Revolucija 1848–1849. – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
hr wiki |
Disambiguated: Napoleon → Napoleon Bonaparte (3), Rijeka → Rijeka (grad) |
||
Red 19:
=== Njemačka ===
Nakon Napoleonovog poraza, nastao je Njemački savez, koji je okupljao 38 njemačkih država, koje su se nalazile na prostoru na kojem je prije [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]
U [[Berlin]]u se [[revolucija]] proširila iz Rajnske oblasti, a započela je sukobima između radništva, studenata i građanstva s kraljevom vojskom u Berlinu, 18. ožujka 1848. Liberalnim snagama su se pridružili svi društveni slojevi osim feudalaca. Prisilili su vladara da sastavi liberalnu vladu, izda ustav i objavi parlamentarne izbore. Kralj [[Fridrik III.]] bio je prisiljen imenovati novu liberalnu vladu i obećati nov [[ustav]]. Liberali su preuzeli vlast, ali nisu se zauzimale za siromašne pa su se javile pobune najsiromašnijih. Vladar je jedini kontrolirao vojsku i liberali su postali ovisni o njemu. Vladar je prvo priskočio u pomoć liberalima, a onda je iskoristio zapovjedništvo nad vojskom da se riješi liberala i da vrati sve na staro u Pruskoj.
Nakon toga su u Beču i Berlinu bila sazvana zasjedanja parlamenata koji su vijećali o budućim ustavima i liberalizaciji društva. U nekim njemačkim državama, koje je [[Napoleon Bonaparte|Napoleon]] prve osvojio više nije bilo feudalnog sustava. To su većinom države na jugozapadu Njemačke. Njemačkim liberalima trebalo je tržište i radna snaga. Nijemci su u svih 38 država izabrali zastupnike i u Frankfurtu na Majni se sastao prvi njemački građanski parlament. Na zasjedanju parlamenta u [[Frankfurt|Frankfurtu na Majni]], koji je započeo s radom 18. svibnja 1848. i u kojem su bili zastupljeni predstavnici saveza njemačkih kneževina, prevladavalo je nacionalno pitanje. U parlamentu su se javile tri struje:
#Velikonjemačka struja, koja želi veliku Njemačku uključujući i [[Austrijsko Carstvo]] i žele zadržati [[Habsburg]]ovce na carskom prijestolju;
Red 62:
Nakon pismene podrške [[Josip Juraj Strossmayer|J.J. Strossmayera]] i pisma od [[4. rujna]] [[1848]]. u kojem mu kralj vraća sva dostojanstva i časti, uz ispriku: "Mene je na to svrgnuće navelo podmetanje Vaših neprijatelja...", ban Jelačić skuplja vojsku u [[Varaždin]]u, te [[7. rujna]] 1848. izdaje proglas u kojem objavljuje rat peštanskoj vladi, a ne mađarskom narodu. U proglasu je još objavio: "Mi hoćemo jednakost i ravnopravnost svih naroda i narodnosti, što žive pod krunom ugarskom. Pošto dakle ministarstvo mađarsko misli, da ne može pristati na te pogodbe zato nam nalaže čast i dužnost, da pokušamo zadnje, pa da se latimo oružja."
Ban Jelačić s povikom: "Što [[Bog]] da i sreća junačka!" kreće sa svojom vojskom iz Varaždina [[11. rujna]] 1848., da izbori prava hrvatskog naroda. Tako kod Schwechata, nadomak [[Beč]]u, ban mudrom ratnom strategijom prvo tuče [[top]]ovima po mađarskoj vojsci koju zatim pješaštvo odlučnim jurišima potpuno razbija. Jelačić je tako [[1. studenog]] ušao u Beč kao prvi vojskovođa nakon [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]
== Naslijeđe ==
| |||