'''Bujidska Monarhija''' ([[Perzijski jezik|perz.]] آل بویه; ''Āl-e Buye'') je naziv za [[iran]]sku državu koja se tijekomtokom [[10. stoljećevijek|10.]] i [[11. stoljeće|11. stoljećavijek]]a prostirala na području današnjeg [[Iran]]a, [[Irak]]a, [[Azerbajdžan]]a i [[Oman]]a. Osnivači bujidske dinastije bili su [[Delamiti|delamitski]] [[Perzijanci]] iz [[Gilan]]a, a osnivačem se smatra [[Imad al-Daula]]. Godine [[980.]] velik dio [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]] ujedinjuje se pod zajedničkim vladarom koji promiče [[Šijiti|šijitski]] [[islam]] kao državnu religiju ali i [[Sasanidska Monarhija|sasanidsku]] ostavštinu poput vladarske titule ''[[Šah (vladar)|šahanšaha]]'' odnosno [[Veliki kralj|velikog kralja]]. Sredinom [[11. stoljeće|11. stoljećavijek]]a Bujidska Monarhija doživljava pad pa vodeću političku ulogu preuzimaju [[Gaznavidi]] i [[Seldžuci]].
