Ivan Goran Kovačić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 26:
[[Datoteka:Ivan Goran Kovačić.jpg|minijatura|Ivan Goran Kovačić sa [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanima]], tokom [[operacija Weiss|4. ofenzive]].]]
Prije rata je bio simpatizer [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]], a koncem [[1942]]. zajedno s [[Vladimir Nazor|Vladimirom Nazorom]] bježi iz Zagreba te se priključuje [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanima]], sudjeluje u napornim marševima po [[Bosna|Bosni]], ali istodobno intenzivno piše. U partizanima je napisao čuvenu poemu ''[[Jama (poema)|Jama]]'', kao protest protiv [[Genocid u NDH|ustaških pokolja nad Srbima]] u drugom svjetskom ratu.<ref>{{cite book|last=Milačić|first=Božo|title=Riječ i Svjetlost|year=1961|publisher=Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti|location=Zagreb|pages=8}}</ref>
:''Posljednje svjetlo prije strašne noći''
:''Bio je bljesak munjevita noža,''
:''I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,''
:''I bijela, bijela krvnikova koža;''
:''Jer do pojasa svi su bili goli''
:''I tako nagi oči su nam boli.''
Koncem lipnja i početkom srpnja [[1943]]. nalazi se u istočnobosanskom selu [[Vrbica|Vrbici]] kod [[Foča|Foče]], skrivajući se od [[jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]] koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske.<ref name="Presuda"/> Kraj juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i ubili. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf ''Moj grob''). Pored Kovačića, četnici su tada zaklali i profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu dr [[Sima Milošević|Simu Miloševića]].<ref name="Presuda"/>
| |||