada je imala višeslojnu obranu sa barem dvije divizije sa puškama. Također, zbog iskustva su postali spremniji na bitku.<ref name=
[[
Do 15. studenog, tlo se napokon smrzlo čime se riješio problem blata. Oklopna vozila ''Wehrmachta'' su poslana u boj, sa ciljem okruživanja Moskve i spajanjem sa [[Noginsk]]om, istočno od grada. Kako bi to ostvarili, odlučili su krenuti u okruženje sa sjevera i juga.<ref name="MosEnc"/>
=== Završni okršaj ===
15. studenog, ''Wehrmachtove'' tenkovske armije su počele ofenzivu prema Klinu, gdje nije bilo raspoloživih sovjetskih rezervi zbog Staljinove želje da se pokuša protuofenziva kod [[Volokolamsk]]a, koja je prisilila prerazmještanje svih raspoloživih rezervnih snaga prema jugu. Prvotni njemački napadi su razdvojili frontu na dva dijela, te razdvojili 16. i 30. armiju.<ref name="GlantzTTG"/> Žukov je zapisao u memoarima: "Neprijatelj, ignorirajući žrtve, je vršio frontalne napade, kako bi stigao do Moskve pod bilo koju cijenu."<ref name="Zhukov28">Žukov (1981), str. 28.</ref> Ipak, višeslojne obrane su smanjile sovjetske žrtve dok se 16. armija polako povlačila i stalno napadala njemačke divizije koje pokušavaju proboj kroz utvrde.
Red 117:
Na jugu, nastavljena je bitka kraj Tule.<ref name="GlantzTTG"/> Guderian je zauzeo Staljinogorsk 22. studenog, te opkolio sovjetsku diviziju tamo. 26. studenog, njemački tenkovi su se približili Kaširi, gradu koji kontrolira veliku autocestu prema Moskvi. Kao odgovor, pokrenut je žestok sovjetski protunapad idućeg dana koji je vodio general Belov,<ref>Erickson (1994), 'The Road to Stalingrad,' str. 260</ref> te zaustavio daljnji prodor prema Kaširi.<ref>Belov (1963), str. 97.</ref> ''Wehrmacht'' je odbačen u prosincu, čime je osiguran južni prilaz gradu.<ref>Belov (1963), str. 106.</ref> Tula je izdržao napad.
[[
Zbog žilavog otpora na sjeveru i jugu, ''Wehrmacht'' je 1. prosinca pokušao izravan napad sa zapada, ali je ofenziva imala ograničenu potporu tenkova, te su sovjetske snage uspijele u protuofenzivi odbaciti ih podalje od grada.<ref name="GlantzTTG"/> 2. prosinca, bataljun sila Osovine je stigao do grada [[Himki]] - udaljenog oko 8 km od Moskve - što je najdalji prodor ''Wehrmachta'' do Moskve.<ref name=comm>Commager (2004), str. 144</ref>
Temperature su se spuštale. 30. studenog, von Bock je javio Berlinu da je temperatura bila –45
Ofenziva sila Osovine je zaustavljena. [[Heinz Guderian]] je napisao u dnevniku sljedeće: "Ofenziva na Moskvu nije uspjela... Podcijenili smo neprijateljske snage, kao i njegovu veličinu i klimu. Na sreću, zaustavio sam svoju vojsku 5. prosinca, inače bi katastrofa bila neizbježna."<ref>Guderian (1951), str. 354–5.</ref>
== Sovjetski protunapad ==
''Wehrmacht'' je procijenio da Sovjeti više nisu imali rezervi te stoga nisu bili sposobni izvesti protunapad. To se pokazalo netočnim jer je Staljin doveo 18 divizija, 1.700 tenkova i preko 1.500 borbenih zrakoplova iz Sibira i Dalekog istoka,<ref>Goldman (2012), str. 177</ref> oslanjajući se na procjenu špijuna, [[Richard Sorge|Richarda Sorega]], da [[Japan]] neće napasti Sovjetski Savez. Crvena armija je akumulirala rezervu od 58 divizija do kraja godine,<ref name=
[[
Istog dana, Hitler je potpisao direktivu br. 39, čime se izdaje naredba da ''Wehrmacht'' zauzme obrambeni stav na cijelom bojištu. Ipak, njemačke snage nisu mogle organizirati solidnu obranu te su bili prisiljeni povući se kako bi konsolidirali svoje pozicije. Guderian je zapisao da je u razgovoru sa drugim zapovjednicima spomenuto kako se trenutna fronta ne može održati.<ref>Guderian (1951), str. 353–5.</ref> 14. prosinca, [[Franz Halder]] i [[Günther von Kluge]] su napokon dali dopuštenje za povlačenje do zapada [[rijeka Oka|rijeke Oka]], bez odobrenja Hitlera.<ref>Guderian (1951), str. 354.</ref> 20. prosinca, na sastanku sa najvišim službenicima, Hitler je povukao naredbu o povlačenju i naredio vojnicima da brane svaki pedalj zemlje.<ref>Guderian (1951), str. 360–1.</ref> Guderian je prosvjedovao, primjetivši da su gubici od hladnoće zapravo veće od gubitaka na bojištu, te da dostava zimske opreme kasni iz Poljske.<ref>Guderian (1951), str. 363–4.</ref> Guderian je stoga smijenjen za Božić, zajedno sa generalima Hoepnerom i Straussom, zapovjednicima 4. i 9. oklopne armije. Fedor von Bock je također smijenjen, službeno zbog "zdravstvenih razloga."<ref name="GSEMoscow">Great Soviet Encyclopedia, Moscow, (1973–78), poglavlje "Bitka za Moskvu 1941–42"</ref> [[Walther von Brauchitsch]], načelnik generalštaba, je smijenjen 19. prosinca.<ref name="Guderian 359">Guderian (1951), str. 359.</ref>
U međuvremenu, sovjetske snage su nastavile djelovanje na sjeveru. Oslobodili su Kalinjin, Klin te zauzeli stožer njemačkog 46. oklopnog korpusa izvan grada. Time je nastala izbočina oko Klina. Sovjetski zapovjednik, general [[Konjev]], pokušao je okružiti preostale njemačke postrojbe. Žukov je usmjerio snage na jugu izbočine, kako bi pomogao Konjevu. Okruženje nije uspjelo, ali su se snage sila Osovine ipak smanjile. Drugi pokušaj usmjeren je protiv 2. oklopne armije, ali su naišli na jak otpor kraj Rževa pa su morali stati. Time se stvorila izbočina koja je trajala do 1943. Na jugu, ofenziva je oslobodila grad Tulu 16. prosinca. Velik uspjeh bilo je okruženje i uništenje
''Luftwaffe'' je bio paraliziran od sredine prosinca. Temperature su znale pasti i do −42.<ref name="Bergstrom 2003, p. 297">Bergstrom (2003), str. 297.</ref> Logističke poteškoće i val hladnoće otežali su uvjete ratovanja do siječnja 1942. U međuvremenu, ''Luftwaffe'' je skoro nestao iznad neba Moskve, dok su sovjetske zračne snage jačale.<ref name="Bergstrom 2003, p. 297"/> 4. siječnja, nebo se razvedrilo te je ''Luftwaffe'' brzo ponovno opremljen i pojačan iz vojnih baza u Trećem Reichu.
Ipak, Sovjeti su uspjeli vratiti gradove Naro-Fominsk, Kalugu i Malojaroslavec do 2. siječnja, nakon 10 dana žilave borbe.<ref name="MosEnc"/> Sovjetske rezerve su bile niske pa je protunapad zaustavljen 7. siječnja 1942., ali su ipak uspjeli odgurnuti snage sila Osovine 100 km dalje od Moskve. Staljin je naredio daljnje napade, ali zbog iscrpljenosti Crvene armije, oni nisu uspjeli.<ref>Glantz & House (1995), str. 91–97.</ref> Ipak, Moskva je obranjena čime je moral Sovjeta značajno poboljšan, dok je ''Wehrmacht'' pretrpio prvi poraz. Iduće godine, borbe na istočnom frontu će se nastaviti te će dovesti do neminovnog "rata iscrpljivanja".
Red 140:
Naknadno, Moskva će, kao i [[Volgograd|Staljingrad]], postati simbol otpora protiv snaga sila Osovine, početna strateška pobjeda te 1965. postati jedan od "gradova junaka".
== Žrtve ==
Procjenjuje se da je najmanje 700.000 ljudi preminulo na obje strane u bitci.<ref>{{cite web| url=http://necrometrics.com/battles.htm#Mosc41| title=Moscow, World War II (Sept. 1941-Jan. 1942): 719 000| publisher=necrometrics.com| accessdate=14. ožujka 2013}}</ref> John Erickson navodi brojku od 653.924 žrtava na sovjetskoj strani od listopada 1941. do siječnja 1942.<ref name="Erickson">Erickson (1994), tablica 12.4</ref> Glantz navodi brojku od 658.279 samo za fazu obrane, plus dodatnih 370.955 za protunapad tijekom zime do 7. siječnja 1942.<ref name="GlantzB">Glantz (1995), tablica B</ref> ''Velika sovjetska enciklopedija'', objavljena 1973.–1978., procjenjuje 400.000 njemačkih žrtava do siječnja 1942.<ref name="GSEMoscow"/> ''Moskovska enciklopedija'', objavljena 1997., navodi brojku od 145.000 njemačkih i 900.000 sovjetskih žrtava za fazu obrane, te 103.000 njemačkih i 380.000 sovjetskih žrtava za protunapad do siječnja 1942. Ipak, među žrtvama na sovjetskoj strani su ubrojani i zarobljenici. <ref name=
Usprkos neslaganjima oko točne brojke, bitka za Moskvu je jedna od najsmrtonosnijih bitaka u ljudskoj povijesti.
== Izvori ==
{{izvori|3}}
== Literatura ==
<div class="references-small">
{{col-begin}}
{{col-2}}
* Braithwaite, Rodric. ''Moscow 1941: A City and Its People at War''. London: Profile Books Ltd, 2006 (hardcover, ISBN 1-86197-759-X).
* ''Collection of legislative acts related to State Awards of the USSR'' (1984), Moscow, ed. Izvestia.
* Moscow Encyclopedia, ed. Great Russian Encyclopedia, Moscow, 1997, entry "Battle of Moscow"
* {{Cite book |last=Belov |first=Pavel Alekseevich |authorlink= |coauthors= |title=Za nami Moskva | year=1963 |publisher=Voenizdat |location=Moscow |id= }}
* {{Cite book |last=Bergström|first=Christer|title=Barbarossa – The Air Battle: July–December 1941|publisher=Chervron/Ian Allen|place=London|year=2007|isbn= 978-1-85780-270-2}}
* {{Cite book |last1=Boog|first1=Horst|last2=Jürgen|first2=Förster|last3=Joachim|first3=Hoffmann|last4=Ernst|first4=Klink|last5=Rolf-Dieter|first5=Müller|last6=Gerd r.|first6=Ueberschär|title=Das Deutsche Reich und der Zweite Weltkrieg: Der Angriff auf die Sowjetunion|publisher=Militärgeschichtliches Forschungsamt|place=Stuttgart|year=1983|isbn= 3-421-06098-3}}
* {{Cite journal |last=Chew|first=Allen F.|title=Fighting the Russians in Winter: Three Case Studies|journal=Leavenworth Papers|issn=0195-3451|publisher=US Army Command and General Staff College|place=Fort Leavenworth, Kansas|month=December|year=1981|number=5}}
* {{cite book| first=Henry Steele |last=Commager |title=The Story of the Second World War|year=2004| publisher=Potomac Books| isbn=9781574887419}}
* {{Cite book |last=Erickson |first=John |authorlink= |coauthors=Dilks, David |title=Barbarossa: The Axis and the Allies |year=1994 |publisher=Edinburgh University Press |location=Edinburgh |isbn= 0-7486-0504-5 }}
* {{Cite book |last=Glantz |first=David M. |authorlink= |coauthors=House, Jonathan M. |title=When Titans clashed: how the Red Army stopped Hitler |year=1995 |publisher=University Press of Kansas | location=Lawrence |isbn=0-7006-0717-X }}
* {{cite book |last=Goldman | first=Stuart D.| title=Nomonhan, 1939; The Red Army's Victory That Shaped World War II| year=2012| publisher=Naval Institute Press| isbn=978-1-61251-098-9}}
* {{Cite book |last=Guderian |first=Heinz |authorlink= |coauthors= |title=Erinnerungen eines Soldaten |year=1951 |publisher=Vowinckel |location=Heidelberg |id= }}
* Hardesty, Von. ''Red Phoenix''. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press, 1991. ISBN 1-56098-071-0
{{col-2}}
* {{Cite book |last=Jukes |first=Geoffrey |authorlink= |coauthors= |title=The Second World War: The Eastern Front 1941–1945 |year=2002 |publisher=Osprey |location=Oxford |isbn=1-84176-391-8 }}
* {{Cite book|last=Moss|first=Walter|title=A History of Russia: Since 1855, Volume 2|year=2005|publisher=Anthem Press|edition=2|isbn=1-84331-034-1|series=Anthem Russian and Slavonic studies}}
* {{Cite book|last=Nagorski|first=Andrew|title=The Greatest Battle: Stalin, Hitler, and the Desperate Struggle for Moscow That Changed the Course of World War II|year=2007|publisher=Simon & Schuster|location=New York|isbn=0-7432-8110-1}}
* {{Cite book |last=Plocher |first=Hermann|title=Luftwaffe versus Russia, 1941 |year=1968 |publisher =USAF: Historical Division, Arno Press |location=New York |id= }}
* {{Cite book |last=Prokhorov |first=A. M. (ed.) |title=Great Soviet Encyclopedia |year=1973–1978 |publisher=Macmillan |location=New York |id= }}
* {{Cite book |last1=Raus |first1=Erhard |authorlink1=Erhard Raus |last2=Newton |first2=Steven H. |title=Panzer Operations: The Eastern Front Memoir of General Raus, 1941–1945 |year=2009 |publisher=Da Capo Press |isbn=0786739703}}
* Reinhardt, Klaus. ''Moscow: The Turning Point? The Failure of Hitler's Strategy in the Winter of 1941–42''. Oxford: Berg Publishers, 1992 (hardback, ISBN 0-85496-695-1).
* {{cite book | title=Last Train from Berlin | publisher=Knopf | author=Smith, Howard K. | authorlink=Howard K. Smith | year=1942 | pages=83–91}}
* {{Cite book |last=Sokolovskii |first=Vasilii Danilovich |authorlink= |coauthors= |title=Razgrom Nemetsko-Fashistskikh Voisk pod Moskvoi (with map album) |year=1964 |publisher=VoenIzdat |location =Moskva |id=LCCN: 65-54443 }}
* {{Cite book |last=Tooze | first=Adam |title=The Wages of Destruction: The making and breaking of the Nazi economy |year=2006 |publisher=Penguin Books |location=London |isbn=978-0-14-100348-1 }}
* {{Cite book |last=Vasiljevski |first=A. M. |authorlink= |coauthors= |title=Lifelong cause |year=1981 |publisher=Progress |location=Moskva |isbn=0-7147-1830-0 }}
* {{Cite book |last1=Williamson|first1=Murray|title=Strategy for Defeat: The Luftwaffe 1933–1945| publisher=Air University Press |location=Maxwell AFB |year=1983 | isbn=978-1-58566-010-0}}
* {{Cite book |last=Žukov |first=G. K. |authorlink= |coauthors= |title=The memoirs of Marshal Zhukov |year=1971 |publisher=Cape |location=London |isbn=0-224-61924-1 }}
{{col-end}}
</div>
== Vanjske
* [http://www.serpukhov.su/dima/war/eng/eindex.htm serpukhov.ru] — Bitka za Moskvu
* [http://LCoat.tripod.com/moscatt.htm Moskva pod napadom]
* [http://ww2db.com/battle_spec.php?battle_id=37 WW2DB: Bitka za Moskvu]
* [http://rkkaww2.armchairgeneral.com/maps/maps1941W.htm#Moscow41 Karte bitke]
{{Drugi svetski rat}}
{{Coord|55|45|N|37|38|E|type:event|display=title}}
Red 198:
[[Kategorija:Bitke Drugog svetskog rata]]
{{Link GA|no}}▼
{{Link FA|el}}
{{Link FA|en}}
▲{{Link GA|no}}
| |||