Alp-Arslan – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 8:
Koristeći se mirom sa Vizantijom, Arslan je [[1071]]. godine sa vojskom krenuo u napad na [[Alepo|Alepu]], međutim tokom pohoda je dobio izveštaj da se Roman na čelu velike vojske uputio ka [[Mancikert]]u, koji je ubrzo zauzeo. Seldžučki sultan je nakon toga obustavio dalje napredovanje i brzo se uputio ka centralnoj [[Anadolija|Anadoliji]] i [[Jezero Van|jezeru Van]]. U njegovoj blizini, došlo je do bitke između Seldžuka i vizantijske vojske. Arslanove snage su odnele pobedu na Vizantincima i zarobile samog Romana.
 
Samu bitku je presudio veći broj faktora. Od deljenja vizantijske vojske na dva dela neposredno pred bitku, tako da se samo jedan njen deo sukobio sa Seldžucima, preko prelaska dela [[plaćenik]]a [[Uzi (narod)|Uza]] na Seldžučku stranu tokom same bitke, do izdaje jednog vizantijskih zapovednika. [[Andronik Duka]], koji je bio Romanov [[Politika|politički]] protivnik, komandovao je rezervom i u ključnom trenutku je odbio da zaštiti pozadinu vizantijskom centru, već se povukao iz bitke, šireći dezinformacije da je sam Roman poginuo<ref name="ODB" />. Brzi seldžučki [[Konjica|konjanici]] su nakon toga sa lakoćom opkolili vizantijski centar i uništili njegovo desno krilo, dok su delovi levog uspeli da se probiju iz obruča. Dodatni faktor u samoj bici, bila je i seldžučka taktika izbegavanja direktnog sukoba sa teško oklopljenom [[Pešadija|pešadijom]] i konjicom Vizantinaca. Umesto toga, brzi seldžučki konjanici su stalno napadali Vizantince i uzmicali pred njima, pokušavajući da poremete njihovu disciplinu i razjedine im redove.
 
Arslan je nakon bitke Romana primio sa odgovarajućim počastima i sklopio mir sa njim. Međutim, usled poraza kod Mancikerta, u [[Carigrad]]u je došlo do prevrata i nove borbe oko vlasti u kojoj je Roman poražen i praktično ubijen, pošto je od posledica oslepljivanja ([[29. 6.]] [[1072.]]) vrlo brzo umro ([[4. 8.]] [[1072.]]). Sam Arslan je nakon Romanove smrti nastavio da poštuje mir koji je sa njim sklopio, ali se zato lokalni emiri nisu osećali obaveznima da poštuju odredbe mira<ref name="Ostrogorski" /> i otpočeli sa upadima u Vizantiju.
 
Sam Arlsan je [[15. 12.]] iste godine umro u [[Horezm]]u, a nasledio ga je sin [[Malik-šah I]] ([[1072.]] – [[1092.]]).