Stjepan Ostoja – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
O |
||
Red 1:
[[Datoteka:Stjepan
Stjepan Ostoja (1378 - rujan 1418.)je bio Bosanski kralj u dva perioda (maj 1398-maj 1404.) i (1409 - septembar 1418). Na prijestolje je prvi put došao uz pomoć velikog vojvode [[Hrvoje Vukčić Hrvantinić|Hrvoja Vukčića
== Porijeklo ==
Stjepan Ostoja je bio vanbračni sin [[Tvrtko I|Tvrtka I]].Ime Ostojine majke je nepoznato a prema [[Marvo Obrini|Marvu Obriniju]] to je bila neka plemkinja Vukoslava.Uglavnom Ostoja je bio vnabračno djete i rođen je 1378.Međutim postoje teorije da je Ostoja bio lažni porod Tvrtka I . Dubrovčani jednom prilikom kažu :''Ostoja Hrstić ili Krstić ga je progano...''Ao je ta teorija istiita onda je moguće da je Ostoja bio ženskom linijom povezan s Kotromanićima .Također neki kažu da je bio sin nekog Pavla . Ugalavnom krvno je bio povezan s Kotromanićima .
== Prva vladavina ==
Stjepan Ostoja je prije dolaska na vlast živio mirnim životom u nekom planinskom mjestu.U [[svibanj|svibnju]] 1398 nezadovoljna bosanska vlastela skida a vlasti bosansku monarhinju [[Jelena Gruba |Jelenu Grubu]].Vlastela na vlast dovodi Stjepana Ostoju.
== Borba za krunu ==
Ostoja je izbjegao hapšenje i zatvaranje bježeći iz Bbovca na ugarski dvor kod Žigmunda s kojim se pomirio . Žigmund mu je odmah obećao vojsku . U junu 1404. ugarska vojska je osvojila Usoru i Bobovac , gdje je Ostoja stolovao kao Žigmundov kandidat , dok je plemstvo podržavalo Tvrtka II . Jedinu podršku unutar Kraljevstva imao je kod Radivojevića , ali i oni su mu prestali bit i poslaušni . Ostoja je tako imao [[Bobovac]] i [[Bosansko kraljevstvo]] , ali cijelo kraljevstvo je priznavlo Tvrtka II .Žigmund je nastavio napadati Tvrtka II sve do bitke na Doboru u septembru [[1408]] . kada je ugarska vojska odnijela pobjedu . Sljedeću godinu Tvrtko je proveo nazivajući se kraljem , ali sve brže gubi podršku . Do kraja iste godine . Ostoja je bio neosporeni kralj Bosne .
== Druga vladavina ==
Stjepan Ostoja se početkom 1408. krunisao u Bobovcu.Bobavčku kapelu je pretvorio u malouzej Kotromanića.Bio je kralj-grditelj.Za vnjsku politiku nije se puno brinuo.Vladanje u državi nije ga puno zanimalo.Vlast je prepustio vlasteli.Njegovu drugu vladavinu su obilježeili upadi Osmanlija .Iako je do kraja 1409. bio svugdje priznat njegovi vazali su mu bili neposlušni i vodili su računa o svojim interesima , te čak i sami pregovarali s ugarskim kraljem . Neki od njih poput Hrvantinića , pokorili su se direktno Žigmundu , umjesto Ostoji kao Žigmundovom vazalu . Hrvantinić je bio posebno opasan pošto je , bidući da je bio znatno moćniji od Ostoje , ali ne i Žigmunda , ostavši njegov vjerni Ladislavu sve do 1410. godine .
Red 12:
Ostoja je ostao neprijateljski nastrojen prema Hrvoju . pokušao ga je onesposobiti dajući drugim plemićima zemlju koja je pripadala njemu ili njegovim vazalima . Vidjevši da se tasplamsava sukob između njih , Žigmund koji je želio održati dobre odnose s moćnim vojvodom , počeo se hladiti prea Ostoji . Osjećajući prijetnju ove dvojice i ljubomoru prema Hrvoju , čija ga prisutnost sprečavla da istinski upravlja kraljevstvom , Osotja se trudio da poboljša odnos s drugim velikašima , poput Kosača i Pavla Radinovića .Ostojin sukob s Hrvantinićem i popravljnje odnosa s Radenovićima i Kosačama ., koji su još podržavali [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]], potakli su Hrvoja i Žigmunda da pokrenu rat portiv Ostoje [[1410]] . godine Osotja je izgubio velik teritorij na sjeveroistoku Bosne , uključujući i Vranduk , [[Srebrenik]] , Srebrenicu te na kraju [[Visoko]] , prislivši Ostoju na bijeg. Žigmund je tada razmišljao da se okruni za kralja Bosne , ali Hrvoje se nije slagao , tako je napustio tu zamisao .
U zimu 1410/1411. Ostoja je otišao u Đakovo i pokorio se Sigismundu .Tako je Ostoja priznat za kralja . i teritorije su vraćena Bosni .
[[Datoteka:Sigismund Luksemburški|okvir|centar]]
===== Sukob s Osmanlijama =====
U maju [[1414]]. Osmanlije su pokrenule veliku vojnu kampanju protiv Bosne s ciljem vraćanja Tvrtka II na prijestolje . Prograsil su Tvrtka kraljem i harali po Osojinoj i Sandljevoj zemlji misleći da će oslabiti Bosnu građanskim ratom . Ostojin šura Pavle odmh je stao na stranu Tvrtka II . Većina plemstva bila je na Ostojinoj strani . Osmanlije su se ubrzo povukle , ostavši Tvrtka da se sam bori , da bi se vratili u februaru sljedeće godine . Odnijeli su pobjedu , uz Hrvojevu pomoć nad ugarskom vojskom prisilivši Ostoju i Sandalja da se pomire s Hrvojem . I Osmanlije i Hrvoje su zaboravili Tvrtka II i priznali Ostoju za kralja .
|