Neoterici: Razlika između izmjena

Dodano 48 bajtova ,  prije 9 godina
m
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m (Bot: Migrating 2 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q266459 (translate me))
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
 
Ova grupa mladih i darovitih pesnika javlja se u [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] početkom 1. veka st. e., ali svoj najveći polet doživljava pedesetih godina toga veka. Gotovo svi oni poticali su iz [[Galija (regija)|Cisalpijske Galije]], koja u to vreme još nije formalno bila deo [[Italija|Italije]], već je bila organizovana kao [[Rimske provincije|provincija]]. Na čelu neoterika, koji su obrazovali svojevrsni književni krug, nalazio se pesnik i gramatičar [[Publije Valerije Katon]] ''(Publius Valerius Cato)''. Među mnogobrojnim članovima ovoga kruga uticajniji su bili još pesnik i govornik [[Aticizam|aticista]] [[Gaj Licinije Kalvo]] ''(Gaius Licinius Calvus)'', [[Gaj Helvije Cina]] ''(Gaius Helvius Cinna)'', [[Marko Furije Bibakul]] ''(Marcus Furius Bibaculus)'' i [[Kvint Kornificije]] ''(Quintus Cornificius)'', dok samo delimično među njih pripada [[Publije Terencije Varon Atacinski]] ''(Publius Terentius Varro Atacinus)''. Od celokupne njihove poezije nije nam danas sačuvano ništa: preživele su jedino pesme [[Katul|Gaja Valerija Katula]], najboljeg od svih neoterika i jednog od najboljih rimskih pesnika.
 
Neoterici su prekinuli staru rimsku [[Poezija|pesničku]] tradiciju koja je poticala još od [[Kvint Enije|Enija]]. Oni su izbegavali složene i obimom velike književne forme kakvi su [[drama]] ili [[epika]], smatrajući ih staromodnim i zastarelim, a za svoje glavne uzore uzimali su [[Kalimah]]a i druge pesnike [[Aleksandrijska poezija|aleksandrijske poezije]]. Glavne književne forme neoterika bile su [[epilij]] (kratak ep), [[elegija]] i [[epigram]]. Težili su za savršenstvom u minijaturi i eksprimentisali s novim metričkim oblicima, s različitim varijantama jezika, stavljajući jedne do drugih, na primer, kolokvijalne i "uzvišene" jezičke varijetete, s novim [[Leksika|leksičkim]] formama (često grčkim), s novom tematikom (ljubavnom, egzotičnom, ponekad i pomalo bizarnom). Posebno su voleli ljubavne motive i rado se upuštali u [[Psihologija|psihološke]] analize ljudskih osećanja. U [[Lirika|lirici]] su izbegavali [[Retorikaреторика|retoričke]] ukrase i trudili se da im pesme izgledaju nadahnute iskrenim doživljajem, ali i pored toga ponegde se lako uočava da je sadržina često podvrgnuta težnji ka postizanju elegantne i savršene forme. Metrički su im oblici bili raznovrsni i orginalni, u čemu su prethodnici pesnika [[August (rimski car)|Avgustovog]] razdoblja rimske književnosti.
 
Kao i grčki pesnici aleksandrijske poezije, i rimski neoterici su "učeni pesnici" ''(poetae docti)'' i vole da se razmeću svojom učenošću. Po uzoru na aleksandrijske pesnike, naročito su voleli da za književne motive iz [[Mitologija|mitologije]] odabiru retke mitove i slabo poznate varijante mitova, da svoja dela pune nejasnim aluzijama, skrivenim citatima i pozajmicama iz drugih autora. Te se pozajmice, dakako, nisu smatrale [[plagijat]]om, već naprotiv komplimentom citiranom književniku i njegovom [[stil]]ističkom i [[Estetika|estetičkom]] majstorstvu. Međutim, razumeti i oceniti sve to mogao je samo veoma iskusan i načitan čitalac koji je dobro poznavao ne samo rimsku nego i [[Grčka književnost|grčku književnost]], i to posebno dela iz [[Helenizam|helenističkoga]] razdoblja. Drugi kriterij za izbor mitoloških motiva bila je upotrebljivost nekog mita za razvijanje [[Patetika|patetike]] i čak [[Patologija|patologije]] ljudskih strasti, napose ljubavne. Ta tendencija ne zbližava rimske neoterike više toliko s Kalimahom koliko s nekim kasnijim predstavnicima aleksandrijske poezije, kakav su na primer bili [[Apolonije sa Rodosa|Apolonije Rođanin]] ili upravo [[Euforion]], inače mračan i teško razumljiv "učeni" pesnik, po kome Ciceron na jednom mestu (''Tusc''. 3, 19, 45) neoterike podrugljivo naziva "Euforionovim pevačima" ''(cantores Euphorionis)''. Uz učena dela, većinom epilije, negovali su neoterici i male lirske oblike, koje su nazivali ''nugae'' (= "trice") ili ''lusus'' (= "igrarije"). U oba slučaja ogroman se značaj pridavao brižljivoj doteranosti stila i forme.
 
Kako je njihov vlastiti književno-estetski program pred njih stavljao stroge zahteve za učenim sadržajem i savršenstvom forme, to je neotericima trebalo mnogo vremena da bi pripremili jedno književno delo. Cina je na svom omanjem spevu ''Smirna'' radio devet godina; pozdravljajući završetak toga rada, Katul mu obećava večnu slavu, dok su na brzu ruku napisani opsežni istorijski epovi osuđeni isto tako brz zaborav (''Cat''. 95). [[Kvint Enije|Enijeve]]ve epigone, sastavljače raznih "anala", smatrali su neoterici za svoje glavne književne protivnike. U toj polemici nisu štedeli ni samoga "oca Enija" ''(Ennius pater)'', na veliko nezadovoljstvo Cicerona, koji je s ciljem da sam sebe proslavi, više puta sastavljao istorijske spevove po Enijevom uzoru.
 
Na ovaj novi pokret u rimskom pesništvu – koji se ponekad danas naziva i "rimskom modernom" ili "rimskom avangardom" – uticala je jedna grupa grčkih pesnika koji su živeli u Rimu i održavali bliske kontakte s rimskom aristokratijom. Među njima je, na primer, bio [[Arhija]] (kojega je Ciceron branio u svom govoru ''Pro Archia''), zatim [[Epikurejciepikurejstvo|epikurejac]] [[Filodem]] i napokon [[Partenije]] iz [[Nikejaİznik|Nikeje]], koji je u Rim dospeo kao ratni zarobljenik za vreme [[Mitridatovimitridatski ratovi|rata s Mitridatom]], a zatim bio oslobođen i postao prijatelj poznatog pesnika [[Kornelije Gal|Kornelija Gala]]. Pored elegija u stihovima, imao je Partenije – što je veoma važno za sagledavanje nastanka "rimske moderne" – i jednu zbirku ljubavnih elegijskih motiva u prozi pod naslovom ''Ljubavni jadi'' (Ἐρωτικὰ παθήματα). To su bili kratki prozni izvodi iz aleksandrijskih elegičara, namenjeni široj publici i u njima su rimski pesnici mogli naći dosta motiva za svoje pesme.
 
[[Kategorija:Rimska književnost]]
64.473

izmjene