Hamza ibn Ali ibn Ahmad – razlika između verzija

'''Hamza ibn ‘Alī ibn Aḥmad''' (985-???) ([[arapski]] i peruzijski[[perzijski]]: حمزه بن علي بن أحمد) bio je [[ismailizam|ismalitski]] propovjednik, mistik i filozof sa početka 11. vijeka, poznat kao osnivač i prvi vođa vjerske zajednice [[Druzi|Druza]].

Hamzda je bio rodom iz [[PerzijaIran|Perzije]], te prvih dvadeset godina života proveo pod vlašću [[samanidskaSamanidska Monarhija|samanidskih]] emira. Iz domovine je došao u [[Egipat]] u vrijeme kada je ta zemlja bila pod vlašću [[Fatimidi|fatimidske]] dinastije ismailitskih kalifa, odnosno upravo u vrijeme kada je kalif [[Al-Hakim bi-Amr Allah]] počeo u [[Kairo|Kairu]] graditi tzv. Kuću znanja (Dar al-Hikma), nastojeći od nje stvoriti glavno kulturno središte [[islamski svijet|islamskog svijeta]]. Hamza se vrlo brzo zbližio s kalifom, koji ga je učinio jednom od svojih glavnih suradnika i povjerio mu zadatak da provodi [[misionarstvo|misionarsku]] djelatnost, prije svega usmjerenu na područja pod vlašću [[сунитиSuniti|sunitskog]] [[AbasidksiAbasidski Kalifat|Abasidskog Kalifata]]. Hamza je svoje sjedište postavio u Rajdanovoj džamiji u Kairu, a al-Hakim ga je u maju [[1017]]. proglasio "imamom monoteista".

Hamza je svojim propovijedima, u kojima je napadao prakticiranje [[poligamija|poligamije]], ponovno vjenčavanje [[razvod|razvedenih]], kao i korupciju i nemoral, stekao brojne neprijatelje. Godine [[1021]]. je Hamza odlučio nestati iz javnosti, odnosno povjeriti svom sljedbeniku po imenu Baha'u d-Dīn as-Samuqī da nastavi voditi misionarsku djelatnost. Njegova je sekta nastavila djelovati do 1043. [[godine]].

{{Reflistizvori}}

[[Kategorija:OsnivačiVjerski religijevođe]]

[[Kategorija:IsmailitskiBiografije, svećeniciIran]]