Neoklasicizam – razlika između verzija

'''Neoklasicizam''' je umjetnički pravac koji se uvelike oslanja na klasičnu [[starogrčka umjetnost|umjetnost stare Grčke]] i [[UmjetnostRimska starog Rimaumjetnost|Rima]]. Kolijevkom neoklasicizma smatra se [[Rim]] u trećoj četvrtini [[18. stoljećevijek|18. stoljeća]], no razvio se tek u [[Francuska|Francuskoj]] zahvaljujući [[racionalizam|racionalizmu]] francuskog duha, prosvijećenosti [[enciklopedija|enciklopedista]] i novim [[društvo|društvenim]] odnosima koje je donijela [[Francuska revolucija]].

[[Datoteka:British Museum from NE 2.JPG|thumb|200px|''[[British Museum|Britanski muzej]]'' u [[London]]u.]]

Krajem 18tog stoljeća [[Engleska umjetnost|Engleski]] i [[Francuska umjetnost|Francuski]] umjetnici su reagirali protiv lakomosti [[Rokoko]]a tako što su stvarali "ozbiljniju" umjetnost pravilnijih linija s jasnijim krivuljama koje su zagospodarile na svim poljima umjetnosti, od [[Arhitektura|arhitekture]] i dekoracija [[Dizajndizajn interijeraenterijera|interijera]] do [[kiparstvoskulptura|skulpture]]. Za stvaranje takve umjetnosti gledali su natrag u prošlost, u [[Antika|Antiku]], u želji da ostvare novu "klasičnu" umjetnost, iako nisu koristili izraz "Neoklasicizam" ("Klasika" u ovom kontekstu označava ne samo [[Umjetnoststarogrčka stare Grčkeumjetnost|klasičnu grčku umjetnost]], nego cijelu umjetnost antičkih Grčke i [[UmjetnostRimska starog Rimaumjetnost|Rima]]). U isto vrijeme pokušavali su biti precizniji, vjerniji modelu, u skladu s razvojem znanosti i ukusom vremena koje je uživalo u antičkim djelima koja su se naveliko skupljala. Na pojavu novog stila utjecala su i nove iskopine u [[Pompeji]]ma i [[HerkulanejHerkulaneum|Herkulaneju]]u, gdje se otkrilo kako je grčka umjetnost bila originalni izvor klasičnog stila.

Veliki broj raznolikih građevina u Grčkom i Rimskom stilu nastalo je na prijelazu iz 18tog u 19to stoljeće, sve od ladanjskih kuća do velikih javnih zgrada (npr. ''[[British Museum|Britanski muzej]]'' u [[London]]u). Jedna od prvih jasnih reakcija protiv rokokoa je ujedno i najveći spomenik neoklasicizma je ''[[Panteon (Pariz)|Panteon]]'' u [[Pariz]]u (1755.-92), [[Jacques Germain Soufflot|Jacquesa Germaina Soufflota]] (1713.-80). Glatke, oskudno ukrašene površine apstraktno su pravilne, stroge, ozbiljne, dok je ogroman [[portal]] rađen direktno prema antičkim uzorima [[Rimski hram|rimskih hramovima]]. Jedan od rijetkih uspješnih rješenja koja su iskoristila grčki [[dorski red|dorski stil]] bila su i ''[[Brandenburška vrata]]'' u [[Berlin]]u (1788.-91).

Sličan razvoj se dogodio u [[SADSjedinjene Američke Države|SADu]]u gdje je [[Thomas Jefferson]] svojim građevinama, ''vilom [[Monticello]]'' i ''vijećnicom (Capitol) u [[Richmond]]u'', započeo tzv. "[[Kolonijalni stil]]" koji se bazirao na [[Paladijanizam]] ili rimski neoklasicizam.

S obzirom da je [[Umjetnost starogrimska Rimaumjetnost|rimsko slikarstvo]] bilo slabo poznato, slikari su se trudili da ostvare "[[Stariantički Rim|rimska]]" samosvjesna i ponosna stremljenja. U tome je možda prvi bio [[Amerikanci|Amerikanac]] [[Benjamin West]] sa svojim slikama herojskih tema koje su veličale [[Britanski Imperij|Britansko Carstvo]] kao što je npr. ''Smrt generala Wolfea''.

Na [[skulptura|kiparstvo]] je u istoj mjeri kao na slikarstvo utjecala [[antika]]. Otkriće grčkih kipova kao što je bio ''[[Apolon Belvederski]]'' potakle su umjetnika kao što je bio [[Antoine Houdon|Antoinea Houdona]] da svojim kipovima pored jakog individualnog karaktera doda antičke elemente (npr. draperije rimskih [[toga]]) da bi dobili antičku dostojanstvenost (njegovi portreti ''[[Voltaire]]'' iz [[1781|1781.]] ili ''[[George Washington]]'' iz [[1792|1792.]] g.).

[[Antonio Canova]] doslovno kopira antičke poze u [[portret]]ima svojih suvremenika, kao što je ''portret Napoleonove sestre [[Paulina Borghese|Pauline Borghese]]'' ([[1808|1808.]]) koji se uklapa u "Empir stil" čistog neoklasicizma.

Neoklasicizam je bio uspješan i u [[Primijenjeneprimijenjena umjetnostiumjetnost|primijenjenim umjetnostima]] kao što je [[Dizajndizajn interijeraenterijera|uređenje interijera]]. To je najočitije u genijalnim rješenjima [[Škoti|škotskog]] arhitekta [[Robert Adam|Roberta Adama]] koji je uređivao i svoje i građevine drugih arhitekata. Takve unutarnje dekoracije su slijedile rimski stil, ali u isto vrijeme njegovi [[stup]]ovi, [[friz]]ovi, [[Vijenac|vijenci]] i [[Urna|urne]] stvaraju jednu [[Reinterpretacija|reinterpretaciju]] koja je vesela i svježa. Tako je [[trpezarija]] u ''Saltram House-u'' svijetlog prozračnog ugođaja postignutog [[pastel]]nim bojama s plastičnim [[reljef]]ima, elegantnim namještajem i blagim [[pejzaž]]nim slikama.

[[Ampir]], kao umjetnički stil i odraz ukusa na početku 19. stoljeća (1800.-1830.) prožeti će cjelokupan životni ambijent i ponašanje ondašnjeg društva. Najviše se odrazio na [[Primijenjeneprimijenjena umjetnostiumjetnost|umjetnički obrt]] - izradu pokućstva, [[nakit]]a, opremu knjiga, pri čemu se uzorci traže iz [[Antika|antike]], poglavito [[UmjetnostRimska starog Rimaumjetnost|Rima]] i [[Umjetnostumjetnost drevnogstarog Egipta|starog Egipta]].