Jelena Branković (Mara) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: Jelena Branković (kasnije Mara ili Marija ; rođena 1447. godine , umrla nakon 1500) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja i tako posljedna bosanska kraljica mada se ulog... |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
: ''Ne treba je miješati s njenom tetkom, [[Mara Branković|Marom Branković]], i majkom, [[Jelena Paleolog|Jelenom Paleolog-Branković]].''
{{Infokutija Veličanstvo
| Ime = Jelena Branković Mara
| Titula = Kraljica Bosne; Despotica Srbije
| Vladavina1 =Despotica Srbije : [[1]]. [[april]] [[1459]] - [[20]]. [[juni]] [[1459]].
| Prethodnik1 =[[Jelena Paleolog]]
| Nasljednik1 = niko
| Vladavina2 = Kraljica Bosne : [[10]]. [[juli]] [[1461]]. - [[5]]. [[juni]] [[1463]].
| Prethodnik2 =[[Katarina Kosača]]
| Slika =
| Opis slike =
| Krunidba = novembar 1461.
| Supružnik = [[Stjepan Tomašević]]
| Djeca = 2 neimenovane djece
| Dinastija = [[Brankovići]]
| Otac = [[Lazar Branković]]
| Majka = [[Jelena Paleolog]]
| Datum rođenja = [[1447]].
| Država rođenja =
| Mjesto rođenja = [[Smederevo]] , [[Srbija]]
| Datum smrti = ''[[#Teorije o kasnijem životu|diskutabilno]]''
| Mjesto smrti = Trakija ?
| Mjesto sahrane = nepoznato
|}}
'''Jelena Branković''' (kasnije '''Mara''' ili '''Marija'''; rođena [[1447]]. godine, umrla nakon [[1500]]. godine) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] i tako posljednja [[Bosansko kraljevstvo#Bosanske kraljice|bosanska kraljica]]. Iako se njena posvekrva, [[Katarina Kosača]], često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je zapravo bila Mara.<ref name=MTCAHT> Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref><ref name="Draganović"> Krunoslav Draganović, ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.</ref><ref name=Tošić> Đuro Tošić, ''Poslednja bosanska kraljica Mara (Jelena)'', Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 2002.</ref><ref name=Klaić> Vjekoslav Klaić i Trpimir Macan, ''Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća'', Nakladni zavod MH, 1981.</ref><ref name=Byzantion> Sociétè belge d'Études byzantines, ''Byzantion: revue internationale des études byzantines'', Fondation Byzantine, 1960.</ref><ref name=Krumbacher> Karl Krumbacher, ''Byzantinische Zeitschrift'', C. H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, 1952.</ref><ref name=Capus> Guillaume Capus, ''A travers la Bosnie et l'Herzegovine'', Librairie Hachette, 1896.</ref><ref name=Z.muzej> Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini'', Zemaljska štamparija, 1912.</ref><ref name=Vidov> Božidar Vidov, ''Herceg Stjepan Vukčić-Kosača i naziv Hercegovina: Stjepan II. Tomašević i Mara, posljednji hrvatski kralj i kraljica Druge narodne dinastije'', s.n., 1980.</ref><ref name=Mak> Mak Dizdar, ''Stari bosanski tekstovi'', Svjestlost, 1969.</ref>
== Porodica ==
[[Slika:CoatOfArmsOfJovanStefanovicBrankovic.png|150px|desno|Grb Brankovića]]
Posljednja bosanska kraljica je bila najstarija kćerka srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara Brankovića]], vladajućeg srpskog despota, i bizantijske princeze, [[Jelena Paleolog|Jelene Paleolog]], kćerke brata pretposljednjeg bizantijskog cara [[Ivan VIII Paleolog|Ivana VIII Paleologa]]. Rođena je oko [[1447]]. godine <ref name=van de Pas> van de Pas, Leo; [http://genealogics.org/getperson.php?personID=I00293008&tree=LEO Genealogics] </ref> i krštena kao Jelena (neki izvori je nazivaju i Jelača<ref name=Z.muzej/>). Jelena nije imala braće, već dvije mlađe sestre :
* [[Jerina Branković]] ( Irina )
* [[Milica Branković]] , udana za [[Leonardo III Tocco|Leonarda III Tocca]]
Njen otac je u trenutku njenog rođenja imao dva starija brata, [[Grgur Branković|Grgura]] i [[Stefan Branković|Stefana]], ali oba oslijepljena i tako uskraćena za vladavinu. <ref name="Pavlović">Nadežda D. Pavlović, ''Despot Đurađ Branković i njegovo doba'', Minerva, 1973.</ref> Ovakva situacija učinila je Jelenu poželjnom udavačom, budući da je njen muž mogao tražiti vlast nad Srbijom po [[iure uxoris|njenom pravu]].
Pitanje Jelenine udaje dobilo je na važnosti iznenadnom smrću Jeleninog oca [[20. januar]]a [[1458]]. godine. <ref name="Pavlović"/> Skrbništvo nad Jelenom su od tada dijelili njena majka i proosmanlijski nastrojeni [[vojvoda]] [[Mihajlo Anđelović]], brat velikog vezira [[Adni Mahmud-paša Anđelović|Mahmud-paše Anđelovića]]. Nakon pobjede antiosmanlijske i prougarske frakcije u proljeće [[1458]]. godine, Osmanlije su započele osvajanje Srbije. Jelena je postala marioneta antiosmanslijske frakcije, a njen brak je mogao spasiti ili uništiti državu. <ref name="Pinson-Mottahedeh">Mark Pinson, Roy P. Mottahedeh; ''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: their historic development from the Middle Ages to the dissolution of Yugoslavia''; Harvard CMES, 1996.</ref>
== Brak ==
Nedugo nakon smrti despota Lazara počeli su pregovori o udaji Jelene kojoj je u miraz bila ostavljena cijela država. <ref name="Draganović"/> Za budućeg despota Srbije izabran je [[Stjepan Tomašević]], najstariji sin i [[prijestolonasljednik]] bosanskog kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]]. Pošto je bosanski kralj bio [[vazal]] ugarskog kralja, tada [[Matija Korvin|Matije Korvina]], njegov pristanak je bio neophodan kako bi se sklopio brak. Matija Korvin je dao svoj pristanak [[1458]]. godine, te su započeli pregovori između Tomaševićevog oca, Stjepana Tomaša, i Jelenine majke, despotice Jelene. <ref name="Draganović"/><ref name=Z.muzej/><ref name=MTCAHT/>
=== Srpska despotica ===
Dana [[1. april]]a [[1459]]. godine <ref name=MTCAHT/> sklopljen je brak između dvanaestogodišnje Jelene i Stjepana Tomaševića. Odmah po vjenčanju, Stjepan Tomašević je preuzeo vlast nad Srbijom i okončao jednogodišnji ''[[interregnum]]'' koji je vladao od smrti Jeleninog oca [[1458]]. godine.
Međutim, vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka. Kako Stjepan Tomašević nije primio pomoć ni od ugarskog kralja ni od svog oca, pad Srbije je bio neminovan. U junu [[1459]]. godine osmanski sultan [[Mehmed II]] osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Jelena bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni. Srpska despotovina je konačno pala [[20. juni|20. juna]] [[1459]]. godine. Jelena je iz [[Smederevo|Smedereva]] u Bosnu ponijela i moći [[sveti Luka|svetog Luke]], koje je pohranila u [[Jajce|Jajcu]]. <ref>Ivan Lovrenović, ''Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine'', Durieux, 1998.</ref>
===== Dolazak u Bosnu =====
Smederevo je palo već [[20]] . juna [[1459]]. godine.Jelnin muž Stjepan je uspio nagovoriti Osmanlije da on i njegova porodica napuste grad . Jelena je s sljedećim osobama izašla iz Smedereva :
* [[Stjepan Tomašević]]
* [[Jelena Paleolog]] ?
* [[Radivoj Ostojić]]
* [[Tvrtko Radivojević Kotromanić]]
* [[Đurađ Radivojević Kotromanić]]?
* [[Matija Radivojević]]
* [[Katarina od Velike|Margarita od Velike]]
* [[Jerina Branković]]?
* [[Milica Branković]]?
Sve ove navedene osobe su preko oblasti Šumadije i Mačve stigli na granicu Bosne , zatima su prešli Drinu i sredinom jula su stigli u [[Bobovac]], gdje je bosanski kralj [[Stjepan Tomaš]] primio svog sina i svoju nevjestu i ostale .Jelnina majka i sestre su na putu skrenule za Ugarsku , tako da nikad nisu stigle u [[Bobovac]].Jelna je tu ostala s svojim mužem Stjepanom sve do smrti njenog svekra Tomaša .
=== Bosanska kraljica ===
[[Datoteka:Coat of Arms of the House of Kotromanić.svg|150px|desno|Grb Kotromanića]]
Dana [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine umro je Jelenin svekar, te je njen muž postao [[spisak bosanskih vladara|kralj Bosne]], a ona bosanska kraljica, smjenjujući na tome mjestu maćehu svoga muža, [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]]. Jelenin muž je postao štićenik pape [[Pio II|Pija II]] i još više produbio vezu između bosanskog prijestolja i [[Vatikan]]a, što je započeo njegov otac. Papa mu je poslao [[kruna|krunu]] kojom ga je njegov delegat u novembru [[1461]]. godine [[krunidba|okrunio]] za bosanskog kralja, čime je Tomašević postao jedini bosanski kralj okrunjen u rimokatoličkoj ceremoniji. U duhu muževih nastojanja da se približi Vatikanu, kraljica Jelena se [[7. novembar|7. novembra]] ili nešto kasnije odrekla imena koje joj je dato krštenjem u [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj crkvi]] i uzela ime [[Djevica Marija|Djevice Marije]]. <ref>Joseph Reese Strayer, ''Dictionary of the Middle Ages'', Scribner, 1988.</ref><ref>Vjekoslav Klaić, ''Poviest Bosne do propasti kraljevstva'', Tiskom Dioničke tiskare, 1882.</ref> Od tada pa nadalje, izvori je nazivaju kraljicom Marom.
Kralj i kraljica su živjeli u kraljevskom gradu [[Bobovac|Bobovcu]] sve do [[1463]], kada su ga osvojile Osmanlije. Marin muž se tada sklonio u [[Jajce]], a zatim u [[Ključ]]. Po osmanskom osvajanju Bosne, [[5. juni|5. juna]] [[1463]]. godine, Marijin muž je pogubljen - Marija je ostala udovica sa šesnaest godina. [[Bosansko kraljevstvo]] je time srušeno, a teritorija Bosne i Hercegovine postala je dio [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskog Carstva]]. Kraljica Mara je moći svetog Luke ponijela sa sobom u egzil, da bi na kraju, vjerovatno prodajom, završile u rukama [[Mlečani|Mlečana]].
=== Djeca ===
Prema zapisima biskupa Angela Massarellija, kraljica Mara je sa Stjepanom Tomaševićem imala dvoje neimenovane djece. Međutim, Massarellijevi zapisi ne navode njihova imena, niti ikakve biografske podatke. <ref name=Massarelli> Angelo Massarelli, ''Dell'Imperadori Constantinopolitani''</ref>
== Udovištvo ==
Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski [[Rim]], svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine.
=== Odnosi s Dubrovnikom ===
Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]] tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu - kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu [[1463]]. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj [[Matija Korvin]] nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.<ref name="Fine"> John Van Antwerp Fine, ''The Bosnian Church: a new interpretation : a study of the Bosnian Church and its place in state and society from the 13th to the 15th centuries'', East European quarterly, 1975.</ref>
=== Život u Splitu ===
Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u [[Split]]u, u benediktinskom manastiru [[Sveti Stjepan pod borovima]]. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u [[Šibenik]] ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je [[1466]]. godine napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.<ref name="Ibrahimagić"> Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref>
=== Mara u Osmanskom carstvu ===
Godine [[1474]]. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini [[1477]]. godine kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. Godine [[1485]]. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana [[Bajazid II|Bajazida II]] i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.<ref name="Ibrahimagić"/>
Mara je neko vrijeme bila i na sultanovom dvoru, gdje je stekla nepopularnost spletkama protiv najbliže rodbine.<ref name=MTCAHT/> Isti tvrde da je Marija umrla [[1474]]. godine na ostrvu [[Lefkada|Lefkadi]].<ref name=MTCAHT/> Michael Angold piše kako je kraljica Mara nakon muževog pogubljenja nastavila živjeti u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] sa svojim tetkama, [[Mara Branković|sultanijom Marom]] i [[celjski grofovi|celjskom groficom]] [[Katarina Branković|Katarinom]]. Nakon smrti tetki, kraljica Mara je trebala naslijediti njihovu imovinu (budući da sultanija nije nikada imala djece, a celjska grofica je nadživjela svoje troje djece). Dio njihove imovine bio je obećan samostanima, a kako se nije znalo tačno koliko imovine je trebalo pripasti [[samostan]]ima, kraljica Mara je na [[šerijat]]skom sudu tražila trideset hiljada zlatnika za koje je tvrdila da su u posjedu monaha, iako su trebali pripasti njoj nakon smrti grofice Katarine. Ispostavilo se da nije bila u mogućnosti dokazati svoje tvrdnje.<ref>Michael Angold, ''Eastern Christianity'', 2006, strana 164.</ref><ref>Asher Ovadiah, Universiṭat Tel-Aviv; ''Mediterranean cultural interaction''; Ramot Publ. House, Tel Aviv University, 2000; 250. strana.</ref>
Pred kraj života doselila se kod svoga daidže, [[Manojlo Paleolog|Manojla Paleologa]], blizu grada [[Çorlu]] ([[Trakija]]).<ref name="Ekmečić"> Milorad Ekmečić, Srpska akademija nauka i umetnosti. Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine; ''Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine'', SANU, 2002, stranica 60. </ref> Kraljica Mara je umrla u tom gradu nakon 1500. godine, kada je izvori opisuju kao zlu ženu, te da je sahranjena u lokalnoj crkvi zajedno sa svojim daidžom.<ref name="Ekmečić"/> Posljednji put se spominje [[24. januar]]a [[1495]]. godine<ref name=Draganović>Krunoslav Draganović, ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', 1942. </ref><ref name=vjesnik>Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski arkiv, ''Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva'', Tisak kralj. zemaljske tiskare, 1918. </ref> kada Dubrovčani svom izaslaniku u Carigradu daju uputu da ne odgovara ni na kakva pitanja o bosanskoj kraljici.<ref name="Ibrahimagić"/>
Postoji teorija da se Mara u jednom trenutku pridružila haremu nekog turskog generala,<ref>Steven Runciman, ''The Fall of Constantinople 1453'', 1965.</ref> odnosno da je bila prisiljena postati supruga ili kurtizana osmanskog [[paša|paše]].<ref>Donald MacGillivray Nicol, ''The Byzantine Family of Kantakouzenos (Cantacuzenus) Ca. 1100-1460: A Genealogical and Prosopographical Study'', Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies, 1968.</ref>
== Preci ==
Kraljica Mara i kraljica Katarina bile su rodice u trećem koljenu, budući da su obje bile potomci srpskog despota [[Lazar Hrebljanović|Lazara Hrebljanovića]]. U prvih pet generacija predaka kraljice Mare spadaju tri bizantijska cara, dva sa majčine i jedan sa očeve strane porodice.
== Reference ==
{{reference}}
== Literatura ==
* ''Ponašanje bosanske kraljice Mare (Jelene) u izbjeglištvu'', Đuro Tošić
== Također pogledajte ==
* [[Brankovići]]
== Vanjski linkovi ==
* [http://genealogics.org/pedigree.php?personID=I00293008&tree=LEO Preci Mare Branković]
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Titule po braku}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=Kraljica Bosne
|godine=[[1461]]-[[1463]]
|prethodnik=[[Katarina Kosača]]
|nasljednik=
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
{{Kotromanići}}
{{DEFAULTSORT:Branković, Jelena}}
[[Kategorija:Supružnici bosanskih vladara]]
[[Kategorija:Brankovići|Jelena]]
[[Kategorija:Kotromanići]]
[[Kategorija:Rođeni 1447.]]
| |||