Razlike između izmjena na stranici "Grčko-turski rat (1919–1922)"

m/м
pop linkova
m/м (pop linka)
m/м (pop linkova)
'''Grčko - Turski rat''' vođen je između maja [[1919]]. i oktobra [[1922]]., neki ga zovu '''Rat u Maloj Aziji''' ili '''Grčka kampanja u turskom ratu za nezavisnost'''.
 
To je bio niz vojnih sukoba za vrijeme komadanja [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]], nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Rat je vođen između [[Grčka|grčke]] vojske i [[OtomanskoOsmansko Carstvo|otomanskeosmanske]] regularne vojske i [[turska|turskih]] nacionalista, koji su kasnije osnovali [[Turska|Republiku Tursku]].
 
Grčka kampanja otpočela je zato jer su saveznici iz [[Antanta|Antante]], osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] premijer [[David Lloyd George]], obećali Grčkoj, za savezništvo u ratu, teritorijalno proširenje na račun protivničkog [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]]. Završio je tako da su se Grci morali povući na granice od prije početka rata i velikom razmjenom stanovništva, s tek osnovanom [[Turska|Republikom Turskom]], nakon potpisivanja [[Sporazum iz Lausanne|Mirovnog sporazuma iz Lausanne]].
 
Propast vojne kampanje [[Grčka|Grčke]], kao i neuspjesi u [[Turska|tursko]] - [[jermenija|armenskom]] sukobu, kao i neuspjesi u [[Francuska|francusko]] - [[Turska|turskom]] ratu protiv Turskog nacionalnog pokreta, prisilili su [[Antanta|Saveznike]], da napuste [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Mir iz Sèvresa]] i pregovaraju u [[Lausanne|Lausanni]] o novom mirovnom sporazumu. Na kraju su morali priznati nezavisnost [[Turska|Turske Republike]] i turski suverenitet nad Istočnom [[Trakija|Trakijom]] i [[Mala Azija|Anatolijom]].
== Pozadina sukoba ==
==== Geopolitički okvir sukoba ====
Geopolitički kontekst sukoba proizlazi iz posljedica [[Prvi svjetski rat|Prvog sjetskog rata]], kao i u činjenici da je [[OtomanskoOsmansko Carstvo]] bilo uključeno u [[Bliski Istok|Blisko istočne]] intrige. [[Grci]] su dobili naredbu da se iskrcaju u [[İzmir|SmirnuSmirni]] ([[turski jezik|turski]]: [[İzmir|Izmir]]) od stane [[Antanta|Antante]], kao dio dogovora o podjeli [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]]. Za vrijeme tog sukoba, [[OtomanskoOsmansko Carstvo]] se potpuno urušilo, i bilo prisiljeno od strane pobjedničke [[Antanta|Antante]], potpisati [[Mirovni sporazum u Sèvresu]] [[10. augustaaugust]]a [[1920]].
Bilo je puno tajnih sporazuma koji su uključivali komadanje [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]], nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].
 
Trojna Antanta je davala kontradiktorna obećanja Grcima na račun Male Azije.
 
Na [[Pariška mirovna konferencija 1919|Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919.]], grčki premijer [[Elefterios Venizelos|Venizelos]], snažno je lobirao je za veliko proširenje [[Grčka|Grčke]] tzv. ( Veliku Ideju, [[grčki jezik|grčki]]: Megali Idea) koja bi uključivala brojne grčke zajednice u Sjevernom [[Epir|Epiru]], [[Trakija|Trakiji]] i [[Mala Azija|Maloj Aziji]]. [[Antanta|Savezici]], a osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] premijer [[David Lloyd George]] su obećali Grčkoj teritorije u zamjenu za velike žrtve i troškove koje su [[Grci]] podnijeli za rata na strani saveznika iz [[Antanta|Antante]].
Grčkoj teritorije u zamjenu za velike žrtve i troškove koje su [[Grci]] podnijeli za rata na strani saveznika iz [[Antanta|Antante]].
 
To je uključivalo istočnu [[Trakija|Trakiju]], otoke ''[[Imbros]]'' (turski: Gökçeada) i ''[[Tenedos]]'' (turski: Bozcaada), kao i djelove zapadne [[Mala Azija|Anadolije]], oko grada [[İzmir|Smirne]], gdje je u to vrijeme živjela značajna grčka zajednica. Italo-anglo-francuski ''Sporazum iz St.-Jean-de-Maurienne'', potpisan [[26. aprilaapril]]a [[1917]]., ustanovio je ''Srednjo-istočne interese [[Italija|Italije]]'', ali je taj dogovor prekršen [[Grčka|grčkom]] okupacijom [[İzmir|Smirne]], koja je obećana [[Italija|Italiji]]. Prije same okupacije, [[Italija|talijanska]] delegacija se opirala ideji [[Grčka|grčke]] okupacije zapadne [[Mala Azija|Anadolije]], nakon toga napustila je [[Pariška mirovna konferencija 1919|Parišku mirovnu konferenciju]] i nije se vratila do 5. maja. Odlazak [[italijani|talijana]] olakšao je posao [[David Lloyd George|Lloyd Georgeu]] da uvjeri [[Francuska|Francusku]] i [[Sjedinjene Američke Države]] da daju prednost [[Grci]]ma u vojnim operacijama u Zapadnoj [[Mala Azija|Anatoliji]] u odnosu na [[italijani|talijane]].
 
Po nekim historičarima, Grčka okupacija [[İzmir|Izmira]] (Smirne), bila je kap koja je prelila čašu i uzrokovala ''Turski nacionalni pokret''. Po [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskom]] historičaru ''Arnold J. Toynbeeu'', to je bila sramota političara [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i [[David Lloyd George|Lloyd Georgea]], koji su načinili velike pogreške i izazvali velike patnje [[Grci|grčkog]] i [[Turci|turskog]] stanovništva ([[Grčko-turska razmjena stanovništva|masovnog preseljenja]]). Tako su nestali [[Pont |Pont]]ski [[Grci]], istovremeno to je izazvalo i promjenu etičkog stanja stanovništva u Sjevernoj [[Grčka|Grčkoj]], gdje je većina prognanika upućena, osobito u [[Makedonija (Grčka)|Makedoniji]] i [[Trakija|Trakiji]], gdje se promijenio etički sastav stanovništva, a to je izazvalo daljnje krize koje se protežu gotovo do današnjeg dana.
 
==== Grčka zajednica u Anadoliji ====
==== Grčki nacionalizam ====
Jedan od velikih pokretača rata bila je grčka nacionalističko - [[iredentizam|iredentistička]] '''[[Megali Idea]]''' (Velika Ideja), zapravo jedna vrsta ponovnog uskrsnuća [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskog carstva]], na obje obale [[Egejsko more|Egejskog mora]].
U vrijeme [[Grčki rat za nezavisnost|grčke borbe za nezavisnost]] od [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]] ([[1830]].), - Megali Idea, igrala je veliku ulogu u grčkoj politici i nacionalnoj svijesti.
Megali Idea ipak nije bio samo probuđeni romantičarski nacionalizam [[19. vijek]]a, ona je bila u korijenima mnogih grčkih vjerovanja, a to je da [[Istanbul|Konstatinopolis]] ponovo treba obnoviti kao sjedište kršćanstva, i da treba ponovno obnoviti kršćansko [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantinsko Carstvo]] koje je propalo [[1453]]., kao i da crkva [[Aja Sofija]] ponovno treba biti u [[hrišćanstvo|kršćanskim]] rukama.
 
 
==== Grčka ljetna ofenziva 1920. ====
U ljeto [[1920]]., [[Grčka vojska|grčka vojska]] poduzela je seriju uspješnih napada u pravcu doline [[Meanderrijeka (vodotok)|rijeke]] (''[[Büyük Menderes)|Meandar]]'', ''Peramosa'' i ''Filadelfije''. Ciljevi ove ofenzive bili su osiguranje strateške dubine za obranu Smirne( [[İzmir|Izmira]] ) i njezine okolice. Na kraju te kampanje [[Grci|Grci]] su povećali svoj okupacioni teritorij u [[Mala Azija|Anadoliji]].
 
==== [[Mirovni sporazum u Sèvresu]], (august [[1920]].) ====
10. augusta, [[1920]]., [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskoOsmansko carstvo]], potpisalo je [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]], prepuštajući [[Grčka|Grčkoj]], [[Trakija|Trakiju]], sve do linije Čatalja. Ono što je bilo još značajnije, je da je [[Turska]] dala prava Grčkoj na otoke ''[[Imbros]]'' i ''[[Tenedos]]'', zadržavši mali teritorij oko [[Istanbul|Konstantinopolisa]], otoke[[otok]]e u [[Mramorno more|Mramornom moru]], i ''i mali uski pojas [[Evropa|evropskog]] tla''. [[BosforBospor|Bosporski tjesnac]], prepušten je pod kontrolu Međunarodne komisije, i otvoren za promet svima. [[Turska]] je bila prisiljena prepustiti svoj teritorij oko grada Smirne ([[İzmir|Izmir]]). [[Grci|Grci]] su upravljali enklavom [[İzmir|Izmir]], ali suverinitet je nominalno ostao pod [[Sultan|sultanom]]. Po provizornom sporazumu, Smirna ([[İzmir|Izmir]]) će biti upravljana od strane lokalnog parlamenta[[parlament]]a u periodu od pet godina, a zatim bi se uključila u [[Kraljevina Grčka|Kraljevinu Grčku]] ako se tako odluči na [[plebiscit]]u koji bi se trebao održati pod pokroviteljstvom [[Liga naroda|Lige naroda]].
zatim bi se uključila u [[Kraljevina Grčka|Kraljevinu Grčku]] ako se tako odluči na plebiscitu koji bi se trebao održati pod pokroviteljstvom [[Liga naroda|Lige naroda]].
 
Sporazum nikad nije ratificiran ni od strane [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] a ni od strane [[Grčka|Grčke]].
 
Sporazum nikad nije ratificiran ni od strane [[OtomanskoOsmansko Carstvo|OtomanskogOsmanskog Carstva]] a ni od strane [[Grčka|Grčke]].
==== Grčka ekspanzija, oktobar [[1920]]. ====
U oktobru,1920., [[Grčka vojska|grčka vojska]] napredovala je unutrašnjost [[Mala Azija|Anadolije]] uz podršku [[David Lloyd George|Lloyda George]], koji je time želio povećati pritisak na [[Turci|Turke]] da potpišu [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]]. Ova avantura otpočela je za liberalne vlade [[Elefterios Venizelos|Elefteriosa Venizelosa]], koji je ubrzo je izgubio izbore i vlast i zamjenjen je ''Dimitriosom Gounarisom'', koji je unaprijedio neiskusne monarhističke [[oficir]]e na glavno komandirajuće pozizicije.
==== Smrt kralja Aleksandra i odstupanje premijera [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]], oktobar [[1920]]. ====
U oktobru ''1920''. ''kralj Aleksandar'' je umro zbog ugriza svog kućnog ljubimca - ''majmuna''. Taj incident zove se ''majmunski ugriz koji je promijenio grčku povijest''. [[Elefterios Venizelos|Venizelos]] je i tako želio republiku i to jedva dočekao da ukine monarhiju. Nakon smrti kralja Aleksandra, zakazani su novi izbori za 1. novembar [[1920]]., ubrzo je izbio sukob između pristaša [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i onih novog pretendenta za grčkog kralja Konstantina. Rat je natjerao mnoge Grke da promjene mišljenje, i glasaju za promjene. Na veliko iznenađenje mnogih, Venizelos je dobio samo 118 od mogućih 369 mjesta. Veliki poraz primorao je [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i brojne njegove bliske suradnike da napuste zemlju. Nova vlada pripremila je plebiscit za povratak kralja Konstantina. Plebiscitom je kralj pozvan da se vrati u domovinu, a grčka vojska koja je trebala štititi Smirnu i [[Egejsko more|Egejsku]] obalu uputila se na ofenzivu na [[Ankara|Ankaru]].
 
==== Prva bitka kod Inenija, decembar 1920. ====
U decembru [[1920]]. Grci su dospjeli do Eskişehira[[Eskişehir]]a. Naišavši na snažan otpor, vratili su se na prvobitne pozicije. Na početku [[1921]]. Grci su obnovili svoje napade, ali su opet naišli na snažan otpor turskih nacionalista, koji su se borili neuporedivo bolje i motiviranije i bili opremljeni poput regularne vojske.
Grčka strateška inicijativa je prvi put zaustavljena u ''Prvoj bitci kod Inenija'' (11. janura [[1921]].) Taj razvoj događaja naveo je Saveznike da predlože na osnovi [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazuma iz Sèvresa]], ''Konferenciju u Londonu'' gdje su i obje turske strane bile prisutne; Turski revolucionari ( koji [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]] nisu priznavalipriznali), kao i OtomanskaOsmanska vlada. I pored toga što su postignuti neki dogovori sa [[Italija|Italijom]], [[Francuska|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanijom]], odluku nije podržala Grčka vlada koja je vjerovala da i dalje ima stratešku inicijativu i da će nakon ofenzive pregovarati sa jačih pozicija.
 
Grci su započeli, drugu bitku kod Inenija (27. marta), i uspjeli poraziti Turke (30. marta). [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]] su podržavali Grčku teritorijalnu ekspanziju, ali nisu htjeli direktno sudjelovati u vojnim operacijama da ne provociraju Francuze.
 
==== Bitka kod Sakarje, august 1921. ====
[[datoteka:AtaturkAndIsmetInonuAugust1922.jpg|thumb|left|260px|Turski komandanti Mustafa Kemal Atatürk i İsmet İnönü,1922.]]
U julu [[1921]]., osvježena grčka vojska pobijedila je turske snage pod komandom ''Ismeta Inenia'', u bitci kod ''Kutahja - Eskişehira'' i izbila na obale rijeke ''Sakarje'' ( [[grčki jezik|grčki]]: Sangarios), na manje od 100 km zapadno od [[Ankara|Ankare]]. Turska vojska bili su brojni fanatični dobrovoljci, koji su izgarali u bitci. Ali i pored [[sovjetski Savez|sovjetske]] vojne pomoći, bili su slabo opremljeni, sa privatnim puškama pokupljenim zbrda zdola, sa malo municije, i bez uniformi. Poraz je bio posljedica toga. Grčki kralj Konstantin je likovao, i pozvao [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] oficire na pobjedničku večeru u [[Kemal Atatürk|Kemalov]] glavni grad.
uniformi. Poraz je bio posljedica toga. Grčki kralj Konstantin je likovao, i pozvao [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] oficire na pobjedničku večeru u [[Kemal Atatürk|Kemalov]] glavni
grad.
U međuvremenu, turski parlament, nezadovoljan potezima [[Ismet Ineni|Ismeta Inenija]] kao komandanta na zapadnom frontu, želio je da [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] i general ''Fevzi Cakmak'' iz generalštaba preuzmu zapovjedništvo nad odbranom. Strah od grčkog napredovanja kulminirao je nakon 21 dana u ''Bitci kod Sakarje'' ( 23. august - 13. septembar, [[1921]].). Turske obrambene pozicije bile su na uzvisinama, a Grci su ih trebali na juriš
zauzeti.
To je bilo najviše što su [[Grci]] mogli postići u [[Mala Azija|Anadoliji]], oni su se za nekoliko tjedana vratili se na pozicije koje su držali u julu.
Turski Parlament nagradio je oba komandanta [[Kemal Atatürk|Mustafu Kemala]] i ''Fevzi Cakmaka'', činom [[feldmaršal|feldmaršala]], za zasluge u bitci. Do današnjeg dana nitko drugi nije dobio čin od pet [[general|generalskih]] zvjezdica u Turskoj republici.
 
==== Kraj grčke ofanzive ====
[[datoteka:Kuvva-i Milliye millitias, 1919.png|thumb|right|300px|Turska dobrovoljačka milicija]]
U martu, [[1922]]. Saveznici su predložili primirje, ali [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal Atatürk]] osjećao je da ima strategijsku prednost, i odbio svake pregovore sve dok su god Grci u [[Mala Azija|Anadoliji]]. Nastavio je sa reorganizacijom [[Turska vojska|turske vojske]] i pripremama za konačnu protuofenzivu na [[Grci|Grke]].
==== Turski protunapad - august 1922. ====
Turci su otpočeli sa svojim protunapadom 26. augusta, taj događaj oni zovu ''Velika ofenziva'' ([[turski jezik|turski]]: Buyuk Taaruz). Većina grčkih obrambenih pozicija bila je pregažena već 26. augusta, slijedeći dan pao je grad ''Afijon[[Afyonkarahisar]]''. 30. augusta [[grčka vojska|grčka vojska]] pretrpila je odlučujući poraz u bitci kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], sa zarobljenom ili izbačenom polovicom vojske, i sa potpunim gubitkom opreme. Ovaj dan slavi se u [[Turska|Turskoj]] kao Nacionalni praznik - ''Dan Pobjede''.
U Bitci kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], grčki generali; ''Tricupis'' i ''Dionis'' pali su u zarobljeništvo. Nakon toga 1. septembra, [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] naredio je [[Turska vojska|turskoj vojsci]], - ''Vojnici, Vaš prvi cilj je Mediteran, naprijed''. Nakon toga - 2. septembra, pao je ''Eskisehir'', i grčka vlada molila je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] da im pomognu barem zadržati enklavu [[İzmir|Izmir]] (Smirna).
 
 
same na frontu. [[Kemal Atatürk|Kemalove snage]] izbile su na Bospor 24. septembra, i odbile [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] zahtjev da se povuku. Ovo rezolutno odbijanje, podvojilo je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britansku]] vladu, Saveznički komandant [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] general '''Harington''', naredio je svojim ljudima da ne pucaju na [[Turci|Turke]], i upozorio kabinet da ne srlja u avanturu.
[[Grčka vojska|Grčka mornarica]], napustila je [[Istanbul]] nakon njegovog zahtjeva, nakon toga prisilio je Grke da se povuku iza [[rijeka Marica(vodotok)|rijeke]] [[Marica (rijeka)|Marice]] u [[Trakija|Trakiju]].
 
Ovi potezi naveli su [[Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürk]] da prihvati pregovore o prekidu vatre.
{{Commonscat|Greco-Turkish War (1919–1922)}}
* [http://www.icrc.org/Web/Eng/siteeng0.nsf/htmlall/5GKE3D?OpenDocument&View=defaultBody&style=custo_print Izvještaj crvenog križa iz Grčko - turskog rata]
 
<!-- interwiki -->
 
[[Kategorija:Historija Grčke]]
[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:OtomanskaOsmanska vojna historija]]
19.807

izmjena