Otvori glavni meni

Izmjene

m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
'''Grof Nikola IV. Zrinski''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Zrínyi Miklós'') ([[Zrin (utvrda)|Zrin]], oko [[1508]]. - [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]] ([[Mađarska]]) [[7. 9.|7. septembar]] [[1566]].), hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana [[Hrvatska|hrvatske]] i [[povijesthistorija Mađarske|mađarske]] [[Povijest Hrvatske|povijesti]], član velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]] .
 
== Život ==
Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji [[knezovi Zrinski|Zrinski]] četvrti po redu s tim imenom), bio je sin [[Nikola III. Zrinski|Nikole (III.) Zrinskog]] i krbavske kneginje [[Jelena Karlović Krbavska|Jelene Karlović]], sestre (kasnijeg) hrvatskog bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]] .
 
Nikola je ratovao protiv [[Otomansko Carstvo|Turaka]] još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani [[Beč]]a [[1529]] car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio [[1542]] godine kad je s 400 [[Hrvati|Hrvata]] spasio [[Budimpešta|Peštu]] od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo [[hrabrost|junaštvo]], govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je [[24. decembar12.|24. decembra]] 1542. izabrao za hrvatskog [[ban]]a.
 
Dana [[17. jun6.|17. juna]]a [[1543|1543.]] godine oženio se Nikola [[Katarina Frankopan|Katarinom Frankopan]], sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji [[Juraj (IV.) Zrinski]]. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk [[Juraj (V.) Zrinski]], te praunuci [[Nikola Zrinski|Nikola]] i [[Petar Zrinski|Petar]].
Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao [[Međimurska županija|Međimurje]], s utvrđenim gradom [[Čakovec|Čakovcem]], koje se od [[1546]] godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
 
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine [[1556]]. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinandu I.]] da postavi [[Petar Erdődy|Petra Erdődya]] za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).
== Junačka obrana Sigeta ==
{{glavni|Bitka kod Sigeta}}
Godine [[1566|1566.]] [[sultan]] [[Sulejman I|Sulejman I.]] kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji [[Beč]] i potom čitavu Europu. Tako Sulejman I. dolazi do grada [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama [[vitez (vojnik)|vitezovima]] da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"
 
Opsada je počela [[5. 8.|5. kolovoza]] i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir [[Mehmed-paša Sokolović|Sokolović]] poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]]. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u [[MeđimurjeMeđimurska županija|Međimurju]], te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
 
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. septembra, ali veliki [[vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović]] vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. 9.|7. septembar]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog [[most]]a, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći [[sablja|sabljom]]. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz [[arkebuza]], dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s [[domaći konj|konja]]a, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]], [[Lovro Juranić]] i [[Đorđe Pozojević]].
 
Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banja Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih evropskih junaka onoga vremena, [[vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović]] poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom [[general]]u Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada [[Jura (Mađarska)|Jura]] (Győr) glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. septembra. Nikolinu su glavu 18. septembra preuzeli njegov sin [[Juraj (IV.) Zrinski]], zet Baltazar [[Batthyány]] i svak [[Franjo Tahy]]. Donijeli su je u [[Čakovec]], a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, lokalitetu nedaleko Čakovca, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
 
== Svjetska slava ==
Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje [[Evropa|Evrope]], koja ga je nazvala novim [[Leonida I|Leonidom]]. Znameniti francuski kardinal [[Richelieu]], ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog [[Gašpar Alapić]], te komornik [[Franjo Črnko]], koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.
 
Nikola Zrinski ml. (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, opisao je u svom epskom djelu pod naslovom "Opsada Sigeta" herojsku smrt svog djeda godine 1566., koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuta poema pisana je na mađarskom jeziku. Iako ju je pisao Hrvat, smatra se jednom od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.
Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom [[Japan]]u prije svega zbog svoje časne i [[samuraj]]ske smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] mornarici) povlačili iz [[Sibir]]a prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u [[Kobe]]u, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!"
 
26. februara 2006. u dvorani Kokugian u [[TokyoTokijo|Tokiju]], japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bila je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.
 
Nikola Šubić Zrinski se u svom životu služio i [[glagoljica|glagoljicom]].
 
Tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]], brigada [[Hrvatsko vijeće obrane|HVO]]-a iz [[Busovača|Busovače]] nosila je ime [[Brigada "Nikola Šubić Zrinski"]].
 
== Napomena ==
64.473

izmjene