Principat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 14:
Dana 17. januara 27. st. e., ponudio je Oktavijan da se odrekne svojih ovlašćenja. Rimski je senat formalno odbio njegov predlog, te mu umesto toga poverio upravu nad [[Hispanija|Hispanijom]], [[Galija|Galijom]] i [[Sirija|Sirijom]] (ne računajući [[Egipat]], koji se ionako smatrao Oktavijanovom ličnom imovinom) na upravu tokom narednih deset godina, pri čemu je sam senat trebalo da upravlja ostatkom države. Tri dana kasnije, pored ostalih počasti, senat mu je dodelio počasni naziv »Avgust«, (''Augustus'' = Uzvišeni), po kojem će otada biti poznat.
 
Budući da se većina vojske nalazila u [[Rimske provincije|provincijama]] dodeljenim Avgustu, aranžman iz 27. st. e. nije značajnije uticao na njegovu vojnu moć. Štaviše, dok god je bio konzul (bio je ponovo biran za konzula svake godine sve do 23. st. e.), on je takođe bio najviši civilni magistrat. Drugim rečima, još uvek je bio svemoćan, čak iako je, po sopstvenim rečima, »stavio državu na raspolaganje senatu i rimskom narodu« (''rem publicam ex mea potestate in senatus populique Romani arbitrium transtuli'', ''Res gestae'', 34). Avgustu je posebno bilo stalo da se približi senatorskom staležu, jer je uviđao da bez njihove saradnje civilna uprava nije bila moguća. Međutim, njegova monopolizacija konzulskog položaja vređala je senat, pa je bilo nužno drugačije rešenje. Stoga je 23. st. e. Avgust uneo promene: povukao se s mesta konzula i nikada ga više nije zauzimao (osim privremeno 5. st. e. i ponovo 2. st. e. u sasvim određene i ograničene svrhe). Umesto toga dobio je tribunska ovlašćenja (''tribunicia potestas''). On nije mogao postati [[narodni tribun]] zato što ga je [[Julije Cezar]] usvojio u plebejskupatricijsku porodicu, ali je zato od senata dobio sva prava i privilegije narodnog tribuna, što su komicije zatim potvrdile. On je već od 36. st. e. uživao neka tribunska ovlašćenja, ali ih je sada dobio sva, pa i neka dodatna, kao što je pravo da saziva senat kada god želi i da ima prioritet u iznošenju predmeta na senatskim sednicama. Preko svojih tribunskih ovlašćenja on je takođe mogao da saziva narodne skupštine i učestvuje u njihovom radu.
 
Aranžman iz 23. st. e. imao je još jednu pogodnost. Moć narodnog tribuna bila je tradicionalno povezana sa zaštitom građana, pa je bilo malo verovatno da će Avgustovo sticanje tih ovlašćenja izazvati protivljenja. I zaista, Avgust je otada stalno isticao da, ukoliko je njegov položaj u državi izuzetan (što je svakako i bio), to je upravo zbog njegovih tribunskih ovlašćenja. Mada su mu ta ovlašćenja bila dodeljivana na godinu dana, ona su redovno obnavljana i najzad su proglašena doživotnim. Tako su ona bila istovremeno i godišnja i večna, i predstavljala su pogodno sredstvo za brojanje godina njegove vlasti. Njegova se era (a to važi i za kasnije careve) zvanično računala od godine kad je stekao tribunska ovlašćenja.