Lucije Elije Stilon Prekonin – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
|||
Red 1:
'''Lucije Elije Stilon Prekonin''' (''Lucius Aelius Stilo Praeconinus'', cca. 154 - 74. pne.) bio je jedan od prvih [[Rimska Republika|rimskih]] [[filolog]]a. Bio je rodom iz [[Lanuvij]]a, odnosno poticao iz porodice koja je pripadala [[equites|viteškom redu]].<ref>[[Svetonije]], ''De grammaticis'', 3: "Elije je imao dva [[Rimska imena|nadimka]]; naime zvao se i Prekonin zato što mu otac bijaše obavljao glasničku službu, i Stilon zato što je pisao govore svakome plemiću". Tako i [[Plinije Stariji]], ''Naturalis historia'', XXXIII, 8: "nalazimo da su čak i glasnici javno nosili širi grimiz na tunici, kao na primjer otac Lucija Elija Stilona Prekonina, koji je zbog toga i dobio nadimak".</ref>
Nadimak Stilon je stekao od [[latinski|latinske]] riječi ''stylus'' za "pero", a za život je zarađivao pišući govore i podučavajući znamenite Rimljane književnosti i oratorskim vještinama, premda sam nije držao govore. Njegovo djelo, koje je obuhvaćalo [[Rimska književnost|rimsku književnost]], [[Starine|starine]], [[Semantika|semantiku]] i [[Etimologija|etimologiju]], izvršilo je snažan utjecaj na suvremene i kasnije filologe, ujljučujući [[Marko Terencije Varon|Varona]], [[Ciceron]]a<ref>Ciceron, ''Brutus'', 205-207.</ref> i [[Valerije Flak|Valerija Flaka]]. Poznato je da se bavio interpretacijom [[Salijska pjesma|Salijske pjesme]], sakralnim jezikom i uporabom [[Zakoni dvanaest tablica|Zakona dvanaest tablica]], uporabom [[Kritika teksta|kritičkih]] znakova ''(notae)'' pri proučavanju književnih tekstova, filozofskim [[Propozicija|propozicijama]]<ref>[[Aulo Gelije]], ''Noctes Atticae'', XVI, 8, 2sq: ''proloquia'' = ἀξιώματα</ref> ‒ temom [[Stoicizam|stoičke]] [[Dijalektika|dijalektike]] koja je bila povezana sa [[Sintaksa|sintaktičkom]] analizom i koja je bila bliska Eliju kao deklariranom stoiku, a sastavio je i popis ''(index)'' 25 komedija za koje je smatrao da su autentično [[Plaut|Plautove]].<ref>Aulo Gelije, ''Noctes Atticae'', III, 3, 1, 12.</ref>
U društveno-političkim previranjima koja su pogodila Rimsku Republiku njegovog doba, Stilon se čvrsto opredijelio za aristokratsku stranku [[optimati|optimata]] te je zbog toga čak dobrovoljno pratio optimatskog vođu [[Quintus Caecilius Metellus Numidicus|Cecilija Metela Numidika]] u izgnanstvo.
| |||