Sardeati – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Sardeati''' su [[Iliri|ilirsko]] pleme za koje rimski istoričari kažu da pripada [[Salona|salonitanskom]] zaleđu, smješteno sjeverno od [[Knin]]a i oko gornjeg toka [[Una|Une]]. Bilo je to pleme srednje veličine sa 52 dekurije (roda). Njegovo ime nije epigrafski potvrđeno punim imenom, ''in situ'', nego samo u literarnim izvorima, što stvara poteškoće i s njegovim lociranjem. Ako, naime, eliminiramo [[Dalmati|Dalmate]], koji su u zadinarskoj [[Dalmacija|Dalmaciji]] zauzimali [[Duvanjsko polje|Duvanjsko]], [[Livanjsko polje|Livanjsko]] i [[Glamočko polje]], te [[Dicioni|Dicione]] na Grahovskom polju i [[Mezeji|Mezeje]] na sjeveru između [[Grmeč]]a i [[Kozara|Kozare]], pa do [[Vlašić]]a na istoku, za smještaj Sardeata , metodom eliminacije, ostaje samo područje južnije od Grmeča, i to ono u dolini [[Unac|Unca]] i eventualno na dijelu Petrovačkog polja. To bi bile granice njihove epihorske civitas i kasnijeg rimskog municipija Sardiaticum - Sardeates.
 
Kao snažan argumenat za takvu projekciju govori i podatak iz 533. g. o formiranju nove biskupije u Ludrumu (Biskupija kod Knina). Novo-formiranoj biskupiji bile su dodijeljene četiri crkvene župe (parochiae), u stvari četiri (tadašnja) municipija — Magnioticum kod Drniša[[Drniš]]a, Equitinum kod Sinja[[Sinj]]a, Salviaticum na Glamočkom polju, a kao četvrti Sardiaticum = „zemlja Sardeata", koji se ne može lokalizirati oko Šipova, a još manje u sjevernoj Bosni, jer bi to bilo i suviše sjeverno od Ludruma (kod Knina). Ubikaciju Sarziatikuma u dolinu Unca dobro osvijetljava i arheološka topografija ove doline.
 
Kako to pokazuju brojne ilirske gradine (castella, oppida), koje su redovito smještene po prirodnim uzvisinama na obodu poljâ, dolina Unca je bila dobro naseljena i u predrimsko doba. Oko gradina je raspršen veliki broj grobnih tumula (V.Ćurčić ih navodi nekoliko hiljada), od kojih su oni u [[Drvar]]u, prekopani oko 1890. g., dali pretežno halštatski materijal. Centar predrimske plemenske zajednice se, po svoj prilici, nalazio u [[Bastasi (Drvar)|Bastasima]], najžupnijem dijelu kotline, oko Gradine koja leži sjeveroistočno od sela, i oko Obljaja, zapadno od Bastasa, s obje strane Unca. Gradina, na desnoj obali rijeke imala je dominantan položaj, sa trostrukim nasipom na vrlo istaknutom položaju. Na Gradini su se sačuvali i temelji rimske četvrtaste utvrde (kule), moguće još iz vremena pacifikacije zemlje. Ostaci prethistorijskog utvrđenja nalaze se i na Obljaju (680 m), zapadno od sela, na visini Gradine (kod sklopa zvanog Berek), ali na lijevoj obali Unca.<ref>BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. -Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988</ref>
 
Rimljani i ovo područje konačno osvajaju 9. god. n.e, nakon propasti [[Batonov ustanak|Batonovog ustanka]]. Antički Drvar, a s njim i cijela dolina, svojim položajem dobiva veliki prometni značaj. Ovuda prolazi itinerarska ceste Burnum—dolinaBurnum—[[Sana|dolina Sane—SisakSane]]—[[Sisak]] („Via Claudia"), a jedan je put vodio i dolinom Unca, kroz [[Prekaja|Prekaju]], te tako ovu zatvorenu kotlinu vezivao i sa cestom koja je prolazila preko Glamočkog polja. I danas postoje miljokazi uz rimski put, na putu prema [[Oštrelj]]u. <ref>DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI -Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974</ref>
 
Uz pomenute puteve Rimljani grade, najprije fortifikacijske objekte ([[Drvar (selo)|Drvar selo]]), ali i naselja. Na Gradini Morača u [[Vrtoče|Vrtoču]] i danas se dobro naziru temelji neke rimske građevine monumentalnog profila, sudeći po brojnim dobro klesanim kvaderima.
Red 13:
Oko trista metara zapadnije od monumentalne građevine na Gradini Morača, na kosi zvanoj Runikova ili Boderoška gradina, ističu se svojom visinom i kompaktnošću dva paralelna zemljana nasipa sa tragovima temelja zidanih u kamenu (debljine 60 cm), što ukazuje na objekat refugijalnog karaktera iz kasne antike.
 
Rimsko naselje u [[Vrtoče (Drvar)|Vrtoču]] poniklo je također (u socio-urbanističkom smislu) na domaćem ilirskom supstratu, za što govore i dvije ilirske gradine u Vrtoču, obje na desnoj obali Unca.
U Bastasima[[Bastasi (Drvar)|Bastasi]]ma, Donjim Vrtočama i Drvaru, dakle Donjem Uncu, nađeno je i dosta rimskog novca, što (opet) ukazuje da je ova dolina bila aktivno uključena u prometne i privredne tokove rimske antike.
 
Tako su Sardeati, autohtono ilirsko pleme, najprije postali romanizirani (pacifikacija, romanizacija kroz uključivnje u svakodnevni rimski život, hristijanizacija), a kasnije i slovenizirani.