Miro Barešić – razlika između verzija

 

Barešić, a drugi hrvatski militantni su osuđeni 1971. zbog ubojstva jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, [[:sh:Vladimir Rolović|Vladimir Rolovića]], bivšeg šefa jugoslavenske tajne policije, Udbe. Dana 7. travnja 1971 Miro Barešić i njegov prijatelj Anđelko Brajković vozili su se u iznajmljenom automobilu u Stockholmu s još 4 partera uključena u planiranje ubojstva. Njih dvojica su ušla u veleposlanstvo i zatražili informacije o vizama na recepciji kako ne bi skrenuti pozornost na sebe. Nakon što su vidjeli Rolovića u blizini recepcije izvukli su svoje oružje i uzvikivali "mi smo naoružani!" Barešić je potom pogodio veleposlanika u lice s vlastitim pištoljem i obojica su ga natjerali u njegov ured gdje ga je Barešić pogodio i drugi put kako bi pao na pod. Anđelko je zaključio da Rolovic nije bio dovoljno miran na podu pa ga je ipak odlučio vezati za stolicu s užetom oko ruke i noge te remenom oko vrata, kako bi se zadavio vlastitom krvlju. Tijekom tog vremena Barešić je čuvao vrata. Za to vrijeme ispred veleposlanstva se stvarala masa ljudi, mediji, policija i bolničari koji su stigli na mjesto događaja. Kad Barešić je vidio s balkona da se policija približava shvatio je da će izvorni plan, uzeti veleposlanika za taoca, propasti ako će policija upadne u zgradu. Nakon što Brajković još jednom udario Rolovića, izišao je vani na balkon, pomokrio se na ruke kako bi oprao krv s ruku i obrisao ih sa zavjesom. Kad je Barešić vidio kaos ispred veleposlanstva uzeo je uokvirenu sliku Josipa Broza Tita sa zida i bacio je vani. Kad su čuli policiju kako kreće unutar zgrade Brajković je uzeo pištolj, stavi ga u usta Roloviću i pucao mu u glavu. Kad je policija čula pucanj i kaos unutar ureda zatražila je da se predaju, a oni su stavili svoje oružje na pod te ih šutnuli ispred vrata te uhićeni bez otpora. Kad su privođeni s mjesta zločina nekoliko televizijski postaja je već snimalo dijeli incident. Tad je Barešić poljubio Brajkovića u obraz i počeo vikati "Živila Nezavisna Država Hrvatska" i "Živio Ante Pavelić" dok ih nisu sproveli do parkiranih policijskih automobila.