Milano – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Autobot (razgovor | doprinos)
m sredjivanje; kozmetičke promjene
Red 38:
 
== Klima ==
Milanska klima je vlažna, a [[magla]] i [[smog]] smatraju se dnevnim redom. U leto je veoma toplo, a zimi prilično napada sneg i veoma je hladno.
 
== Privreda ==
Red 49:
== Kultura ==
[[Datoteka:Milan duomo76.jpg|thumb|Milanska katedrala (Duomo)]]
Ovaj severni biser ima dugu i burnu prošlost, koga su podigli [[Antički Rim|Rimljani]] pokorivši Severnu Italiju i njene stanovnike [[Gali|Gale]]. Svedoci tog događaja su mnoge građevine sada enormno posećene od strane turista. Veoma je važno napomenuti da je Milano jedan kraći period bio prestonica svemoćnog i snažnog [[Rimsko Carstvo|Rimskog carstva]] pod kojim je podrhtavao veći deo [[Evropa|Evrope]]. Ipak, danas je Milano moderan grada, ali još uvek poseduje stare građevine koji mu daju dušu. Najznačajnije znamenitosti su: [[Milanska katedrala|Milanska katedrala (Duomo)]], [[zamak Sforca]], [[Milanska skala]], [[crkva Santa Marija dela Gracije]], [[crkva svete Anastazije]], Trijumfalni luk, [[Nacionalni muzej znanja i nauke „Leonardo da Vinči“]], [[Muzej oslobođenja]] i [[Muzej Mansonija]], [[Galerija di Brera]], [[Nacionalna biblioteka di Brera]] ...
[[Datoteka:Milano scala 2005.jpg|thumb|Milanska skala]]
Milanska katedrala (Duomo) je majstorsko delo italijanske gotike. Nalazi se na trgu koji je dobio ime po katedrali (Piazza del Duomo). Počela je da se gradi krajem XIV veka, a dorađivala se i u prošlom veku.
Red 70:
 
Izvor naziva i [[Divlja svinja|divlje svinje]] kao simbola grada maštovito su opisani u djelu
''Emblemata'' (1584.) Andree Alciata, prema kojem je za vrijeme radova na podizanju prvih zidina grada iskopana upravo jedna od tih životinja, dok je etimologija naziva ''Mediolanum'', protumačena kao "polu-vuna",<ref>''medius'' + ''lanum''; "etimologija" Alciata je namjerno nategnuta..</ref> Osnivanje Milana pripisuje se dvama keltskim narodima, Biturizima i Eduima, koji su na svojim simbolima isticali ovna i divlju svinju, <ref>''Bituricis vervex, Heduis dat sucula signum.''</ref> te je radi toga "simbol grada vunena divlja svinja, životinja dvostrukog oblika, s oštrom dlakom i mekanom vunom".<ref>''Laniger huic signum sus est, animálque biforme, Acribus hinc setis, lanitio inde levi.''</ref> Kao svoj izvor, Alciato navodi presvetog i učenog [[Ambrozije Milanski|Ambrozija]].<ref>{{cite web|url=http://www.emblems.arts.gla.ac.uk/french/emblem.php?id=FALc002 |title=Alciato, '&#39;Emblemata'&#39;, Emblema II |publisher=Emblems.arts.gla.ac.uk |date= |accessdate=2009-03-13}}</ref>
 
 
[[Nemački jezik|Njemački]] naziv Milana je ''Mailand'', dok je na lokalnom zapadno lombardijskom dijalektu naziv grada ''Milán''.
 
=== Rimsko doba ===
[[Datoteka:ImperialpalaceMilan.jpg|mini|lijevo|180px|Ruševine carske palače u Milanu, Ovdje su [[Konstantin Veliki|Konstantin]] i [[Licinije]] objavili [[Milanski edikt]].]]
Oko 400. pr. Kr, keltski [[Insubri]] naselili su Milano i okolnu regiju. 222. pr. Kr, Rimljani su osvojili naselje, kojemu je dodijeljen naziv ''Mediolanum''. Nakon nekoliko stoljeća rimske uprave, 293. godine, car [[Dioklecijan]] Milano je proglasio prijestolnicom [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]]. Dioklecijan je odlučio ostati u prijestolnici Istočnog Rimskog Carstva [[Nikomedija|Nikomediji]], dok njegov suvladar Maksimijan u zapadnom. [[Maksimijan]] je izgradio nekoliko divovskih spomenika, kao veliki cirkus (470 x 85 metara),
Red 82:
[[Milanski edikt|Milanskim ediktom]] 313. godine, car [[Konstantin Veliki|Konstantin I.]] zajamčio je [[hrišćanstvo|kršćanima]] [[sloboda religije|slobodu vjeroispovjesti]]. Grad su 402. opkolili [[Zapadni Goti|Vizigoti]], te je carska rezidencija preseljena u [[Ravenna|Ravennu]]. Pedeset godina kasnije, 452., [[Huni]] su opustošili grad. 539., [[Ostrogoti]] osvajaju i razaraju Milano za vrijeme takozvanog [[Gotski rat (535.-552.)|Gotskog rata]] protiv [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog]] cara [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] U ljeto 569., [[Langobardi]] (prema kojima je nazvana talijanska regija [[Lombardija]]) osvajaju Milano nadjačavši manju bizantsku vojsku u obrani grada. Neke od rimskih građevina ostale su u funkciji za vrijeme longobardske uprave.<ref>Vidi ''[[w:en:Versum de Mediolano civitate]]''.</ref> Milano se predao [[Franci]]ma 774., kada je [[Karlo Veliki]], u potpuno neobičnoj odluci, uzeo naslov "Kralja Longobarda" (prije toga germanska kraljevstva često su međusobno se osvajala, ali nitko nije prihvatio naslov kralja drugog naroda). Željezna kruna Longobarda datira iz tog perioda. Kasnije, Milano je bio dijelom [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]].
 
=== Srednji vijek ===
[[Datoteka:IMG 3734 - Milano - Stemma visconteo- sull'Arcivescovado - Foto di Giovanni Dall'Orto - 15-jan-2007.jpg|mini|180px|''Biscione'', grb obitelji Visconti, jedan od simbola Milana.]]
Za vrijeme [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], Milano je napredovao kao trgovačko središte radi dominatnog položaja nad bogatom ravnicom rijeke Po i putevima iz Italije preko Alpa. Osvajački rat [[Friedrich I Barbarossa|Fridrika I. Barbarosse]] protiv lombardskih gradova doveo je do razaranja većine Milana 1162. Nakon osnivanja Lombardskog Saveza 1167., Milano je preuzeo vodeću ulogu u tom udruženju. Kao rezultat nezavisnosti koju su lombardijski gradovi dobili Konstantskim mirom 1183., Milano je postao vojvodstvom. 1208., Rambertino Buvalelli služio je kao gradski [[Podestat|podestà]], 1242. Luca Grimaldi, dok je 1282. tu dužnost obavljao Luchetto Gattilusio. Taj položaj mogao je biti vrlo opasan u nasilnom političkom životu srednjevjekovne komune: 1252. milaneski [[Hereza|heretici]] ubili su crkvenog inkvizitora na riječnom prelazu obližnjeg ''contada''; ubojice su mitom si osigurale slobodu, te je u pratećoj pobuni ''podestà'' skoro linčovan. 1256., nadbiskup i vodeći plemići izbačeni su iz grada, 1259., članovi [[esnaf|cehova]] izabrali su Martina della Torrea za ''Capitano del Popolo'', koji je silom preuzeo grad. Vladao je [[diktator]]ski, izbacio neprijatelje, popločao ulice, prokopao kanale i uspješno oporezovao cijeli kraj.
Red 92:
Ottone Visconti predvodio je 1263. protiv grada grupu prognanika, ali nakon godina rastućeg nasilja na svim stranama, konačno, poslije pobjede u bitci kod Desija 1277. osvojio je grad za svoju obitelj. Kuća Viskontija uspjela je zauvijek izbaciti obitelj Della Torre, vladajući gradom i svojim posjedom do 15. stoljeća.
 
Većina ranije povijesti Milana bila je priča o borbi između dvije političke frakcije - [[Guelfi|Guelfa]] i [[Gibelini|Gibelina]]. U većini slučajeva Guelfi si bili uspješni u Milanu. Ipak, obitelj Visconti uspjela je domoći se vlasti (''signoria'') u Milanu, na temelju svog "Gibelinskog" prijateljstva s njemačkim carevima.<ref>Henry S. Lucas, ''The Renaissance and the Reformation'' (Harper & Bros.: New York, 1960) p. 37.</ref> 1395, jedan od njemačkih careva, Vaclav IV, uzdigao je Milano na razinu [[Milansko Vojvodstvo|vojvodstva]].<ref>''Ibid.'', p. 38.</ref> Također 1395. Gian Galeazzo Visconti postao je milanski vojvoda. Gibelinska obitelj Visconti zadržala je vlast u Milanu stoljeće i pol, od početka 14. stoljeća do sredine 15. stoljeća.<ref>Robert S. Hoyt & Stanley Chodorow ''Europe in the Middle Ages'' (Harcourt, Brace & Jovanovich: New York, 1976) p. 614.</ref>
 
=== Renesansa ===
[[Datoteka:Milano Castello 1.jpg|mini|lijevo|150px|''Castello Sforzesco'', rezidencija obitelji Sforza.]]
1447. milanski vojvoda Filippo Maria Visconti, umro je bez muškog nasljednika, te je radi kraja Viscontijevske linije uspostavljena Zlatna Ambrozijanska Republika (''Aurea Repubblica Ambrosiana''), nazvana po Sv. Ambroziju, svecu zaštitniku Milana.<ref>Henry S. Lucas, ''The Renaissance and the Reformation'' p. 268.</ref> Obije frakcije, i Guelfi i Gibelini, zajedno su radile na ostvarenju Ambrozijanske Republike u Milanu. Ipak, republika je propala [[1450|1450.]] kada je Milano osvojio [[Francesco I Sforza|Francesco Sforza]], iz obitelji [[Sforza]], koji je Milano učinio jednim od vodećih gradova talijanske [[Renesansa|Renesanse]].<ref>''Ibid.''</ref>
 
=== Periodi španjolske, francuske i austrijske dominacije ===
[[Datoteka:Milano - Mappa della città nel 1621.jpg|mini|desno|150px|Milano u 17. stoljeću.]]
Francuski kralj [[Luj XII., kralj Francuske|Luj XII.]], prvi je 1492. položio pravo na vojvodstvo. U to doba, Milano su branili švicarski plaćenici. Nakon pobjede Lujevog nasljednika Franje I. nad Švicarcima u [[Bitka kod Marignana|bitci kod Marignana]], vojvodstvo je obećano francuskom kralju [[Franjo I., kralj Francuske|Franji I.]] Kada je 1525. Habsburgovac [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] pobijedio Franju I. u bitci kod Pavije, sjeverna Italija, uključujući Milano, prešla je [[Habsburg]]ovcima.<ref>John Lothrop Motley, ''The Rise of the Dutch Republic'' Vol. II (Harper Bros.: New York, 1855) p. 2.</ref> 1556., Karlo V. je abdicirao u korist svog sina [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]] i njegovog brata [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] Karlovi talijanski posjedi, među kojima i Milano, prešli su Filipu II. i španjolskoj liniji Habsburga, dok je Ferdinandova austrijska linija dinastije vladala Svetim Rimskih Carstvom.
Red 105:
 
Radi talijanske kuge 1629.–1631. pomrlo je procijenjenih 60&nbsp;000 ljudi od ukupnog stanovništva od
130&nbsp;000. Taj slučaj smatra se jednom od posljednjih provala stoljetnih [[pandemija]] kuge koje su započele u [[Doba kuge|14. stoljeću]].<ref>Cipolla, Carlo M. ''Fighting the Plague in Seventeenth Century Italy''. Madison: University of Wisconsin Press, 1981.</ref>
 
=== 19. stoljeće ===
[[Datoteka:Episodio delle cinque giornate (Baldassare Verazzi).jpg|mini|desno|150px|Milanski [[ domoljublje|patrioti]] bore se protiv [[Austrijsko Carstvo|austrijskih]] trupa za vrijeme [[Pet dana Milana]].]]
[[Napoleon]] osvaja Lombardiju 1796. te je Milano proglašen glavnim gradom [[Cisalpinska Republika|Cisalpinske Republike]]. Kasnije je proglasio Milano glavnim gradom [[Kraljevstvo Italija (1805.-1814.)|Kraljevstva Italije]], dok je sam okrunjen u katedrali. Po završetku Napoleonove okupacije, [[Bečki kongres]] je 1815. Lombardiju, Milano i [[Veneto]] vratio Austriji .<ref>{{cite web | last= Bloy| first = Marjie| authorlink =| coauthors =| title = The Congress of Vienna, 1 November 1814 — 8 June 1815| work =| publisher = The Victorian Web| date = 30 April 2002| url = http://www.victorianweb.org/history/forpol/vienna.html| doi =| accessdate = 2009-06-09}}</ref> U to doba, Milano je postao središtem lirske [[Opera|opere]], gdje je [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozart]] napisao tri operna djela, dok je [[La Scala]] u samo nekoliko godina postala vodećim teatrom u svijetu,<ref>Mallach, Alan, [http://books.google.co.uk/books?id=foOntoqFSc0C&pg=RA1-PA165&dq=%22la+scala%22+opera++gambling&as_brr=3 ''The autumn of Italian opera''], University Press of New England, 2007, ISBN 15555368321-55553-683-2</ref> s premijerama [[Vincenzo Bellini|Bellinija]], [[Gaetano Donizetti|Donizettija]], [[Gioachino Rossini|Rossinija]] i [[Giuseppe Verdi|Verdija]]. Ostala značajna kazališta 19. stoljeća bila su ''La Cannobiana'' i ''Teatro Carcano''.
 
18. ožujka, 1848. Milanezi su se pobunili protiv austrijske vlasti, za vrijeme takozvanih "[[Pet dana Milana]]" ([[italijanski jezik|tal.]] ''Le Cinque Giornate''), te je feldmaršal [[Josef Radetzky|Radetzky]] bio prisiljen privremeno povući se iz grada. Ipak, nakon pobjede na talijanskim snagama kod Custoze 24. srpnja, Radetzky je ponovo uspostavio austrijsku kontrolu nad Milanom i sjevernom Italijom. Međutim, talijanski nacionalisti, predvođeni [[Kraljevina Sardinija|Kraljevinom Sardinijom]], pozivali su na izbacivanje Austrije u interesu [[Ujedinjenje Italije|talijanskog ujedinjenja]]. Sardinija i Francuska osnovali su savez i pobijedile Austriju u [[Bitka kod Solferina|bitci kod Solferina]] 1859.<ref name="Solferino"> {{cite web | title = Solferino |author=Graham J. Morris | url = http://www.battlefieldanomalies.com/solferino/08_the_battle.htm |accessdate= 2009-06-09 }}</ref>
Red 116:
Političko [[ujedinjenje Italije]] učvrstilo je trgovačku dominaciju Milana nad sjeverom Italije. Također je dovelo i do nagle izgradnje željeznica što je Milano razvilo kao željezničko čvorište. Brza industrijalizacija pozicionirala je Milano u središte vodeće talijanske industrijske regije, premda je [[1890-e|1890-ih]] grad bio uzdrman masakrom ''Bava-Beccaris'', pobunom uzrokovanom visokom stopom [[Inflacija|inflacije]]. U međuvremenu, kako su milanske banke dominirale talijanskom financijskom sferom, grad je postao vodeći financijski centar u državi. [[Ekonomski rast]] Milana doveo je do rapidne ekspanzije gradskog područja i stanovništva krajem 19. i početkom 20. stoljeća.<ref name="World"/>
 
=== 20. stoljeće ===
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 102-12689, Mailand, Signallampen im Straßenverkehr.jpg|mini|lijevo|180px|Pogled na ''Piazza del Duomo'', početkom 20. stoljeća.]]
1919., [[Benito Mussolini]] organizirao je Crnokošuljaše, koji su formirali jezgru [[Talijanski fašizam|talijanskog fašističkog pokreta]]. 1922., Mussolini je iz Milana započeo svoj [[Marš na Rim]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] grad je pretrpio znatna razaranja od britanskih i američkih bombardiranja. Premda je Italija napustila rat 1943., Njemci su do 1945. držali pod okupacijom većinu zemlje. Neka od najsnažnijih [[savezničke sile|savezničkih]] bombardiranja odigrala su se 1944., većinom koncentrirana u okolici centralne željezničke stanice. 1943., porastao je otpor njemačkoj okupaciji te je u Milanu bilo znatnih borbi.
Red 124:
 
Nakon rata u gradu je bio smješten logor za Židove izbjegle iz Austrije. U doba "ekonomskog čuda"
(''Boom economico'') 1950-ih i 1960-ih veliki val unutrašnje imigracije, posebno s juga Italije, naselio se u Milanu te je 1971. stanovništvo dostiglo 1 723 000. Populacija Milana započela je opadati krajem 1970-ih. U posljednjih 30 godina skoro jedna trećina ukupnog gradskog stanovništva preselila se u vanjska područja grada s novim predgrađima i manjim gradovima koji su nikli oko samog Milana. U isto doba grad je počeo privlačiti povećani tijek strane imigracije, što je posebno istaknuto naglim proširenjem kineske četvrti, okruga u okolici ulica ''Paolo Sarpi, Via Bramante, Via Messina'' i ''Via Rosmini'', nastanjenog [[Kinezi|kineskim]] imigrantima iz [[Zhejiang]]a, danas jednoj od najpitoresktnijih gradskih četvrti. U Milanu također živi trećina svih Filipinaca u Italiji, njih oko 30 000 i u stalnom porastu,<ref>{{cite web | last=| first =| authorlink =| coauthors =| title = Backgrounder: Profile of Filipinos in Northern Italy| work =| publisher = Republic of the Philippines Office of the Press Secretary| month = February | year = 2009| url = http://www.ops.gov.ph/feb-visits2009/backgrounder.htm#Northern%20Italy| format =| doi =| accessdate = 2009-06-21}}</ref> s prosječnom stopom nataliteta od 1000 rođenih godišnje.<ref>{{cite web | last= Uy| first = Veronica| authorlink =| coauthors =| title = Filipinos populating Milan, as 3 are born there daily--exec| work =| publisher = INQUIRER.net| date = 29 April 2008| url = http://globalnation.inquirer.net/news/breakingnews/view/20080429-133398/Filipinos-populating-Milan-as-3-are-born-there-daily--exec| format =| doi =| accessdate = 2009-06-21}}</ref> Ukupno, stanovništvo Milana posljednjih se godina naizgled stabiliziralo, te je od 2001. zabilježen samo neznatni porast populacije.
 
== Galerija ==
Red 135:
 
== Međunarodni odnosi ==
=== Bratimljeni gradovi ===
Milano je bratimljen sa slijedećim gradovima:<ref name="Milan">{{cite web|url=http://www.comune.milano.it/portale/wps/portal/CDM?WCM_GLOBAL_CONTEXT=/wps/wcm/connect/ContentLibrary/In%20Comune/In%20Comune/Citt%20Gemellate|title=''Milano - Città Gemellate''|publisher=[[copyright|©]] 2008 Municipality of Milan (Comune di Milano)|accessdate=2009-07-17}}</ref>
 
Red 164:
 
Drugi oblici suradnje, partnerstva i prijateljstva:
 
* {{ZD|JOR}} [[Amman]], [[Jordan]]
* {{ZD|TAJ}} [[Bangkok]], [[Tajland]]
Linija 178 ⟶ 177:
|}
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{CommonsCommonscat|Milano}}
 
[[Kategorija:Gradovi u Italiji]]