Magnetno levitacijski voz – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na datum 28 juni 2015 u 01:55

Maglev voz je posebna, moderna vrsta željezničkog vozila, koja lebdi nad vodilicom, kad je u pokretu, pomoću magnetske sile. Krajem 1940-tih, Eric Laithwaite, engleski inženjer elektrotehnike, razvio je prvi funkcionalni i upotrebljivi linearni indukcijski motor. Ovo je tehnologija, koja se još uvijek razvija i unapređuje.

**Transrapid**, njemačka verzija magnetno-levitacijskog vlaka

Posebnost ovakvog načina rada je ta, što u pokretu sam voz ne dodiruje podlogu, nego lebdi na vrlo tankom razmaku od vodilice pomoću magnetoodbojne sile. To smanjuje trenje i time troškove održavanja voznog puta. Ovakav način rada se naziva magnetska levitacija. Pogon se vrši pomoću principa linearnog motora.

Trenutni eksperimentalni rekord brzine je 581 km/h. Trenutno su poznata tri tipa magnetske levitacije. Trenutno na svijetu postoji samo jedan komercijalni primjerak predstavnika ove inovativne tehnologije sa komercijalnim brzinama preko 400 km/h. Velika brzina omogućuje izrazito brzo putovanje. Vrijeme jedne vožnje od 10-ak kilometara je oko 7 minuta.

Ova tehnologija je izrazito skupa za uvođenje (građenje vozne trase), ali eksploatacija je iznimno jeftina i profitabilna, ako postoji dovoljan broj putnika. U svom trenutnom statusu, komercijalna isplativost je samo, ako postoji veliki broj putnika na dužim relacijama pri većim brzinama.

Sustavi izvedbe

Trenutno su poznati ovi glavni sustavi izvedbe:

elektromagnetska suspenzija - privlačna sila magneta koji su ispod trase se koristi za lebdenje
elektodinamička suspenzija - odbojna sila magneta koji se koriste za odbijanje vlaka time uzrokujući gibanje

Urbani maglev

Sustavi maglev vlakova malog dometa i male brzine:

M-Bahn, ukinuti maglev, koji se koristio u Berlinu za testiranje tehnologije
Linimo, Japan, još uvijek u funkciji

Poveznice

Tipovi vozila koja se koriste

Transrapid System: Transrapid 09
JR-Maglev: Maglev MLX001
Japanski sustav: Linimo
Rotem

Literatura

Heller, Arnie (June 1998). „A New Approach for Magnetically Levitating Trains—and Rockets”. Science & Technology Review.
Hood, Christopher P. (2006). Shinkansen – From Bullet Train to Symbol of Modern Japan. Routledge. ISBN 0-415-32052-6.
Moon, Francis C. (1994). Superconducting Levitation Applications to Bearings and Magnetic Transportation. Wiley-VCH. ISBN 0-471-55925-3.
Rossberg, Ralf Roman (1983). Radlos in die Zukunft? Die Entwicklung neuer Bahnsysteme. Orell Füssli Verlag. ASIN B002ROWD5M.
Rossberg, Ralf Roman (1993). Radlos in die Zukunft? Die Entwicklung neuer Bahnsysteme. Orell Fuessli Verlag. ISBN 978-3-280-01503-2.
Simmons, Jack; Biddle, Gordon (1997). The Oxford Companion to British Railway History: From 1603 to the 1990s. Oxford: Oxford University Press. str. 303. ISBN 0-19-211697-5.