Toma Arhiđakon – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
ažuriranje sadržajem s hr.wiki |
||
Red 1:
'''Toma Arhiđakon''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Thomas Archidiaconus Spalatensis'') ([[Split]], oko [[1200]]. – Split, [[8. svibnja]] [[1268]].), splitski [[kler|klerik]], [[Povijest|povjesničar]] i [[kronika|kroničar]].
== Životopis ==
Toma Arhiđakon napisao je ''Solinsku istoriju'' (''Historia Salonitana'', 1266), gde je hronološkim redom izneo živote i dela [[solin]]sko-splitskih nadbiskupa od [[Rimsko Carstvo|rimskih]] vremena do svog doba, praveći mnoge ekskurse o prošlosti Splita i srednjovekovne [[Hrvatska|Hrvatske]], te stoga predstavlja vredan istorijski izvor za razdoblje [[Petar Krešimir IV|Petra Krešimira IV]] i [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]], te za doba [[Tatari|tararske]] najezde (1241–1242). Savremenu istoriju često prikazuje veoma živopisno, npr. provalu Tatara, sukobe između Splita i [[Trogir]]a te političke razmirice u gradu.▼
Tradicionalna historiografija navodi da se rodio u splitskoj [[plemstvo|patricijskoj]] obitelji romanskog podrijetla. Međutim, postoji i argumentacija koja sugerira da je Toma možda bio [[Hrvati|Hrvat]], a da je nesnošljivost prema Hrvatima koji je zastupljen u njegovom djelu, zapravo produkt višestoljetnog antagonizma selo-grad.<ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 34.</ref>
Školovao se u Splitu i [[Bologna|Bolonji]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 13.</ref> Nakon studija [[Teologija|teologije]] i [[Pravo|prava]] u Bolonji, vratio se u rodni Split, koji je tada uživao široku [[Autonomija|autonomiju]], te se istakao obavljajući razne gradske dužnosti. Prema sačuvanim dokumentima, Toma je od [[1227]]. bio je gradski javni bilježnik, a sljedeće godine postaje i [[kanonik]]om. Godine [[1230]]. izabran je za [[đakon|arhiđakona]] splitske metropolitanske crkve.<ref>Opća enciklopedija, str. 245.</ref> <ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 37.</ref>
Uskoro po izboru za arhiđakona sukobio se sa splitskim nadbiskupm Guncelom koji je završio [[1234]]. godine posredovanjem kardinala Otona u Perugiji.<ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 38.</ref>
Zalažući se za gradsku upravu organiziranu po uzoru na talijanske komune, pošao je [[1239]]. u [[Italija|Italiju]] i izabrao [[Gargan de Arscindis|Gargana de Arscindisa]] za načelnika Splita.<ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 39.</ref> Za njegove uprave gradom, popisani su gradski običaji koji su tvorili gradski statut.
Godine [[1242]]. splitski kler izabrao ga je za novog [[nadbiskup]]a, no svjetovnjaci nisu prihvatili taj izbor pa je odluka poništena, a novim nadbiskupom imenovan je kandidat kralja [[Bela IV.|Bele IV.]], čazmanski prepošt i Hugrin.<ref>Novak, Grga, str. 137.</ref> <ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 41.</ref>
Kao tipičan predstavnik [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] municipalizma, Toma Arhiđakon je radio na tome da Split očuva svoj autonomni položaj i da ne pripadne niti [[Hrvatski kraljevi|hrvatskom kralju]], niti hrvatskim [[Feudalizam|feudalcima]], niti [[Mletačka Republika|Mlečanima]]. Također je zastupao stav da [[Katolička crkva|crkva]] treba ostati neovisnom od svjetovne vlasti, te da laicima ne treba dozvoliti utjecaj na izbor [[biskup]]a u [[Dalmacija|dalmatinskim]] gradovima.
Toma je pokopan u crkvi sv. Frane na splitskoj rivi. Prema [[Kerubin Šegvić|Šegviću]], koji piše 1920-tih, grobnica je u "najnovije vrijeme" bila zatrpana.<ref>Šegvić, Kerubin, str. 120.</ref> Ipak, sačuvan je [[epitaf]] koji prema prijevodu [[Mirjana Matijević - Sokol|Mirjane Matijević Sokol]] glasi: ''Kriste, ovaj Toma Arhiđakon uči nauk kojeg se držao i učio je (i druge) pravilima: prezri svijet, kloni se grijeha, kroti tijelo, žali za raskošima života, kloni se zavodljivih dobitaka! I Split je bio početak gdje se i od života oprosti. Kada je smrt naslijedila život, moja slava je prošla. Ovdje me jede crv i tako tijelo, koje nestaje, pokorava pravu smrti, ali i dušu tko mu preda. Godine Gospodnje 1268. osmoga dana mjeseca svibnja.'' <ref>Matijević Sokol, Mirjana, str. 34-35.</ref>
== Historia Salonitana ==
{{glavni|Historia Salonitana}}
▲Toma Arhiđakon napisao je
Njegovo djelo poslije je nadopunjavano i prerađivano pa je tako nastao rukopis iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]] poznat u historiografiji kao ''Historia Salonitana maior'' <ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 13.</ref> u kojoj se nalazi i prijepis [[Pacta conventa|Pacte Convente]].
== Izdanja ==
Moderno kritičko izdanje s prijevodom i komentarom:
* Toma Arhiđakon, ''Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prosvećenika''; predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić; povijesni komentar Mirjana Matijević Sokol; studija Toma Arhiđakon i njegovo djelo Radoslav Katičić; Split : Književni krug, 2003; ISBN 953-163-189-1.
== Bilješke ==
{{izvori}}
== Literatura ==
* ''[[Kerubin Šegvić|Šegvić, Kerubin]], Toma Arhiđakon državnik i pisac 1200.-1268. njegov život i djelo Zagreb: Matica Hrvatska, 1927.''
* ''Matijević Sokol, Mirjana, Toma Arhiđakon i njegovo djelo, Jastrebarsko, 2002.'' ISBN 953-191-186-X
* ''[[Grga Novak|Novak, Grga]], Povijest Splita, knjiga prva, Split, 2005.'' ISBN 953-97861-7-7
* ''Opća enciklopedija, sv. VIII, JLZ, Zagreb, 1982.''
* ''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XX, Zagreb, 2007.'' ISBN 978-953-7224-20-5
{{Šablon:(Nad)biskupi salonitanski, splitski, makarski i splitsko-makarski}}
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Splitsko-makarska nadbiskupija]]
[[Kategorija:Hroničari]]
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]
[[Kategorija:Hrvatski pisci]]
[[Kategorija:Historičari]]
| |||