Alojzije Stepinac – razlika između verzija

| ime_po_rođenju =Alojzije Viktor Stepinac

| datum_rođenja = {{Birth date|df=yes|1898|5|8}}

| datum_smrti = {{Death date and age|df=yes|1960|2|10|1898|5|8}}

| mjesto_smrti = [[Krašić]], [[NR Hrvatska]], [[FNRJ]]

| alma_mater = [[Collegium Germanicum et Hungaricum]]

}}

'''Alojzije Stepinac''' ([[8. maj]] [[1898]]. Krašić - [[10. februar]] [[1960]] [[Krašić]]) je bio [[zagreb]]ački nadbiskup i kardinal. Tokom drugog svetskog rata je podržao fašistički režim [[NDH]]. Jugoslovenske vlasti su ga [[1946]]. godine osudile za saradnju sa [[ustaše|ustašama]], nakon čega je proveo ostatak života u kućnom pritvoru i u zatvoru.<ref name="Udruženje preživjelih holokausta osuđuje papu">[http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=41268 Radio televizija Republike Srpske: Udruženje preživjelih holokausta osuđuje papu, 06. juna 2011.] {{sr}}</ref>

 

Kako se to dogodilo da oseti u sebi želju da postane sveštenik, može se samo nagađati; uglavnom, on se 1924. godine obreo u [[Rim]]u, po preporuci rektora Zagrebačkog sjemeništa dr. [[Josip Lončarić|Josipa Lončarića]]. Tu je na papskom sveučilištvu Gregorijani, dobivši američku stipendiju, završio nakon sedam godina filozofiju i teologiju i uradio dva doktorata. Tu je naučio da govori i piše italijanski, francuski, nemački i latinski.

 

 

Ubrzo je teško oboleli nadbiskup Bauer zatražio od [[Vatikan]]a da mu se dodeli koadjutor s pravom nasledstva na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici. Stepinac je bio u Hrvatskoj potpuno nepoznat. Predlog da to bude upravo Alojzije Stepinac, a zatim i odluka - odjeknuli su na Kaptolu kao potpuno iznenađenje. Ozbiljne kritike konkurenata, pa i ostalih članova visokog katoličkog klera, bile su upućene jugoslovenskom episkopatu kao i vatikanskim ličnostima, pre svega [[Papa Pij XI|Piju XI]] i njegovom velikom sekretaru Mariji Pačeliju, budućem papi [[Papa Pij XII|Piju XII]]. Međutim, sve se na tome i završilo, jer je Vatikanu izgleda trebao mlad i odlučan borac, koji će biti u stanju da odgovori zahtevima klera.

== Suđenje Alojziju Stepincu ==

[[Datoteka:Alojzije Stepinac on trial.jpg|mini|desno|250p|Suđenje Alojziju Stepincu]]

Dan kasnije, Stepinac i [[Josip Broz Tito|Tito]] su vodili dug telefonski razgovor, koga je Stepinac komentarisao kao: ''„Razgovarali smo muški.“'' [[Josip Broz Tito|Tito]] i Stepinac se nisu ni oko čega složili. Stepinac javno kritikuje vlast jer oduzima imovinu katoličkih [[sveštenik]]a i neke proteruje. Odnosi sa vlastima se još više zaoštravaju.

Alojzije Stepinac je sa svojim biskupima protestovao u pasterskom pismu od [[20. septembar|20. septembra]] [[1945]], gde iskazuje zamerke države prema crkvi. Stepinac se tada nalazi u procepu, jer s jedne strane trebao je popuštati u odnosu na državnu vlast, a s druge strane, nije želeo odvajanje katoličke crkve od [[Vatikan]]a.

Alojzija Stepinaca je branio zagrebački advokat [[Zdravko Politea]], koji je svojevremeno zastupao i [[Josip Broz Tito|Tita]] na "bombaškom procesu".

 

 

Branio se ćutanjem. Na kraju saslušanja [[3. oktobar|3. oktobra]], Stepinac je prekinuo ćutanje i održao svoj veliki govor. Stepinac je prekrštavanje Srba nazivao neispravnim izrazom, jer se radi o verskom prelazu već krštenih ljudi.

Posle izricanja presude, Alojzije Stepinac je odveden na izdržavanje kazne u zatvor Lepoglava. Tu je ostao sve do 6. decembra 1951.

 

 

Tako je u ime komunističke vlasti Stepinca u Lepoglavi obišao dr Vladimir Bakarić već u martu 1947. Molio ga je da potpiše već sastavljenu molbu predsedniku Jugoslavije Titu za pomilovanje, uveravajući ga da će odmah biti pušten na slobodu i poslat u inostranstvo.

I pored objektivne odgovornosti za zločine u Drugom svetskom ratu [[papa Jovan Pavle II]] ga je [[1998]]. godine proglasio “blaženikom”, što je prvi korak ka proglašenju za sveca.

 

{{reflist}}