Nineteen Eighty-Four – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
proširenje
Red 32:
{{spoiler}}
 
Radnja romana započinje godine [[1984]]. u [[London]]u, nekadašnjem glavnom gradu [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] koja je nakon [[nuklearni rat|nuklearnog rata]] i [[revolucija|revolucije]] postala dio [[Oceanija (1984)|Oceanije]], svjetske superdržave kojom upravlja partija [[Ingsoc]] pod vodstvom [[Veliki brat (1984)|Velikog brata]]. Glavni lik je [[Winston Smith]], član [[Šira partija|Vanjske partije]] i službenik [[Ministarstvo istine|Ministarstva istine]] zadužen za [[historijski revizionizam|revizionističko]] "korigiranje" svih dokumenata i historijskih izvora koji nisu u skladu sa trenutnim stavovima vodstva Partije:

{{citat|Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.}}

Smith je godinama duboko akumulirao nezadovoljstvo kako svojim životom, tako i režimom kome služi, te protiv njega otpočinje vlastitu pobunu, prvo kroz zabranjeno pisanje [[dnevnik]]a, a potom kroz isto tako zabranjenu ljubavnu vezu sa Julijom, mehaničarkom zaposlenom u istom Ministarstvu.
 
Na Smitha i Juliju pažnju počne obraćati [[O'Brien (1984)|O'Brien]], tajanstveni član [[Uža partija|Unutrašnje partije]] koji im diskretno dostavi ''[[Teorija i praksa oligarhijskog kolektivizma|Teoriju i praksu oligarhijskog kolektivizma]]'', knjigu koju je napisao revolucionarni vođa, a sada glavni [[državni neprijatelj]] [[Emmanuel Goldstein]], koja detaljno opisuje i obrazlaže ideologiju režima i metode njegove vladavine. Smith i Julia vjeruju da Goldstein vodi Bratstvo [[disident|disidenata]] koji će jednog dana srušiti Ingsocov režim, odnosno da je O'Brien njegov član.
 
Kada Smitha i Juliju uhapsi [[Policija misli]] i odvede u prostorije [[Ministarstvo ljubavi|Ministarstva ljubavi]], ispostavlja se ne samo da su vlasti sve vrijeme znali za njihove zabranjene aktivnosti, nego da je i O'Brien u stvari režimski [[agent-provokator|agent provokator]]. Smith je podvrgnut mučenju koje vodi upravo O'Brien, a kome je glavni cilj "preodgojiti" Winstona Smitha u poslušnog i odanog podanika.

{{citat|Ako želiš znati budućnost ljudskog roda, zamisli čizmu koja gazi ljudsko lice - unedogled.}}

Nakon dolaska u [[Soba 101|Sobu 101]] gdje ga O'Brien suočava sa njegovim najintimnijim strahovima i traumama, Smith se odriče ne samo pobune, nego i ljubavi prema Juliji. Nakon toga ga puštaju iz zatočeništva i Smith, lišen ikakve nade i potpuno slomljen, priznaje sebi kako "voli Velikog brata".
==Povijest i naslov==
{{Quote box| citat =Vjerujem, ako se ne borimo protiv njega, da bi totalitarizam mogao uspjeti bilo gdje.|izvor =George Orwell<ref>[[#Meyers|Meyers 1975.]], str. 24</ref> | width = 25% | align = left}}
Linija 48 ⟶ 56:
Orwell je pažljivo pratio povijest i stanje svijeta 1940-ih, te ga je zabrinjavala totalitarna tendencija [[SSSR]]-a, koja je postala "prijetnja demokratskom socijalizmu." Upitan da li je "djetinjasto i nepotrebno brinuti se o totalitarnoj budućnosti", Orwell je zapisao kako je njegov tadašnji svijet (1945.) bio noćna mora za stanovnike Europe prije 20 godina, te se zapitao kakvu bi moć imao vladar koji bi mogao promijeniti prošlost.<ref>[[#Ingle|Ingle 2006.]], str. 116</ref>
 
Neki smatraju da je naslov samo inverzija zadnje dvije brojke godine u kojoj je roman napisan - 1948. je tako postala 1984.<ref>[[#Bloom|Bloom 2009.]], str. 21</ref> - dok drugi navode kako protagonist Smith ima 36 godina u radnji, što je točno 1984. ako se uzme da se rodio 1948. Drugi izvori smatraju da naslov aluzija na britansko [[društvo Fabian]], osnovano 1884..<ref name="McCrum"/> Postoji i teorija da je to aluzija na roman ''[[The Iron Heel]]'' kojeg je napisao [[Jack London]] (u njemu, politički pokret počinje sa radom 1984.) ili priču ''[[The Napoleon of Notting Hill]]'', smještenu u 1984., a koju je napisao [[G. K. Chesterton]], jedan od Orwellovih najdražih pisaca.<ref name="McCrum"/> Veliki utjecaj na Orwella prilikom pisanja priče bio je slični ruski ZF roman ''[[Mi (roman)|Mi]]'' kojeg je 1924. napisao disident [[Jevgenij Zamjatin]].<ref>[[#Aubrey|Aubrey 1983]], str. 23</ref><ref>[[#Ingle|Ingle 2006.]], str. 117</ref><ref>{{cite web|url=http://www.guardian.co.uk/books/booksblog/2009/jun/08/george-orwell-1984-zamyatin-we |title=1984 thoughtcrime? Does it matter that George Orwell pinched the plot?|author=Paul Owen|publisher=[[The Guardian]]|date=8. lipnja 2009|accessdate=24. lipnja 2013}}</ref> Neki su uočili i sličnosti sa distopijskim romanima ''[[Brave New World]]'' kojeg je 1932. napisao [[Aldous Huxley]]; ''[[Kallocain]]'' kojeg je 1940. napisala [[Karin Boye]] i ''[[Fahrenheit 451]]'' kojeg je 1951. napisao [[Ray Bradbury]].<ref>[[#Nicholls|Nicholls 2005.]], str. 226</ref> 2005., časopis ''[[Time (časopis)|Time]]'' je ''1984.'' stavio na popis sto najboljih romana napisanih na engleskom jeziku od 1923.<ref>{{cite news|url=http://www.time.com/time/specials/packages/completelist/0,29569,1951793,00.html|title=Full List&nbsp;— All Time 100 Novels|work=Time|year=2005|accessdate=24. lipnja 2013}}</ref>
 
===Status autorskog prava===
Linija 87 ⟶ 95:
==Nadahnuće za ''1984.''==
Orwell je nadahnuće za pisanje crpio iz raznih izvora, ali ponajviše na totalitarne tendencije SSSR-a i Trećeg Reicha.<ref>[[#Detoni-Dujmić|Detoni-Dujmić 2004.]], str. 658</ref> Izjava "[[2 + 2 = 5]]", koja se koristi za mučenje Winstona Smitha tijekom ispitivanja, bio je slogan boljševičke partije za drugi [[Petogodišnji plan (SSSR)|petogodišnji plan]], koji je ohrabrivao ispunjavanje petogodišnjeg plana za samo četiri godine. Slogan je bio vidljiv po moskovskim kućama, reklamnim panelima i drugim lokacijama. <ref name="The Forsaken">[[#Tzouliadis|Tzouliadis 2008.]], str. 48-49</ref> Podjela svijeta na tri supersile djelomično se temelji na [[Teheranska konferencija|Teheranskoj konferenciji]] 1944: Isaac Deutscher, suradnik ''[[Observer]]a'', navodi kako je Orwell bio uvjeren da su tom konferencijom "Staljin, Churchill i Roosevelt svjesno odlučili podjeliti svijet".<ref name="McCrum">{{cite web|publisher=Guardian|author=Robert McCrum|url=http://www.guardian.co.uk/books/2009/may/10/1984-george-orwell|title=The masterpiece that killed George Orwell|date=10. svibnja 2009|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref>
 
Mijenjanje savezništva Oceanije između Eurazije i Istazije podsjeća na mijenjanje savezništva između SSSR-a i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] tijekom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|pakta o nenapadanju 1940-ih]]. I kada su Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR postali saveznici 1941., Orwell je uočio kako se savezništva mogu lako promijeniti u slučaju koristi: "Odvratno je dašto je taj ubojica ([[Staljin]]) sada odjednom na našoj strani, a sve čistke, itd. su odjednom zaboravljene".<ref>[[#Ingle|Ingle 2006.]], str. 115</ref> Nakon poraza Trećeg Reicha, Orwell je radio za ''Observer'' te je posjetio razne zarobljeničke logore, te uočio kako su neki Rusi promijenili strane te su se borili za Nijemce.<ref>[[#Steinhoff|Steinhoff 1975.]], str. 115</ref>
{{Multiple image
| align = right
Linija 95 ⟶ 105:
| caption2 = [[Nikolaj Ježov]], desno od Staljina na fotografiji iz 1930-ih. Nakon njegove egzekucije, Ježov je izbrisan iz raznih fotografija od strane sovjetskih cenzora<ref>{{cite web|url=http://www.newseum.org/berlinwall/commissar_vanishes/vanishes.htm|title=Newseum: The Commissar Vanishes|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref> te je postao "ne-osoba"
}}
Opis Emmanuela Goldsteina, sa kozjom bradicom, podsjeća na [[Lav Trocki|Lava Trockog]]. Goldsteinova knjiga podsjeća na stvarnuparodiju Trockinustvarne knjiguTrockine knjige ''Izdana revolucija'' iz 1937., koja je kritizirala Staljinov model Sovjetskog Saveza.<ref>[[#Bloom|Bloom 2009.]], str. 58</ref> Gwyneth Roberts smatra da je uzor za Goldsteina bio i ljevičar [[Andres Nin]], španjolski vođa [[POUM]]-a, sa kim se borio Orwell u španjolskom građanskom ratu, a koji je govorio da je Staljin izdao vrijednosti socijalizma. Nina su kasnije smaknuli sovjetski agenti.<ref name="Intoduction"/>
Mijenjanje savezništva Oceanije između Eurazije i Istazije podsjeća na mijenjanje savezništva između SSSR-a i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] tijekom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|pakta o nenapadanju 1940-ih]]. I kada su Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR postali saveznici 1941., Orwell je uočio kako se savezništva mogu lako promijeniti u slučaju koristi: "Odvratno je da je taj ubojica ([[Staljin]]) sada odjednom na našoj strani, a sve čistke, itd. su odjednom zaboravljene".<ref>[[#Ingle|Ingle 2006.]], str. 115</ref>
 
Opis Emmanuela Goldsteina, sa kozjom bradicom, podsjeća na [[Lav Trocki|Lava Trockog]]. Goldsteinova knjiga podsjeća na stvarnu Trockinu knjigu ''Izdana revolucija'' iz 1937., koja je kritizirala Staljinov model Sovjetskog Saveza.<ref>[[#Bloom|Bloom 2009.]], str. 58</ref>
 
Sveprisutnost Velikog brata, koji ima brkove, podsjeća na [[kult ličnosti]], možda Staljinov ili [[Hitler]]ov.<ref>[[#Bloom|Bloom 2009.]], str. 134</ref> Vijesti Oceanije naglašavaju rekordne brojke produkcije, baš kao i u SSSR-u, gdje su se glorificirale tvornice i osobe koji su postigle nove rekorde u proizvodnji.
Linija 108 ⟶ 116:
Dvije minute mržnje i tjedan mržnje temelje se na stalnim okupljanjima koje su sponzorirali organi SSSR-a tijekom Staljinovog razdoblja, kao i njihova ritualna demonizacija neprijatelja. Orwell je predvidio i poplavu skraćenica raznih organizacija i ustanova. Režim Oceanije koristi razne skraćenice - Ministarstvo istine se zove "Minist", Partija Engleski socijalizam se zove "Ingsoc" - slično kao i sovjetske i nacističke česte skraćenice: npr. Komunistička unija mladih je skraćena na komsomol; Komunistička internacionala je skraćena na [[Kominterna]]; Geheime Staatspolizei je skraćena na [[Gestapo]] itd.<ref>[[#Reznikov|Reznikov 2001.]], str. 89</ref>
 
Posao Winstona Smitha je revizija povijesti, kao i izbacivanje "ne-osoba" koje režim više ne trpi iz povijesnih arhiva. To vuče paralele na Staljinove metode "brisanja" nepoželjnih osoba sa fotografija, knjiga i časopisa.<ref>{{cite web | title=Falsifications of History | publisher=University of Minnesota| author= | url=http://www.tc.umn.edu/~hick0088/classes/csci_2101/false.html|accessdate=24. lipnja 2013}}</ref><ref>[[#Steinhoff|Steinhoff 1975.]], str. 176</ref> Jedan je slavni primjer fotografija Staljina i [[Ježov, Nikolaj|Ježova]], sa koje je izbrisan Ježov nakon što je smaknut i postao nepoželjan u SSSR-u.
 
"Naredbe dana" Velikog brata temelje se na Staljinovim "Naredbama dana" tijekom rata.<ref name="Sample_Order_of_the_day">{{cite web | url=http://www.marxists.org/reference/archive/stalin/works/1942/05/01.htm | title=Order of the Day, No. 130, May 1st, 1942 | accessdate=24. lipnja 2013}}</ref> Slogan ingsoca, "Naš novi, sretan život", se ponavlja na tele-ekranima, te također podsjeća na Staljinova izjavu iz 1935.: "Život je postao bolji, drugovi, život je postao veseliji." Zbog takvih paralela, ''1984.'' je 1950. bila zabranjena u SSSR-u, ali skoro i u SAD-u i Britaniji tijekom [[Kubanska raketna kriza|kubanske krize]].<ref>{{cite web|publisher=The Independent|url=http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/books/features/banned-books-you-could-have-been-jailed-for-reading-1876200.html?action=gallery&ino=9|title=BANNED: Books you could have been jailed for reading|accessdate=24. lipnja 2013}}</ref>
 
==Teme==
 
===Nacionalizam i ograničen vokabular===
''1984.'' zapravo proširuje Orwellov vlastiti esej ''Bilješke o nacionalizmu'' iz 1945.<ref>{{cite web|url=http://www.resort.com/~prime8/Orwell/nationalism.html|title=George Orwell: "Notes on Nationalism"|date=svibanj 1945|publisher=Resort.com|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref> o manjku vokabulara potrebnog kako bi se objasnio nepriznat fenomen iza određenih političkih sila. Službeni "skraćeni" jezik Partije, ''Novogovor'', ukazuje na tu problematiku. U eseju ''Why I Write'' [''Zašto pišem''], sam Orwell je utvrdio: "Pisati jednostavno snažnim jezikom podrazumijeva neustrašivo razmišljanje, a ako je netko neustrašiv, ne može biti politički komforan".<ref name="Intoduction">{{cite web|author=Gwyneth Roberts|url=http://orwell.ru/library/novels/1984/english/eint_gr| title=Introduction: George Orwell’s life|publisher=orwell.ru|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref> Takva tema se nalazi i u ''1984.'' jer država koristi jezik kako bi sve više proširila političku kontrolu nad ljudima koji govore isti. Partija stoga ima izvrnut i korumpirani jezik: ''Novogovor''. Temelji se na teoriji tadašnjih pisaca da su misli ovisne o riječima koje ju izražavaju te stoga jezik koji ne sadrži određene riječi ili ideje neće moći odraziti te ideje među ljudima koji ga govore. Cilj ''Novogovora'' je da sve ideje koje ne slijede principe ingsoca postanu maglovite i neodređene, te su stoga nepodobne riječi kirurški uklonjene iz jezika. Time Partija ima 'vodootporan' politički jezik u kojem su sve "neodređene i plitke sjene značenja" starog jezika uništene, zajedno sa djelima velikih pisaca koji su ga koristili. <ref name="Intoduction"/> I [[nacionalizam]] je utkan u radnju.
 
* Pozitivan nacionalizam: ljubav Oceanaca za Velikog brata i Partiju
* Negativan nacionalizam: mržnja Oceanaca usmjerena protiv Emmanuela Goldsteina i državnih neprijatelja
* Premiještan nacionalizam: usred govora, govornik promijeni neprijatelja Oceanije te se publika odmah preokrene i usmjeri mržnju protiv novog neprijatelja (prvo je neprijatelj Eurazija, zatim je odjednom saveznik a novi je neprijatelj Istazija)
 
===Ravnoteža između javnih i privatnih vrijednosti===
Tijekom cijelog svog života, Orwell je nastojao ostvariti ravnotežu između javnih i privatnih vrijednosti, između kreativnog i neophodnog rada. Bio je zaokupljen javnim i političkim životom, ali je bio i svjestan važnosti privatnog života pojedinaca, kao i vrijednosti svakodnevice.<ref name="Intoduction"/> Jedan od razloga zašto je smatrao da su prolovi u ''1984.'' ostali ljudska bića - kao što je Winston komentirao Juliji - ležao je u njihovim privatnim životima i emotivnim vezama, koji su ostali nedodirnuti Partijom. Članovi Partije imaju privilegije koji prolovi nemaju, ali im Partija određuje koga će sresti, s kim će provesti slobodno vrijeme, s kim će stupiti u brak te njih stav prema svemu. Orwell je smatrao da bi država trebala opskrbiti društveni okvir za svoje građane, ali i diktirati kako će živjeti svoj privatni život; ako to učini, postati će manja ljudska bića.<ref name="Intoduction"/>
 
===Cenzura===
Jedna od glavnih tema priče je [[cenzura]],<ref>{{cite web|url=http://www.psfk.com/2013/01/george-orwell-1984-censorship.html|title=New Design for Orwell's Nineteen Eighty-Four|author=Allie Walker|date=4. siječnja 2013|accessdate=25. lipnja 2013|publisher=psfk.com}}</ref> osobito u Ministarstvu istine, gdje se fotografije retuširaju a javni arhivi izmjenjuju kako bi se riješili neugodnih "ne-osoba" (ljudi kojih se Partija odlučila riješiti i izbrisati iz historije).<ref>{{cite news| url=http://www.nytimes.com/2009/07/18/technology/companies/18amazon.html?_r=0|title=Amazon Erases Orwell Books From Kindle|author=Brad Stone|date=17. srpnja 2009|accessdate=25. lipnja 2013|publisher=New York Times}}</ref><ref>[[#Howe|Howe 1983.]], str. 94</ref> [[Telekran]]i pokazuju nevjerojatno preuveličane i lažne brojke o stalno rastućoj ekonomiji i sve boljem životnom standardu, iako u stvarnosti građani žive sve lošije te čak i normalne namirnice postaju rijetkost. Stalno se dobivaju i izvještaji o velikim pobjedama na ratnom polju, iako je krajni cilj rata nepoznat a neprijatelji su neodređeni. No nitko od građana ne može neutralno povjeriti informacije jer Partija kontrolira sve medije.
 
===Poslušnost i slobodna volja===
Partija zahtijeva da svi građani budu apsolutno poslušni prema državi. Za O'Briena, nije dovoljno što će netko postati potpuno poslušan rob: Winston mora u jednakoj mjeri zavoljeti Velikog brata u kojoj ga je isprva zamrzio. Stoga mu se mora slomiti otpor, prvo fizički, zatim psihički, kada izda Juliju, te tako izgubi svoju integritet i [[Slobodna volja|slobodnu volju]].<ref name="Intoduction"/> Julijina pobuna je pak više instinktivna i izravna od Winstonove, te zna čak bolje organizirati i sakriti svoje tajne aktivnosti. Ona također zna čemu Partija vodi restriktivnu politiku prema seksu: spolni čin mora biti ili dužnost u braku ili bezvoljni susret kako bi Partija seksualnu frustraciju mogla preusmjeriti u mržnju prema neprijateljima. Stoga, spolni odnos između Winstona i Julije je sam po sebi politička pobuna.<ref name="Intoduction"/>
 
===Nadziranje===
Građani Oceanije, osobito članovi Šire partije, nemaju stvarne privatnosti. Mnogi žive u stanovima u kojima su dvosmjerni telekrani, koji istodobno emitiraju program ali i mogu služiti kao kamere koje snimaju sve oko sebe. Pošta se redovno otvara i čita prije slanja, Policija misli zapošljava tajne agente koji prijavljuju ljude subverzivnih misli. Ovo potpuno nadziranje građana osigurava kontrolu države.<ref name="Porter">{{cite web|publisher=Guardian|url=http://www.guardian.co.uk/commentisfree/henryporter/2009/jun/08/1984-orwell-gchq-surveillance|date=9. lipnja 2009|author=Henry Porter|title=Fighting Nineteen Eighty-Four|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref>
 
==Odjek i utjecaj==
[[File:Big Brother graffiti in France.JPG|155px|desni|mini|Grafit na kojem piše "Veliki brat te promatra"]]
Učinak ''1984.'' na engleski jezik bio je golem: koncepti Velikog brata, sobe 101, policije misli, zlomisli, novogovora i dvomisli su postale česte fraze kojima se protivi nečijoj opasnosti od totalitarnog autoriteta.<ref>[[#Howe|Howe 1983.]], str. 121</ref> Orwell se redovite poistovjećuje sa godinom 1984. te je asteroid [[11020 Orwell]] kojeg je u srpnju te godine otkrio [[Antonín Mrkos]] dobio ime po tom piscu.
 
U rujnu 2009., engleski alternativni rock bend [[Muse (grupa)|Muse]] je objavio album ''[[The Resistance (album)|The Resistance]]'', u kojemu su bile pjesme koje je nadahnula ''1984''.<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/news/articles/1622093/muse-discuss-resistance-their-very-personal-new-album.jhtml|title=Muse Discuss The Resistance, Their 'Very Personal' New Album| publisher=MTV|date=2009|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref>
 
Reference na teme, koncepte i detalje iz romana su se često javljale u [[Popularna kultura|popularnoj kulturi]], osobito u popularnoj glazbi i medijima. Jedan je primjer popularna TV reality emisija ''[[Big Brother (reality show)|Big Brother]]'', u kojoj skupina ljudi žive zajedno u velikoj kući, izolirani od svijeta dok ih stalno snimaju kamere.
 
U studenom 2011., vlada Sjedinjenih Država je pred [[Vrhovni sud SAD|Vrhovnim sudom SAD-a]] izjavila da želi nastaviti koristiti praćenje individualaca pomoću [[GPS]]-a bez da prvo zatraži nalog. Kao odgovor, sudac [[Stephen Breyer]] je pitao što to znači za demokratsko društvo. Breyer je zapitao: "Ako pobijedite u ovom slučaju, onda ništa ne sprječava policiju ili vladu od javnog nadziranja svakog građana SAD-a 24 sata dnevno. Dakle, ako pobjedite, stvarate nešto što zvuči kao ''1984''...."<ref>{{cite web|url=http://thehill.com/blogs/blog-briefing-room/news/192445-justice-breyer-warns-of-orwellian-government|title=Justice Breyer warns of Orwellian government|work=The Hill|date=8. studeni 2011|accessdate=25. lipnja 2013}}</ref>
 
1984., roman je adaptiran u [[Nineteen Eighty-Four (film)|istoimeni film]] u kojem je glumio [[John Hurt]] kao Winston Smith. 2006., filmska verzija ''[[V for Vendetta (film)|O za osvetu]]'' je puštena u kino distribuciju, te je imala iste teme i principe kao ''1984.'', a u jednoj od ključnih uloga je također glumio John Hurt, ovog puta kao "Veliki brat." <ref name="Stanford">{{cite web | url=http://www.stanford.edu/group/ccr/blog/2007/11/resistence_and_power.html | title=Resistance and Power | publisher=[[Stanford University]] | date=2. studeni 2007 | accessdate=25. lipnja 2013}}</ref><ref name="Law">{{cite web | url=http://www.law.ed.ac.uk/ahrc/gikii/docs/Adams.pdf | title=From 1984 to V for Vendetta via Minority Report | publisher=University of Edinburgh School of Law | date=1. rujna 2006 | accessdate=25. lipnja 2013 | author=Adams, A. A.}}</ref> Epizoda serije ''[[Doctor Who]]'', zvana ''The God Complex'', opisuje svemirski brod maskiran kao hotel koji ima sobu broj 101.<ref name="RTComplex">{{cite web | url = http://www.radiotimes.com/blog/2011-09-18/doctor-who-the-god-complex/ | title = Doctor Who: The God Complex | first = Patrick | last = Mulkern | date =18. rujna 2011 | publisher=Radio Times | accessdate =25. lipnja 2013 }}</ref>
 
2009., bivši voditelj britanskog Odjela za vladinu komunikaciju (GCHQ), David Pepper, je na BBC-jevu programu ''Who's Watching You'' naveo da je postalo nužno za vladu snimati sav telefonski i internetski promet kako bi se borila protiv terorizma. Novinar ''Guardiana'', Henry Porter, je kao odgovor napisao članak ''Boriti se protiv 1984.'' u kojem je naveo kako se Pepper rodio iste godine kada je Orwell napisao svoj slavni roman, 1948., te usporedio zahtjev za što većim nadziranjem običnih građana sa nepoznatim neprijateljima i neodređenom prijetnjom Oceanije koja kao posljedicu ukida ljudsko pravo za privatnost.<ref name="Porter"/>
 
2013., izbio je skandal kada je ''Guardian'' razotkrio kako je [[NSA]] razvila program [[Prizma (program za nadziranje)|Prizmu]] koji potajno špijunira i analizira telefonske i internetske razgovore ljudi diljem svijeta. Mnogi su potom usporedili Prizmu sa ''1984.'' Novinar ''Guardiana'' Stephen Moss je zapisao kako je nakon tog skandala "Orwell relevantniji nego ikada" te da je prodaja ''1984.'' na [[Amazon.com|Amazonu.com]] nakon skandala porasla za 7.000 %.<ref name="RTComplex">{{cite web | url = http://www.guardian.co.uk/books/booksblog/2013/jun/11/george-orwell-prism-big-brother-1984 | title = George Orwell back in fashion as Prism stokes paranoia about Big Brother | author=Stephen Moss | date =11. lipnja 2013 | publisher=Guardian | accessdate =25. lipnja 2013 }}</ref>
 
== Adaptacije ==
Linija 127 ⟶ 172:
{{col-begin}}
{{col-2}}
*{{cite book|ref=Aubrey,|last=Aubrey|first= Crispin & Chilton, Paul (Eds). (|year=1983). ''|title=Nineteen Eighty-Four in 1984: Autonomy, Control & Communication''. |location=London: |publisher=Comedia. ISBN |isbn=0-906890-42-X.}}
*{{cite book|ref=Bloom|last=Bloom|first=Harold|title=George Orwell's 1984|year=2009|isbn=9781438114682|publisher=Infobase Publishing}}
*{{cite book |last=Bowker |first=Gordon |others= |title=Inside George Orwell: A Biography |year=2003 |publisher=Palgrave Macmillan |isbn=0-312-23841-X |ref=Bowker}}
Linija 134 ⟶ 179:
*Hillegas, Mark R. (1967). ''The Future As Nightmare: H.G. Wells and the Anti-Utopians''. Southern Illinois University Press. ISBN 0-8093-0676-X
*{{cite book|ref=Hitchens|title=Why Orwell Matters|first=Christopher|last=Hitchens|publisher=Basic Books|year=2003| isbn=9780465030507}}
*{{cite book|ref=Howe|last=Howe, |first=Irving (Ed.). (|year=1983). ''|title=1984 Revisited: Totalitarianism In Our Century''. |location=New York:| publisher=Harper Row. ISBN |isbn=0-06-080660-5.}}
*{{cite book|ref=Ingle|last=Ingle|first=Stephen|title=The Social And Political Thought of George Orwell: A Reassessment|year=2006|isbn=9780415357357|publisher=Routledge}}
*{{cite book|ref=Konstantin|title=A Red Boyhood: Growing Up Under Stalin|first=Anatole|last=Konstantin|publisher=University of Missouri Press|year=2008|isbn= 9780826266385}}
Linija 142 ⟶ 187:
*{{cite book|first=Peter |last=Nicholls |ref=Nicholls|year=2005|title=The Cambridge History of Twentieth-Century English Literature|publisher=Cambridge University Press|isbn=0-521-82077-4}}
*{{cite book |last=Orwell |first=George |others= |title=Nineteen Eighty-Four. A novel |year=1949 |publisher=Secker & Warburg |location=London |url=http://catalogue.bl.uk/}}
*{{Cite book |last=Orwell |first=George |editor1-last=Peter Davison|editor1-first=Peter |title=Nineteen Eighty-Four: The Facsimile Manuscript |format=Hardcover |year=1984 |publisher=[[Secker and Warburg]] |location=London, United Kingdom |isbn=0-436-35022-X}}
*{{cite book |last=Orwell |first=George |others=[[Thomas Pynchon]] (Foreworduvod); [[Erich Fromm]] (Afterwordbilješke) |title=Nineteen Eighty-Four |year=2003 (Centennial edition) |publisher=Plume |isbn=0-452-28423-6 }}
*{{cite book|first=John |last=Rodden| ref=Rodden| title=The Politics of Literary Reputation: The Making and Claiming of "St. George" Orwell|publisher=Oxford University Press|year=1989|isbn=9780195039542}}
*{{cite book|ref=Sandison|last=Sandison|first=Alan|title=The last man in Europe: an essay on George Orwell|year=1974|isbn=|publisher=Barnes & Noble Books}}
Linija 149 ⟶ 194:
*Shelden, Michael. (1991). ''Orwell&nbsp;— The Authorised Biography''. London: Heinemann. ISBN 0-434-69517-3
*Smith, David & Mosher, Michael. (1984). ''Orwell for Beginners''. London: Writers and Readers Publishing Cooperative. ISBN 0-86316-066-2
*{{cite book |last=Steinhoff |first=William R. |othersref=Steinhoff |title=George Orwell and the Origins of 1984 |year=1975 |publisher=[[University of Michigan Press]] |location=Ann Arbor |isbn=0-472-87400-4 }}
*Tuccille, Jerome. (1975). ''Who's Afraid of 1984? The case for optimism in looking ahead to the 1980s''. New York: Arlington House. ISBN 0-87000-308-9.
*{{cite book | title=The Forsaken | publisher=Penguin Press | last=Tzouliadis|first=Tim|ref=Tzouliadis|year=2008|location=New York | isbn=978-I-59420-168-4}}
*West, W. J. ''The Larger Evils&nbsp;– Nineteen Eighty-Four, the truth behind the satire''. Edinburgh: [[Canongate Press]]. 1992. ISBN 0-86241-382-6
{{col-end}}
</div>