Verzija na datum 10 juni 2013 u 01:18 uredi Kolega2357-Bot (razgovor \| doprinos) 64.473 izmene m Bot: popravljanje preusmjeravanja ← Starija izmjena		Verzija na datum 23 septembar 2013 u 08:50 uredi poništi Autobot (razgovor \| doprinos) Botovi 177.192 izmene m sredjivanje; kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 41: == Uzroci == Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i složeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih europskih zemalja u 19. stoljeću, odnosno činjenicom da su se mnoge države - kao [[Nemačka\|Njemačka]], [[Italija]] i [[Japan]] - iz političkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Velikoj Britaniji]] i [[Francuska\|Francuskoj]] u kolonijalnoj ekspanziji. Drugi važan razlog bio je procvat [[nacionalizam\|nacionalizma]] kao dominantne ideologije u [[Evropa\|Europi]] [[19. vijek\|19. stoljeća]]. S obzirom na to da se granice država uglavnom nisu poklapale s etničkim granicama, stvarno ili izmišljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bilo je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali još uvijek postojeća, višeetnička carstva kao [[Austro-Ugarska]] ili [[Otomansko Carstvo\|Osmansko Carstvo]] postala sve nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim državama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom mišljenju i sporove s drugim državama postajalo je sve teže rješavati diplomatskim putem. Nacionalizam je često prerastao u [[šovinizam]], a u Njemačkoj i u [[rasizam]], odnosno teze o superiornosti [[nemci\|germanskih]] nad [[Slaveni\|slavenskim]] narodima, što je [[Nemačko Carstvo\|Drugi Reich]] vodilo u gotovo neizbježni sukob s [[Rusija\|Rusijom]] u kojoj je u to doba dominirao [[panslavizam]]. Red 95: [[Datoteka:Gavrilo princip.jpg\|300px\|thumb\|[[Gavrilo Princip]]]] U lipnju 1914. [[Franjo Ferdinand]], austrougarski [[prijestolonasljednik]], došao je u Sarajevo nadgledati vojne vježbe Austro-Ugarske vojske. Dana [[28. 6.\|28.6.]] [[1914]]., tijekom vožnje ulicama [[Sarajevo\|Sarajeva]], ubijen je u atentatu koji je na njega izvršio [[Gavrilo Princip]], pripadnik organizacije ''[[Mlada Bosna]]'', uz pomoć oružja dobivenog u Srbiji. Austro-Ugarska, koja je imala dokaze o upletenosti srpskih državnih službenika i smatrajući da je atentatom Srbija pregazila sporazum iz 1909., zahtijeva istragu u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevini Srbiji]] te [[23. 7.\|23.7.]] [[1914\|1914.]] daje [[Julski ultimatum\|ultimatum]] s ponižavajućim uvjetima za Srbiju, koji je Srbija u diplomatski maestralno napisanom tekstu uz dobivenu podršku Rusije odbila 25.7. i odmah počela mobilizaciju. Njemački car Vilim II. smatrao je srpski odgovor zadovoljavajućim te da će se rat izbjeći. O tomu obavještava Beč, no Austro-Ugarska ne želi odustati pa [[28. 7.\|28.7.]] [[1914]]. objavljuje rat Kraljevini Srbiji. Sve je trebao ostati lokalni rat na [[Balkan]]u, no ubrzo je [[Rusko Carstvo]] objavilo rat Austro-Ugarskoj, čime je sukob izgubio lokalne razmjere. Red 107: Njemačkome kancelaru [[Theobald von Bethmann Hollweg\|Theobaldu von Bethmann-Hollwegu]] te godine umire supruga pa u tim najvažnijim trenucima svoga života postaje izrazito depresivan. U takvoj situaciji njegove su odluke u najmanju ruku upitne jer se u jednom trenutku okreću prema ratu, a u drugome pak prema miru. Identična je situacija i s carem [[Wilhelm II\|Vilimom II.]], koji čitajući srpski odgovor [[28. 7.\|28. srpnja]] [[1914\|1914.]] godine obavještava Beč da više nema potrebe za ratom. U Austro-Ugarskoj potpuno pasivan [[Franjo Josip I.\|Franjo Josip]] nalazi se pod pritiskom austrijskih političara za objavu rata. Protivnici su te objave ugarski političari, ali nakon garancije da Srbija neće biti anektirana i oni počinju vatreno podržavati rat. Politički se vrh Rusije tijekom krize nalazi u potpuno drugačijim problemima zbog straha od nove revolucije. Bivši ruski ministar unutrašnjih poslova [[Pjotr Nikolajevič Durnovo]] tijekom veljače [[1914\|1914.]] obavještava cara o mogućnosti ekstremnog oblika socijalne revolucije u slučaju izbijanja rata. Na carevu štetu, tadašnji ministar unutrašnjih poslova uspješno nagovara cara [[Nikola II., ruski car\|Nikolu II.]] da objavi rata. Naime, tako će ujediniti narod u borbi protiv vanjskog neprijatelja i smanjiti mogućnost za revoluciju. Premijer Velike Britanije [[Herbert Henry Asquith]] također se nalazi u posebnim problemima. Njegova je politička želja objava rata jer "[[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Velika Britanija]] ne može dopustiti poraz Francuske u ratu", ali 3/4 članova njegove vladajuće liberalne stranke protivilo se ratu. U skladu s tom politikom, njegov ministar vanjskih poslova "stvara" plan koji je Njemačka podržala: [[Austro-Ugarska]] neka okupira [[Beograd]] bez objave rata. Kako je moguće okupirati glavni grad druge države bez objave rata [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Velika Britanija]] nije objasnila. Na kraju, budući da zbog protivljenja stranke nije bilo moguće odmah objaviti rat, [[Herbert Henry Asquith]] čeka izliku za ratovanje. Pokušaj prolaza njemačke vojske kroz neutralnu Belgiju postat će upravo ta izlika. Red 189: == Bojišta == [[Datoteka:World_War_1.gif\|350px\|thumb\|'''Antanta i Centralne Sile u Prvom svjetskom ratu:'''<br /><font color="59be6e"> '''Tamno zelena'''</font> - Antanta<br /><font color="a9da7f"> '''Svijetlo zelena'''</font> - kolonije, dominioni, teritoriji ili okupirani teritoriji Antante<br /><font color="f7b433"> '''Tamno naračasta'''</font> - Središnje sile<br /><font color="f2db76"> '''Svijetlo narančasta'''</font> - kolonije i okupirani teritorij Centralnih sila<br /><font color="cccccc">'''Siva'''</font> - neutralno]] Bitke su se vodile na četiri glavna bojišta: istočnom (Poljska, Galicija, Karpati), zapadnom (Belgija i Francuska), talijanskom i balkanskom. Još nekoliko bojišta otvoreno je u Africi, Bliskom istoku (kavkasko, sinajsko, mezopotamsko), Aziji i Pacifiku, no bitke na tim bojištima nisu imale presudan značaj za ishod rata. '''ISTOČNO BOJIŠTE''': Godine [[1915\|1915.]] Centralne sile počele su protunapad i fronta je probijena kod [[Gorlic]]a u [[Galicija (srednja Europa)\|Galiciji]]. Rusi su odbačeni na istok. Centralne sile zauzele su teritorij Poljske, do crte [[Riga]] - [[Dnjesta]]r. Motiviranost slavenskih vojnika nije bila jaka na ovom bojištu, jer se smatralo da se ratuje protiv ''"slavenskog brata"'', za državu koja Slavenima ne želi dati veća prava, iako su većina. Red 215: Stanje u Rusiji omogućilo je uspjeh Centralnih sila na istočnom bojištu. [[Boljševici]] su pregovarali s [[Nemci\|Nijemcima]] i u ožujku [[1918\|1918.]] potpisan je [[mir u Brest-Litovsku]]. Nijemci su napredovali i na Zapadu, a topništvom su napali i [[Pariz]]. Protunapad saveznika počeo je u kolovozu [[1918\|1918.]] Francuska i Velika Britanija zauzele su turske posjede, a Bugarska je poražena. Austrougarska vojska raspala se zajedno s Carstvom, koje je prestalo postojati u studenome [[1918\|1918.]] Njemačka je kapitulirala [[11. 11.\|11. studenog]] [[1918]]. Kapitulacija je potpisana u želježničkom vagonu u šumi [[Compiegne]]. Njemački poraz ubrzale su unutarnje prilike i abdikacija [[Vilim II.\|cara Vilima II]]. Red 448: == Cijena rata, geopolitičke i socijalne promjene == [[Datoteka:Map Europe 1923-hr.svg\|350px\|thumb\|Karta Europe 1923., poslije rata]] U borbama i ranjavanju umrlo je [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama\|između 10 i 20 miljuna ljudi, a više od 21 miljun ih je ranjeno]]. Zbog mobilzacije muškaraca žene su radile u gospodarstvu, u tvornicama, što je utjecalo na emancipaciju žena. Uvodilo se pravo glasa. Ojačali su radikalni pokreti [[nacionalizam]] i [[komunizam]]. Došlo je do gospodarskih kriza i prekinuti su trgovački odnosi. Nakon rata Europom je vladala [[Španjolska gripa\|epidemija gripe]] koja je oduzela 20 milijuna života. Vođe pobjedničkih zemalja [[pariška mirovna konferencija 1919\|sastali su se]] početkom [[1919\|1919.]] u [[Pariz]]u kako bi postavili temelje mira i odredile sudbine poraženih. Glavnu ulogu u tome imali su premijeri Francuske [[Georges Clemenceau]], Velike Britanije [[David Lloyd George]], te predsjednici SAD-a [[Woodrow Wilson]] i Italije [[Vittorio Orlando]]. Red 460: {{izvori}} == Vidi == * [[Harry Patch]] - poslednji vojnik Prvog svjetskog rata == Vanjske ~~poveznice~~veze == * [http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0632005/talijan.asp Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Italijansko oružje

Prvi svjetski rat – razlika između verzija