Kipar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Autobot (razgovor | doprinos)
m sredjivanje; kozmetičke promjene
Red 103:
 
[[Datoteka:Cypriot priests 6th century BC.jpg|thumb|Kiparski sveštenici u 6. veku pne.]]
Makarios postaje prvi predsednik Kipra. Makarios počinje voditi nesvrstanu politiku i prisustvuje [[Pokret nesvrstanih|prvom samitu nesvrstanih]] [[196]]1. u [[Beograd]]u. Makarios je postao veliki prijatelj Jugoslavije i [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Izazvao je podozrenje i mržnju SAD i Velike Britanije zbog svoga mlakog odnosa prema Zapadu i zbog zalaganja za nesvrstanost, što je slabilo pozicije NATO-a u Grčkoj. Na čelu Turaka je bio dr. [[Mustafa Kučuk]], koji je ujedno bio i potpredsednik države. Blokirao je sve Makariosove odluke, po nekima ohrabren bivšom kolonijalnom silom. [[Makarios]] je vodio politiku nesvrstavanja, što nije odgovaralo Britaniji, koja je imala [[akrotiri i Dhekelia|vojne baze]] na Kipru.
Makarios je 1963. predložio 13 ustavnih amandmana, sa ciljem da omogući normalno funcioniranje države. Tada počinju nevolje i prvi sukobi Grka i Turaka. Grcima su bile vezane ruke jer su Turci činili 40% policije. Prvi sukob je bio 21. decembra 1963., u kome su stradal 2 Turčina i jedan grčki policajac. U sukobima ili ratu posle toga tokom [[1964]]. stradao je 191 Turčin i 133 Kiparska Grka. Pošto je policija bila blokirana, a Kipar nije imao vojske u sukob se umešala EOKA i postigla je nadmoć nad Turcima, pa se usled toga ponovo pojavljuje Engleska da zaustavi potpuni poraz Turaka.
 
[[Rat]] je zaustavljen uglavnom zahvaljujući stranom pritisku, ali i predsedniku Makariosu. Dolaze prve UN snage za razdvajanje zaraćenih sela i zaselaka na Kipru. Uskoro je Makarios suspendovao EOKA-u i time pokazao znak pomirljivosti sa grčke strane. Jedan dobar deo Kiparskih Grka je zbog sukoba smatrao da je ujedinjenje sa Grčkom spas od nevolja.
 
Nakon ratnih sukoba Makarios je uspeo koliko-toliko ubediti većinu kiparskih Grka da im je bolja nezavisnost od ujedinjenja sa Grčkom. No, ipak kiparski Turci su bili nepoverljivi, pa su se povukli iz rada kiparskih organa vlasti, te su osnovali svoje. Ipak, sledećih nekoliko godina je bilo relativno mirno. Ali [[1967]].g. u Grčkoj se dešava državni udar i na vlast dolazi vojna [[vojna hunta|hunta]]. Pod njihovim sponzorstvom na Kipru se organizuje [[EOKA B]] na čijem čelu je bio [[Jorgos Grivas]]. Vojnoj hunti i Zapadu ne odgovara nesvrstana politika Kipra.
 
Vojna hunta u Grčkoj je nakon 7 godina bila u opasnosti da se uruši. Bila im je potrebna akcija. SAD su davno vršile pritisak na Makariosa da im ustupi baze na severu Kipra. SAD nagovaraju vojnu huntu u Grčkoj da izvrši vojni udar.
Red 117:
Grčki pregovarač je tražio 36 sati za konzultacije. Turci nisu čekali, nego su krenuli [[15. 8.|15. avgusta]] [[1974]]. u bespravnu drugu invaziju velikog dela Kipra, dok nisu osvojili 37% Kipra. Američki državni sekretar Kisindžer je dao veto na odluku o da se zaustavi turska invazija.
 
Nakon toga, turska vojska je bez većih problema osvajala mesto po mesto, [[selo]] po selo. Naime, na prostorima koje su osvajali nije ostajalo nimalo Grka, koji su uglavnom proterani, pa je oko 200.000 Grka postalo [[izbjeglice|izbeglice]] u vlastitoj zemlji.
 
Razlog lakog napredovanja turske vojske je bio verovatno to što se Grci nisu nadali ovom napadu, zatim razjedinjenost između pristalica Grivasa i Makariosa, kao i to što je Kipar mnogo bliže Turskoj nego Grčkoj, pa nije mogla na vreme da stigne pomoć od vojne hunte. Tako je Turska vojska zauzela više od trećine teritorije. Tako su prestali sa ratom, ali su zadržali svoje vojnike na okupiranoj teritoriji. Grčki neuspeh ovde je doveo do sloma vladavine vojne hunte u Republici Grčkoj, a samim tim i njihovih istomišljenika na Kipru. Njihova vladavina je trajala oko dve nedelje, a uskoro nakon toga se iz Londona vraća [[Makarios]] i ponovo zauzima mesto predsednika Republike Kipar.
 
Rat je završen, ali ostrvo je podeljeno "zelenom linijom" na turski i grčki deo i tako je ostalo i do danas. Ta linija prolazi kroz Nikoziju, te i nju deli na dva dela. No kako to nije samo linija, već pojas pod kontrolom UN, na nekim mestima širok i desetak kilometara, u njemu su ostali mnogi objekti (kao na primjer nikozijski [[aerodrom]]), pa i mali gradovi i sela. Stotine hiljada Kiparskih Grka je ostalo bez svoje imovine, a preko 50.000 turskih vojnika se nalazi kao okupaciona vojska na severnom delu Kipra. Turska je naselila i na okupirani deo veliki broj naseljenika iz Turske.
 
[[1983]]. godine Turci proglašavaju nezavisnu [[Tursku Republiku Severni Kipar]]. Ali, osim Turske je nije niko priznao, pa se ona u svetu smatra delom Republike Kipar. Predložen je 2004. plan o ujedinjenje Kipra, po kome bi samo 20% Kiparskih Grka moglo doći do svoje imovine tokom prvih 20 godina, a Turska bi slobodno naseljavala one koji nisu rođeni na Kipru. Problem demilitarizacije isto nije bio odgovarajuće rešen, a Kipar bi se sastojao od dve konfederalne jedinice. Tako je [[2004]]. g. izvršen [[referendum]] o ujedinjenju Kipra povodom ulaska u [[Evropska unija|EU]]. Referendum je prošao na turskom delu ostrva, verovatno zato što im je dosta izolacije od sveta, ali građani grčkog dela nisu prihvatili ujedinjenje. Tako je u Evropsku Uniju ušao samo južni, odnosno grčki deo.
 
== Politika ==
{{Glavni članak|Politika Kipra}}
[[Datoteka:St sophia.jpg|thumb|left|[[Nikozija]] - [[glavni grad]] Kipra]]
Glavni politički problem ostrva je ona osnovna podela na grčki i turski deo. U ovih tridesetak godina, od podele do danas nije učinjen bukvalno ni jedan korak ka ponovnom ujedinjenju. Istina, u interesu i jednih i drugih jeste ujedinjenje, [[Grci]]ma jer bi se vratili da žive na celom ostrvu, gde su pre podele i bili, a [[Turci]]ma da bi izašli iz [[izolacija|izolacije]]. Ipak Turci na otoku su pod neprekidnom kontrolom turske armije, tako da je njihov politički angažman ograničen. Pa je tako i bilo nekih pokušaja i pregovora, ali problem je taj što ni jedna pregovaračka strana nije nimalo odstupila od svojih zahteva. Turci traže našto nalik konfederalnoj zajednici država , dok [[Grci]] traže sasvim suprotno, nešto nalik [[unitarizam|unitarizmu]]. Dakle, želje ima, ali vizije se totalno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je [[2004]]. g, a sastavio ga je generalni sekretar [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a [[Kofi Annan|Kofi Anan]]. Ako bi se prihvatio taj plan celo ostrvo bi ušao u [[Evropska unija|EU]], ako ne, samo južni, odnosno grčki. No, grčki političari su procenili da ovaj sporazum puno više odgovara turskoj strani, pa su ga odbacili i to iz sledećih razloga: plan nije omogućavao povratak svih grčkih izbeglica, kao ni povratak svog zemljišta koje je im pre pripadalo, zatim Turci bi dobili previše mesta u organima vlasti i plan takođe nije uključivao nestanak britanskih baza sa ostrva. Tako je na referendumu na grčkom delu ostrva 75% građana je odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građana Severnog Kipra, on nije prošao, i u EU je de facto ušao samo južni deo, iako se službeno i TRSK računa kao deo Republike Kipar pa samim tim i kao deo EU. No, to je samo formalno, nije ni blizu pravom stanju.
 
Veliki problem ujedinjenju otoka je stalna prisutnost 50.000 turskih vojnika na jednom malom teritoriju.
Dakle, zaključak je sledeći, gotovo jedini problem ovog ostrva je njegova podeljenost, kakva se malo gde može sresti u svetu.
 
=== Republika Kipar ===
Red 237:
 
=== Tercijalni sektor ===
Kipar ubedljivo najviše koristi ima od tercijarnog sektora, a to se pre svega odnosi na [[turizam]], od kog u principu i zavisi celo ostrvo. Kipar ima sve predispozicije za razvoj turizma, što je vrlo dobro i iskorišteno. Kipar ima godišnju turističku posetu nešto manju od 2.5 miliona, a zarada čini oko 3 četvrtine budžeta države. Osnovu turizma čini kupališni turizam, baziran na prelepim i raznolikim [[obala]]ma i [[плажа|plažama]], od strmih do ravnih i postranih, od šljunkovitih do peskovitih. Plaže Pafosa, Limasola, Aje Nape, Morfua i dr. spadaju među najlepše plaže Mediterana, pa možda čak i sveta. U prilog razvoja ovog turizma ide i to što Kipar ima otprilike 340 sunčanih dana godišnje. Osim kupališnog razvijen je i kulturno-istorijski turizam. Na ostrvu se nalazi nekoliko antičkih gradova od kojih su najpoznatija tri: [[Salamina|Salamis]], [[Kurion]] i [[Amatus]]. Takođe i u većim gradovima postoje mnoge stare građevine interesantne za turiste, poput Kolosi dvorca u Limasolu, tvrđave Pafos, Selimije džamije u Nikoziji itd. Mnogi od ovih objekata su pod zaštitom [[UNESCO|UNESKO]]-a, uključujući tu i 9 pravoslavnih manastira i crkvi. U unutrašnjosti Kipra postoje brojna, kako grčka tako i turska sela, u kojima se život odvija na prilično tradicionalan način, pa je Kipar pogodan i za [[seoski turizam]]. Takođe, postoji i mogućnost i razvitka planinskog, zimskog i skijališnog turizma na Trodosu, ali taj oblik turizma je daleko iza ovih ostalih.
 
Vezano za putni saobraćaj, možemo reći da Kipar ima oko 13.000 km puteva od čega je oko 7 000 km [[asfalt]]irano. Treba napomenuti da je ovaj saobraćaj mnogo razvijeniji na južnom nego na severnom delu ostrva. Na Kipru ne postoji [[železnički saobraćaj]]. Vadušni saobraćaj je dosta razvijen. Glavni aerodrom se nalazi u Larnaki, a veoma značajan, pogotovo za dolazak turista, je i aerodrom u Pafosu. Severni Kipar ima aerodrom Erkan nedaleko od Nikozije, ali zbog međunarodne izolacije, odavde se može leteti samo za Tursku i Azerbejdžan. Istina, u zadnje vreme sankcije popuštaju, pa se ponekad avioni sa ovog aerodroma zapute i u neke zapadne zemlje, na primer Veliku Britaniju. Na Kipru postoji još nekoliko manjih aerodroma i [[heliodrom]]a, koji ne služe za međunarodni saobraćaj. [[Pomorski saobraćaj]] je vrlo razvijen. Glavne luke Limasol i Larnaka su vrlo prometne. Severni Kipar ima dve luke: Famagusta i Kirenija, ali [[brod]]ovi ovamo dolaze samo iz Turske zbog već opisanih razloga.
Red 244:
 
== Vidi još ==
{{commonscatCommonscat|Cyprus}}
* [[Turska Republika Sjeverni Kipar|Turska Republika Severni Kipar]]