Rimska književnost – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 18:
{{Periodi u književnosti}}
 
Rimljani su za početak svoje [[književnost]]i uzimali 240. godinu st. e. O stvaralaštvu pre toga znamo veoma malo, ali prema njegovim ostacima i zapisima kasnijih [[Antički Rim|rimskih]] pisaca možemo zaključiti da u tom periodu preovlađuju usmeni oblici narodnog stvaralaštva, kada se latinska [[pismenost]] tek rađa i kada se samo naziru počeci [[Poezija|poetskog]] izraza. Tu spadaju razne »pesme« koje su Rimljani nazivali zajedničkim imenom ''carmĭna'' i koje su bile pretežno religijsko-obrednog, gozbenog ili šaljivog karaktera. Među prve spadaju ''[[Arvalska pesma]]'' (''Carmen Arvāle'', prema ''arvum'' »njiva«), koju je sveštenički zbor nazvan ''[[Fratres arvales|fratres Arvāles]]'' pevao u mesecu maju tokom ophoda po poljima; te ''[[Salijska pesma]]'' (''Carmen Saliāre'', od ''salīre'' »skakati«), koju su plešući u oružju pevali sveštenici [[Salijevci]] ''(Salii)'' u čast boga [[Mars (bog)|Marsa]]. Ove su pesme izvođene u autentičnom italskom metru, koji po starom seoskom božanstvu [[Saturn (mitologija)|Saturnu]] nosi ime [[saturnijski stih]]. Među obredne pesme spadala su i razna zaklinjanja (''examenta'') i tužbalice (''neniae'') koje su se izvodile na sahranama. I nadgrobni natpisi (''elogia'') bili su sastavljeni u saturnijskom stihu. Slavne ličnosti slavljene su u gozbenim pesmama (''carmĭna convivalia'') i pesmama koje su vojnici pevali u [[Rimski trijumf|trijumfu]]u (''carmĭna triumphalia''). [[Trijumfalne pesme]] često su po sadržini bile rugalice na račun trijumfatora s namerom da se »umanji« njegova slava koja bi kod bogova mogla izazvati zavist.
 
U ovom razdoblju nalazimo i začetke [[Drama|dramskog]] prikazivanja. To su uglavnom bile improvizacije izvođene na seoskim svečanostima, pune lakrdija i masnih šala poput tzv. [[Fescenini|fesceninskih stihova]] (''versus Fescennīni''), nazvanih prema [[Etrurci|etrurskom]] gradu Fesceniju, ili [[Atelana|atelanska igra]] (''fabŭla Atellāna''), takođe puna lakrdije i opscenosti, nazvana prema osačkom gradu Ateli. Dramske igre ― ''[[Satura|saturae]]'' (odakle potiče kasniji naziv satira) ― bile su spoj dijaloga, plesa i pevanja.