Dragutin Ilić – razlika između verzija

Srpski pisac iz poznate pjesničke obitelji Ilić: otac mu je bio Jovan Ilić, a brat Vojislav Ilić. Rođen je 14. svibnja 1858. godine u Beogradu. Počeo je pisati još od gimnazijskih dana surađujući u časopisima „Javor“ i „Otadžbina“. Najviše zanimanja u pisanju pokazao je za poeziju i dramu. 1. ožujka 1881. Narodno pozorište u Beogradu izvelo je njegovu dramu „Vukašin“. Na istoj pozornici do 1906. izvedeno je desetak njegovih dramskih djela. Na povlačenje iz književne javnosti dobrim dijelom utjecalo je to što ga Skerlić nije uvrstio u svoju „Istoriju nove srpske književnosti“. Pred kraj života Ilić se potpuno povukao provodeći buran život i negirajući skupinu okupljenu oko „Srpskog književnog glasnika“, što je dodatno utjecalo na rani književni zaborav. Zbog političkih razloga 1888. je prebjegao u Rumunjsku radeći kao konobar i trgovački pomoćnik. Nakon toga je otišao u Zagreb radeći u listu „Srbobran“, a 1889. se vraća u Srbiju gdje više nije mogao naći posao u državnoj službi. Nedugo zatim po drugi put je emigrirao, sada u Srijemske Karlovce.

Surađivao je u časopisima „Brankovo kolo“, „Bosanska vila“, „Zora“, „Nada“, „Zastava“ te u „Ljetopisu matice srpske“. Od 1901. u Bukureštu pokreće list „Pravoslavni istok“ koji je izlazio na ruskom i francuskom jeziku, a bio je namijenjen ruskoj publici za obavještavanje o propustima ruske politike na Balkanu. List je uskoro bio zabranjen, a Ilić se vraća u Srbiju i ponovo se bavi književnim radom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata odlazi u Rusiju gdje vodi propagandu o borbi Srbije, a u Odesi prikuplja jugoslavenske dobrovoljce. Već zaboravljen u književnoj stvarnosti, umro je 1926.

'''DJELA'''

 

Pisao je pjesme, romane, pripovijetke, putopise i drame. Budući da je bio jako dobar poznavatelj kazališta, pisao je referate i kritike o pojedinim predstavama te teatru u cjelini.

Napisao je trinaest drama, najčešće s motivima prolaznosti i tragičnosti koje su rezultat njegovog nezadovoljstva okolinom, ali i samim sobom. Njegovi likovi uglavnom su u borbi s društvenom sredinom u kojoj se nalaze.

 

'''"POSLE MILION GODINA (1889.)'''

Vjerojatno najuspješnijim djelom smatra se drama „Posle milion godina“ koju mnogi nazivaju prvom znanstvenofantastičnom dramom u povijesti svjetske književnosti. Ono što tu tragikomičnu dramu u četiri čina čini zanimljivom i danas, jest upravo njezina aktualnost, jer se bavi više međuljudskim odnosima, nego samim znanstveno-tehnološkim napretkom, koji je u pozadini ovoga djela. Radnja je smještena u budućnost, kako i sam naslov govori, a opisuje nezavidni životni trenutak oca i sina, dvojice preostalih ljudi na Zemlji, koji su se našli u rukama svojih evolutivnih potomaka kojima djeluju poput majmuna jer još samo fizički liče na njih – stvorenja Duho-svijeta. Radnja se događa na području nekadašnjeg grada Pariza, a Natan i Danijel se u početku skrivaju u pećinama dok ne dospiju u ruke pripadnika Duho-svijeta. Znanstvenofantastični elementi ogledaju se u tehnološkom napretku ovih stvorenja koja imaju i veliku mentalnu nadmoć i sposobni su kretati se po svim planetama. Ono ljudsko, nedostižno, što je Ilić vjerojatno posebno htio naglasiti jest da nakon tih milijun godina na Zemlji nema ratova, gladi, ubojstava, bolesti. Vlada potpuna sloboda pa se čak i u brak stupa na dogovoreno vrijeme jer emocije ne postoje, sve je stvar normi i pravila. Tragikomičnost se ogleda u Danijelovom pokušaju da ženu iz Duho-svijeta bez emocija, Svetlanu, nauči ljubavi; kao te namjeri Merkurijanaca da prepariraju jednog od dvojice ljudi (baš kao što to ljudi danas rade životinjama) kako bi ga prebacili na Merkur te imali jedan primjerak ove „zvijeri“.

 

'''OSTALA DJELA'''

 

Napisao je Sekund večnosti, istočnjački roman.

 

Drame:

Vukašin (1883.)

Jakvinta (1883.)

 

Komedije:

Otmica (1887.)

Lihvarka (1895.)