Nineteen Eighty-Four – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
recenzije |
|||
Red 36:
{{citat|Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.}}
Smith je godinama duboko akumulirao nezadovoljstvo kako svojim životom, tako i režimom kome služi, te protiv njega otpočinje vlastitu pobunu, prvo kroz zabranjeno pisanje [[dnevnik]]a, a potom kroz isto tako zabranjenu ljubavnu vezu sa [[Julia (1984)|Julijom]], mehaničarkom zaposlenom u istom Ministarstvu.
Na Smitha i Juliju pažnju počne obraćati [[O'Brien (1984)|O'Brien]], tajanstveni član [[Uža partija|Unutrašnje partije]] koji im diskretno dostavi ''[[Teorija i praksa oligarhijskog kolektivizma|Teoriju i praksu oligarhijskog kolektivizma]]'', knjigu koju je napisao revolucionarni vođa, a sada glavni [[državni neprijatelj]] [[Emmanuel Goldstein]], koja detaljno opisuje i obrazlaže ideologiju režima i metode njegove vladavine. Smith i Julia vjeruju da Goldstein vodi Bratstvo [[disident|disidenata]] koji će jednog dana srušiti Ingsocov režim, odnosno da je O'Brien njegov član.
Red 48:
{{Quote box| citat =Vjerujem, ako se ne borimo protiv njega, da bi totalitarizam mogao uspjeti bilo gdje.|izvor =George Orwell<ref>[[#Meyers|Meyers 1975.]], str. 24</ref> | width = 25% | align = left}}
[[Datoteka:George Orwell press photo.jpg|desno|mini|155px|George Orwell]]
[[George Orwell]] se 1937. borio u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]] protiv [[Francisco Franco|Francovih]] pristaša, kao član ljevičarske - ali anti-staljinističke - Radničke stranke marksističkog ujedinjenja (POUM). On se otišao boriti protiv Francovih fašista, ali je ostao zatečen i neugodno iznenađen totalitarnom strujom koja se pojavila i sa pro-staljinističkim frakcijama u Španjolskoj koje su se okomile na POUM.<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/news/magazine-21337504|author=BBC News|publisher=bbc.co.uk|title=1984: George Orwell's road to dystopia|date=8. veljače 2013|accessdate=26. lipnja 2013}}</ref> Poučen tim iskustvom, o kojem nitko u Ujedinjenom Kraljevstvu nije htio govoriti, Orwell je zamislio koncept ovog romana još 1944., te ga je tri godine kasnije napisao u velikom dijelu na škotskom otoku [[Jura, Škotska|Jura]], od 1947. do 1948., usprkos tome što je tada bolovao od [[tuberkoloza|tuberkoloze]].<ref>[[#Bowker|Bowker 2003.]], poglavlje 18, str. 368-369</ref> Hladna zima u tom razdoblju još mu je pogoršala stanje, ali mu je velika pomoć bila sestra Avril, koja se brinula da ima tople obroke.<ref name="McCrum"/> 1947. imao je gotov sinopsis, ali nije bio zadovoljan te je izjavio da će "vjerojatno morati ponovno napisati dvije trećine."<ref name="McCrum"/> 4. prosinca 1948., poslao je završnu verziju romana izdavaču Secker & Warburg te je tako ''1984.'' objavljena 8. lipnja 1949., godinu dana prije njegove smrti.<ref>[[#Bowker|Bowker 2003.]], str. 383, 399</ref><ref>{{cite web|url=http://www.netcharles.com/orwell/books/1984.htm|title=Charles' George Orwell Links|publisher=Netcharles.com|accessdate=24. lipnja 2013}}</ref> Privatna bilješka izdavača je zabilježila: "Ako ne možemo ovo prodati u barem 15 do 20 tisuća kopija, trebalo bi nas
''Posljednji čovjek Europe'' je bio jedan od prvotnih naslova romana, ali u pismu 22. listopada 1948. svom nakladniku Fredricu Warburgu, osam mjeseci prije izdavanja, Orwell je već tada pisao o oklijevanju između tog naslova i ''1984''.<ref>[[#Sandison|Sandison 1974.]], str. 148, 156</ref> ''1980.'' i ''1982.'' su također bila dva radna naslova.<ref name="McCrum"/> Warburg je izjavio sljedeće nakon što je pročitao ''1984.'' prije objavljivanja: "Ovo je jedna od najstrašnijih knjiga koje sam ikada pročitao.
{{citat|Moj najnoviji roman nije napad na socijalizam, niti na britanske laburiste (koje podupirem), nego razotkrivanje perverzija koje su moguće u centraliziranoj ekonomiji, a koje su već dijelom uspostavljene u komunizmu i fašizmu<ref name="Ingle114"/> }}
Red 139:
===Nadziranje===
Građani Oceanije, osobito članovi Šire partije, nemaju stvarne privatnosti. Mnogi žive u stanovima u kojima su dvosmjerni telekrani, koji istodobno emitiraju program ali i mogu služiti kao kamere koje snimaju sve oko sebe. Pošta se redovno otvara i čita prije slanja, Policija misli zapošljava tajne agente koji prijavljuju ljude subverzivnih misli. Ovo potpuno nadziranje građana osigurava kontrolu države.<ref name="Porter">{{cite web|publisher=Guardian|url=http://www.guardian.co.uk/commentisfree/henryporter/2009/jun/08/1984-orwell-gchq-surveillance|date=9. lipnja 2009|author=Henry Porter|title=Fighting Nineteen Eighty-Four|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref>
==Recenzije==
Recenzije romana bile su velikom većinom pohvalne. Kritika ''New York Timesa'' od 12. lipnja 1949. bila je posebno pozitivna: "James Joyce, u liku Stephena Dedalusa, napravio je danas već slavnu podjelu između statične i kinetičke umjetnosti. Veliko umjetničko djelo je statično u svojem učinku: postoji u sebi samome, ne zahtijeva ništa izvan sebe. Kinetičko umjetničko djelo postoji kako bi zahtjevalo: nije samodostatno, već zahtjeva ili gnušanje ili žudnju kako bi ostvarilo svoju ulogu. [...] Orwellova ''1984.'' je veliko ostvarenje kinetičke umjetnosti. Ovo možda znači da je njena veličina samo trenutna, njena snaga samo za nas, sada, za ovu generaciju, ovu godinu, da je možda osuđena da bude polog vremena. Svejedno je vjerojatno kako nijedno drugo djelo ove generacije nije stvorilo toliku žudnju za slobodom toliko iskreno a gnušanje tiranije sa tolikom punoćom."<ref>{{cite web|url=http://www.netcharles.com/orwell/articles/col-nyt1984.htm|author=New York Times|publisher=netcharles.com|title=Review of George Orwell's Nineteen Eighty Four|date=12. lipnja 1949|accessdate=9. srpnja 2013}}</ref>
[[Aldous Huxley]], autor tematski slične distopijske knjige ''[[Vrli novi svijet]]'', je 1949. napisao pismo Orwellu u kojem je hvalio ''1984.'' kao "vrhunsku i duboko značajnu knjigu", ali je smatrao kako je totalitarna budućnost pogrešno predviđena jer je ipak izvjesnija 'meka moć' vladajuće klase: "Da li bi politika čizme-na-licu mogla trajati unedogled je upitno. Moje uvjerenje je da će vladajuća oligarhija pronaći manje agresivne i razorne načine vladanja i zadovoljavanja želje za moći, a ti će načini sličiti onima koje sam opisao u ''Vrlom novom svijetu''."<ref>[[#Ingle|Ingle 2006.]], str. 157</ref> Orwell je odgovorio Huxleyju kako ipak sumnja u proročansku vrijednost ''Vrlog novog svijeta'' jer "nijedno društvo takve vrste ne bi moglo opstati duže od nekoliko generacija, jer bi vladajuća klasa koja jedino misli u terminima 'dobre zabave' brzo izgubila svoju vitalnost".<ref>[[#Wessel Fokkema|Wessel Fokkema 2011.]], str. 351</ref>
==Odjek i utjecaj==
Linija 218 ⟶ 223:
*Tuccille, Jerome. (1975). ''Who's Afraid of 1984? The case for optimism in looking ahead to the 1980s''. New York: Arlington House. ISBN 0-87000-308-9.
*{{cite book | title=The Forsaken | publisher=Penguin Press | last=Tzouliadis|first=Tim|ref=Tzouliadis|year=2008|location=New York | isbn=978-I-59420-168-4}}
*{{cite book|ref=Wessel Fokkema|title=Perfect Worlds: Utopian Fiction in China and the West|first=Douwe |last=Wessel Fokkema
|publisher=Amsterdam University Press|year=2011|isbn=9789089643506}}
*{{cite book|ref=West|last=West|first=W. J.|title=The Larger Evils – Nineteen Eighty-Four, the truth behind the satire|location=Edinburgh|publisher=Canongate Press|year=1992|isbn=0-86241-382-6}}
{{col-end}}
| |||