Treći makedonski rat – razlika između verzija

Nakon što je godine [[197. pne.]] poražen u [[drugi makedonski rat|drugom makedonskom ratu]], makedonski kralj [[Filip V od Makedonije|Filip V]] je [[sporazum u Tempeu|mirom u Tempeu]] znatno oslabljen. Njegova država se morala odreći bilo kakvih ambicija da utiče na zbivanja u Grčkoj, morala je predati ratnu mornaricu te ograničiti vojsku na 5000 ljudi, a mlađi kraljev sin Demetrije je poslan kao talac u Rim. Međutim, kada je Filip u [[rimsko-sirijski rat|rimsko-sirijskom ratu]] odbio podržati [[seleukidska Monarhija|seleukidskog]] kralja [[Antioh III Veliki|Antioha Velikog]], odnosi s Rimom su se malo poboljšali, a Demetrije je pušten natrag na Filipov dvor. Tamo je, međutim, došlo do kobnog suparništva sa starijim bratom, princom [[Perzej od Makedonije|Perzejem]], koji je Demetrija optužio da je rimski agent te oca nagovorio da ga pogubi. Kada je Perzej nakon očeve smrti preuzeo vlast nad državom, otpočeo je novi, anti-rimski kurs politike, nastojeći sklopiti saveze pomoću kojih bi pokrenuo novi rat i tako anulirao rezultate prethodnog.

Ta je politika najviše uznemirila Pergam i kralja [[Eumen II|Eumena II]], vjernog rimskog saveznika, koji je lobirao Rim da pokrene rat protiv njegovog mladog, ambicioznog i agresivnog susjeda. Godine [[172. pne.]] je i osobno putovao u Rim kako bi [[Rimski Senat|Senat]] uvjerio u nužnost pokretanja rata. Pri povratku je na njega pokušan atentat, a za što je optužen Perzej. To je bila kap koja je prelila čašu i natjerala Senat da pokrene rat protiv Perzeja 171. pne.