Nestorije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6:
|opis_slike=
|datum_rođenja=oko [[386]]
|mesto_rođenja=[[Germanicija]], [[Sirija]] (danas [[Kahramanmaraş|Kahramanmaraš]], [[Turska]])
|datum_smrti=oko [[451]]
|mesto_smrti=Oaza Al-Harga, [[Egipat]]
Red 23:
|sporno=Za života proglašen jeretikom
}}
'''Nestorije''' (ili '''Nestor'''; gr: ''Νεστόριος''; oko [[386]].-[[451]].) je bio [[carigradistanbul|carigradski]]ski [[patrijarh]] od [[428]]. do [[431]]. i začetnik [[nestorijanstvo|nestorijanstva]].
 
Nestorije je rođen 386. godine u Germaniciji u Siriji (danas Maras u Turkoj).<ref>http://www.britannica.com/eb/article-9055341/Nestorius</ref> Svešteničko obrazovanje je stekao kao učenik [[Teodor Mopsuestski|Teodora Mopsuestskog]] u [[Antiohija|Antiohiji]] a reputaciju je stekao svojim besedama, koje su vodile njegovom postavljanju za carigradskog patrijarha, nakon smrti Sisinija I (Sisinnius I) [[10. april4.|10. aprila]]a [[428]]. godine.
 
Nestorije se smatra začetnikom [[hristologija|hristološkog]] učenja poznatog kao nestorijanstvo. Ono je nastalo kada se, kao predstavnik antiohijske škole, usprotivio uvođenju novog naziva „Bogorodica“ (gr: ''Θεοτόκος'' Teotokos) za [[Devica Marija (majka Isusova)|Mariju]], [[Isus]]ovu majku. Nestorije je umesto toga koristio naziv „Hristorodica“ (gr: ''Χριστοτόκος'' Hristotokos), smatrajući da on uključuje i Hristovo čoveštvo. Govorio je da Mariju treba nazivati Hristorodicom, jer je rodila Hrista ([[Mesija|Mesiju]], pomazanika).<ref>http://www.crkva.se/katihizis_odluke_vaseljenskih_sabora.htm</ref> Crkveni istoričar [[Sokrat Sholastik]] to ovako opisuje: „''Nestorijev prijatelj, sveštenik Anastasije, koga je Nestorije doveo sa sobom iz Antiohije, preporučio je jednog dana u svojoj besedi da ne zovu Mariju majkom Božijom iz razloga što je Marija samo ljudsko stvorenje i da Bog nije mogao biti rođen od jednog stvorenja''“).<ref>http://www.geocities.com/Athens/Sparta/6701/iiisabor.html</ref> Nestorijev glavni protivnik je bio [[Kirilo Aleksandrijski|Kiril Aleksandrijski]], predstavnik [[Aleksandrija|aleksandrijske]] škole, koji je smatrao da Nestorije time poriče realnost otelovljenja (Incarnation), praveći od Hrista dve odvojene ličnosti, jednu ljudsku i jednu božansku, u istom telu (vidi [[nestorijanstvo]]).
 
Pored hristološke debate, ostali faktori od uticaja na sukob su bili: rivalstvo između sedišta u Aleksandriji i Antiohiji, carev uticaj na sedište u Carigradu i patrijaršijsko prvenstvo Pape. Borba između Nestorija, kojeg je podržavao Car Teodosije II i Kirila, kojeg je podržavao papa Celestin I, bila je istovremeno i borba za prestiž između episkopskih sedišta u Antiohiji i Aleksandriji.<ref>[http://www.metamind.net/nestor.html The lynching of Nestorius, Stephen M. Ulrich]</ref> U pismu Nestoriju, Kiril dokazuje da Logos i telo u Hristu nisu združeni (sliveni), nego su sjedinjeni ujednu [[ipostas]].<ref>[http://www.geocities.com/Athens/Sparta/6701/iiisab_p.html#3 Treće Kirilovo pismo Nestoriju]</ref> NJegova formulacija: „Jedinstvena priroda ovaploćenog Logosa", kojom objašnjava prirodu [[HristHristos|Hrista]]a, je prihvaćena od [[monofizitstvo|monofizita]], i kasnije (na [[Četvrti VaseljenskiHalkedonski Saborsabor|Halkidonskom Saboru]] [[451]].) odbačena kao nepravoverna. Kiril [[430]]. godine šalje Nestoriju Dvanaest anatematizama<ref>[http://www.geocities.com/Athens/Sparta/6701/iiisab_a.html Kirilovi anatematizmi protiv nestorija]</ref>, nestorijevih teoloških mišljenja koja pobija, smatrajući izopštenim od Crkve svakog ko bi odbacio bilo koju od tačaka. Nestorije odbacuje Kirilove Anatemizme, i piše svojih dvanaest tačaka, predajući anatemi, tj. isključenju od Crkve, svakoga ko ih ne bi priznao.<ref>http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Teologija/Presveta.htm</ref>
Kiril se obratio caru [[Teodosije II|Teodosiju]], i njegovoj pobožnoj sestri Pulheriji, tražeći da se uključe u rešavanje crkvenih problema<ref>http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Teologija/Presveta.htm</ref>. Car [[Teodosije II]] je bio primoran da radi rešavanja spornog pitanja [[431]]. sazove opšti crkveni sabor. Za mesto održavanja [[Treći Vaseljenski Sabor|Trećeg Vaseljenskog Sabora]], izabran je grad Efes, u kome je Marija nekada boravila, i bila posebno obožavana, a naziv „Teotokos“ jako popularan. Kiril je okupio [[egipat]]ske [[episkopepiskopos|episkope]]e i sa njima na lađama krenuo put [[Efes]]a. Kopnom su se iz Antiohije zaputili istočni episkopi na čelu sa antiohijskim arhiepiskopom Jovanom. Dana [[22. jun6.|22. juna]]a [[431]]. godine u crkvi Djeve Marije, ispred koje bejahu okupljeni oni koji poštovaše Mariju kao Bogorodicu, sabrali su se episkopi, predvođeni aleksandrijskim episkopom Kirilom i efeskim episkopom Memnonom<ref>http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Teologija/Presveta.htm</ref>. Kiril je odmah preuzeo sabor, otvarajući debatu pre no što su stigli predstavnici Antiohije, koji su kasnili. Istog dana, sabor je osudio Nestorijevo učenje i ozvaničio izraz [[Marija (majka Isusova)|Bogorodica]], a Nestorije je lišen svešteničkog čina i proglašen jeretikom. Prema njegovim sopstvenim rečima:
 
<blockquote>"Kada Kirilove pristalice videše carevu silu ... oni podigoše nemir i neslogu među ljudima vikanjem da je car protiv Boga ... Oni sobom povedoše i one što bejahu izopšteni i uklonjeni iz manastira, zbog njihovih života i njihovih tuđih običaja, i sve koji bejahu iz jeretičkih sekti i obuzeti zadrtošću i mržnjom protivu mene. I jedna strast beše u svima njima, Jevrejima i paganima i svim tim sektama, i oni se zauzeše da treba prihvatiti bez propitivanja, stvari koje su bez propitivanja meni učinjene; i u isto vreme svi oni, čak i oni sa kojima delih trpezu i molitvu i misao, se složiše... protiv mene i zavetovaše se jedan drugom protiv mene... Ni u čemu ne behu podeljeni."</blockquote>
 
U narednim mesecima, smenjeno je 17 [[episkopepiskopos|episkopa]]a koji su podržavali Nestorija. Ubrzo i njegov principijalni podržavalac, [[Jovan I Antiohijski]], podleže carskom pritisku i marta [[433]]. napušta Nestorija. [[3. avgust8.|3. avgusta]]a [[435]]. Teodosije II, koji je podržao Nestorijevo postavljenje, pod uticajem sestre [[Pulherija|Pulherije]] izdaje carski edikt kojim proteruje Nestorija u manastir u Velikoj Oazi Hibisa u gornjem [[Egipat|Egiptu]], pod Kirilovim nadleštvom. Nestorije u tom manastiru ostaje da živi narednih 16 godina, sve do svoje smrti, [[451]]. godine.
 
Na istoku i zapadu, Nestorijevi spisi su paljeni, gde god su pronađeni, a ono malo preživelih je uglavnom sačuvano u [[Sirija|Siriji]]. Posle petnaest vekova žigosanja Nestorija kao jeretika, [[1895]]. su iskopane knjige koje je napisao pred kraj života, poznate kao ''Bazaar of Heracleides'', u kojima on eksplicitno poriče [[hereza|jeres]] za koju je optužen<ref>[http://www.tertullian.org/fathers#Nestorius ''Bazaar of Heracleides'']</ref>. Neki ipak tvrde, da u sačuvanim pismima, odgovarajući na Kirilove optužbe, zastupa stanovište da Hrist ima dve osobe. Stoga, pitanje da li je Nestorije stvarno bio Nestorijanac, i dan danas ostaje predmet sporenja.
 
Nestorije je visoko poštovan u [[Asirska crkva istoka|Asirskoj crkvi istoka]], gde se slavi kao '''Sveti Nestorije''' (''Mar Nestorios'').
Red 47:
* [[Nestorijanstvo]]
* [[Hristologija]]
* [[Hereza|Jeres]]
 
== Eksterni linkovi ==
Red 58:
 
{{start box}}
{{succession box|title=[[Spisak carigradskihvaseljenskih patrijarha|Arhiepiskopi Konstantinopola]]|before=[[Arhiepiskop Sisinije I Carigradskiod Konstantinopola|Sisinije I]]|after=[[Arhiepiskop Maksimijan Carigradskiod Konstantinopola|Maksimijan]]|years=428&ndash;431}}
{{end box}}