Nikola Šubić Zrinski – razlika između verzija

'''Grof Nikola IV. Zrinski''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Zrínyi Miklós'') ([[Zrin (utvrda)|Zrin]], oko [[1508]]. - [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]] ([[Mađarska]]) [[7. 9.|7. septembar]] [[1566]].), hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana [[Hrvatska|hrvatske]] i [[povijesthistorija Mađarske|mađarske]] [[Povijest Hrvatske|povijesti]], član velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]] .

Nikola je ratovao protiv [[Otomansko Carstvo|Turaka]] još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani [[Beč]]a [[1529]] car Karlo V. nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio [[1542]] godine kad je s 400 [[Hrvati|Hrvata]] spasio [[Budimpešta|Peštu]] od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo [[hrabrost|junaštvo]], govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand I. ga je [[24. decembar12.|24. decembra]] 1542. izabrao za hrvatskog [[ban]]a.

Dana [[17. jun6.|17. juna]]a [[1543|1543.]] godine oženio se Nikola [[Katarina Frankopan|Katarinom Frankopan]], sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji [[Juraj (IV.) Zrinski]]. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk [[Juraj (V.) Zrinski]], te praunuci [[Nikola Zrinski|Nikola]] i [[Petar Zrinski|Petar]].

Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao [[Međimurska županija|Međimurje]], s utvrđenim gradom [[Čakovec|Čakovcem]], koje se od [[1546]] godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).

Godine [[1566|1566.]] [[sultan]] [[Sulejman I|Sulejman I.]] kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji [[Beč]] i potom čitavu Europu. Tako Sulejman I. dolazi do grada [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama [[vitez (vojnik)|vitezovima]] da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"

Opsada je počela [[5. 8.|5. kolovoza]] i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir [[Mehmed-paša Sokolović|Sokolović]] poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]]. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u [[MeđimurjeMeđimurska županija|Međimurju]], te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. septembra, ali veliki [[vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović]] vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. 9.|7. septembar]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog [[most]]a, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći [[sablja|sabljom]]. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz [[arkebuza]], dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s [[domaći konj|konja]]a, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]], [[Lovro Juranić]] i [[Đorđe Pozojević]].

Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje [[Evropa|Evrope]], koja ga je nazvala novim [[Leonida I|Leonidom]]. Znameniti francuski kardinal [[Richelieu]], ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog [[Gašpar Alapić]], te komornik [[Franjo Črnko]], koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.

26. februara 2006. u dvorani Kokugian u [[TokyoTokijo|Tokiju]], japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bila je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.

Tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]], brigada [[Hrvatsko vijeće obrane|HVO]]-a iz [[Busovača|Busovače]] nosila je ime [[Brigada "Nikola Šubić Zrinski"]].