Narodnooslobodilački odbor – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:Q12958672 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
[[Datoteka:Miting u oslobođenom Kičevu 1943.jpg|minijatura|Miting u oslobođenom Kičevu 26.IX. 1943. povodom formiranja narodnooslobodilačkog odbora za zapadnu Makedoniju.]]
 
'''Narodnooslobodilački odbori (NOO)''' su bili organi revolucionarne narodne vlasti u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], formirani za vreme [[NarodnooslobodilačkiNarodnooslobodilačka ratborba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog rata]] u periodu od [[1941]]. do [[1945]]. godine.
 
Stvarani su, odonsno birani ili imenovani, od početka oružanog ustanka 1941. godine, na oslobođenoj, a kasnije i na neoslobođenoj teritoriji i od osnivanja su bili klica novog društvenog sistema, jer su svojim [[revolucija|revolucionarno]]-[[demokratijademokracija|demokratskom]] praksom izražavali revolucionarne i socijalne težnje.
 
Stvaranjem narodnooslobodilačkih odbora došlo je do paralelizma tri vlasti na teritoriji Jugoslavije: narodnooslobodilačkog pokreta, starog centra vlasti u emigraciji, čije je interese izražavao pokret Mihailovića, te okupatorske i kvislinške.<ref name="Petranović"/>
 
Njihovo osnivanje sukobljavalo je komuniste sa [[Kominterna|Kominternom]], koja je suspendovala sve [[društvena promena|socijalne promene]] dok traje rat, a na drugoj strani sa [[četnici]]ma koji su u njihovom stvaranju videli nameru da se odstrani „legalni poredak" i preuzme vlast.<ref name="Petranović">[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović: Srpski narod u ustanku]</ref>
 
== Osnivanje i regulisanje rada Narodnooslobodilačkih odbora ==
Red 28:
*vojnorevolucionarna veća, itd.
 
Uporedo sa razvojem Narodnooslobodilačkog rata i revolucije, tako su se različito razvijali i NOO-i od seoskih, opštinskih, sreskih i okružnih, do oblasnih i glavnih NOO-a u nekim pokrajinama. Obično su najpre stvarani seoski, a zatim optšinski i ostali NOO-i, mada je bilo i obratnih slučajeva, da su prvi bili osnivani sreski, pa seoski i opštinski ([[Crna Gora]], [[Zapadna Srbija]], [[Bosanska Krajina|Bosanska krajina]]). U [[Slovenija|Sloveniji]] je već [[16. 9.|16. septembra]] 1941. godine osnovan NOO za čitavu pokrajinu, a tek su posle stvarani seoski i ostali odbori.
 
Na [[Prvo zasedanje AVNOJ-a|Prvom zasedanju AVNOJ-a]] u [[Bihać]]u [[26. novembra11.|26.]] i [[27. 11.|27. novembra]] [[1942]]. godine, nazivi i delokrug rada NOO-a ujednačeni su na skoro čitavoj [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|oslobođenoj teritoriji Jugoslavije]].
 
=== Zadaće Narodnooslobodilačkih odbora ===
Narodnooslobodilački odbori su u svom radu najneposrednije sarađivali sa vojnoteritorijalnim komandama, koje su bile dužne da ''održavaju tesni kontakt s narodnooslobodilačkim odborima i staraju se o provođenju u delo njihovih odluka''. Sav pitanja međusobne saradnje na slobodnoj teritoriji NOO-i su rešavali sporazumno sa vojnopozadinskim organima, operativnim jedinicama i društveno-političkim organizacijama.
 
Od posebnog značaja za razvitak NOO-a bila su načela o njihovim izborima, karakteru i zadacima, prvi put objavljena u Uputstvu [[Savezkomunistička komunistapartija Jugoslavije|komunističke partije Jugoslavije]], objavljenom [[19. 10.|19. oktobra]] 1941. godine u „[[Borba (novine)|Borbi]]“ pod naslovom „Narodnooslobodilački odbori moraju postati istinski privremeni nosioci vlasti“. U [[februar]]u 1942. godine [[Vrhovni štab NOV i POJNOVJ|Vrhovni štab NOP i DV Jugoslavije]] za vreme boravka u [[Foča|Foči]], na planu daljenjeg razvoja NOB-a u Jugoslaviji, objavio je propise o NOO-ima pod nazivom „Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora“ i „Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima“, poznate kao „[[Fočanski propisi]]“. U [[septembar|septembru]] 1942. godine, Vrhovni štab NOV i PO Jugoslavije preuzeo je niz novih mera za dalju izgradnju sistema narodne vlasti. U selu [[Drinići]]ma, [[2. 9.|2. septembra]] izdata su nova uputstva o izboru, strukturi i zadacima NOO-a i organa pozadinske vojne vlasti, pod imenom „Naredba o izboru, strukturi i zadacima narodnooslobodilačkih odbora i naredba o obrazovanju pozadinskih vojnih vlasti“. Tim propisima NOO-i su proglašeni za ''stalne organe vlasti'', a doneta su i uputstva za sprovođenje izbora za NOO-e po demokratskom izbornom sistemu. Krajem 1942. godine, NOO-i se na svojim teritorijama pojavljuju kao organizatori [[privreda|privrednog]], [[politika|političkog]] i [[kultura|kulturnog]] života.
 
== Tipovi Narodnooslobodilačkih odbora ==
Narodnooslobodilački odbori su bili podeljeni na seoske, opštinske, sreske, okružne, oblasne i glavne. Svaki od njih je obavljao svoje zadaće od lokalne, pa do regionalne razine. Što je NOO delovao na višoj razini, to je imao više članova i bio složeniji po sastavu i obavljanju svojih dužnosti.
 
'''Seoski narodnooslobodilački odbori''', kao neposredni organi narodne vlasti, direktno povezani sa biračima seljacima, kojima su bili odgovorni za rad imali su u sastavu 3 do 5 članova, od kojih je svaki bio zadužen za pojedini sektor rada. Predsednik i sekretar (koji su najčešće bili članovi KPJ) obedinjavali su rad čitavog odbora. Osim rada oko ishrane vojske, siromašnog stanovništva i [[izbegliceizbjeglice|izbeglica]], seoski NOO-i su rešavali i mnoga druga pitanja, vršili [[rekvizicija|rekviziciju]] i [[konfiskacija|konfiskaciju]], organizovali seoske straže, skupove, konferencije, tečajeve za opismenjavanje, predavanja iz oblasti kulture, rešavali molbe i zahteve meštana i o svom radu podnosili izveštaj opštinskom NOO-u.
 
'''Opštinski narodnooslobodilački odbori''' su, pored organizacione i političke pomoći seoskim NOO-ima, obedinjavali njihov rad. Ovaj tip odbora sastojao se od plenuma koji su sačinjavali predsednici ili sekretari seoskih NOO-a i članovi Izvršnog odbora (sekretarijata), koji se sastojao od predsednika od predsednika, sekretara (po pravilu je bio član KPJ), blagajnika i nekoliko članova, direktno zaduženih za pojedine sektore rada. Izvršni odbor obavljao je svakodnevne tekuće poslove, sprovodeći zaključke sa sednica plenuma opštinskog NOO-a. Izvršni odbor je za svoj rad odgovarao plenumu opštinskog NOO-a, a podnosio je izveštaje o svom radu sreskom NOO-u. U nekim krajevima [[Bosna (oblastregija)|Bosne]], umesto opštinskog NOO-a postojale su ''komande opština'' na čelu s komandantom.
 
'''Sreski narodnooslobodilački odbori''' sastojali su se od plenuma, koji je sačinjavao od 15 do 25 članova, i Izvršnog odbora koji su sačinjavali predsednik, potpredsednik, sekretar i članovi zaduženi za pojedine sektore rada, poput ishrane vojske i stanovništva, komunalnih pitanja, pitanja [[zdravstvo|zdravstva]], kulture i prosvete, itd. Izvršni odbor radio je kao kolektivno telo. Instutucija sreskih (kotarskih) NOO-a zadržala se dugo godina još i posle rata.
 
Prvi sreski NOO izabran je [[21. jul7.|21. jula]]a 1941. godine u [[Berane|Beranama]]<ref>Dr. Jelić, Ivan ur. „Ilustrirana povijest Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945“. „Stvarnost“, Zagreb 1973. godina, 25. str.</ref>, pod imenom ''Narodni odbor oslobođenja''. Tom je prilikom doneta rezolucija kojom je postavljeno ''da celokupnu civilnu, sudsku i vojnu vlast preuzima narod''.
 
'''Okružni narodnooslobodilački odbori''' obrazovani su na širim oslobođenim područjima kad je već postojala potpuno izgrađena mreža nižih organa vlasti. Prvi okružni NOO formiran je u [[Užice|Užicu]] [[7. 11.|7. novembra]] 1941. godine i obuhvatao je šest srezova. U [[novembar|novembru]], na području Zapadne [[Srbija|Srbije]], osnovana su dva inicijativna okružna NOO-a, za [[Valjevo|valjevski]] okrug u [[Osečenica|Osečenici]] i za [[Takovo|takovski]] okrug u [[Čačak|Čačku]]. Na teritoriji [[Hrvatska|Hrvatske]] [[20. januar1.|20. januara]]a 1942. godine formiran je Okružni NOO za [[Kordun]], ali je po odluci [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] [[Savez komunista Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] nakon nekog vremena ukinut. Posle septembra 1942. godine počeli su da se formiraju Okružni NOO-i i na drugim područjima Jugoslavije, da bi u [[1943]]. godini i kasnije bili osnovani u svim oslobođenim krajevima.
 
'''Oblasni (pokrajinski) narodnooslobodilački odbori''' formiraju se radi organizacionog i političkog delovanja na široj i kompaktnoj oslobođenoj teritoriji. Prvi oblasni NOO formiran je [[17. april4.|17. aprila]]a 1942. godine u [[Hercegovina|Hercegovini]], iz čijeg se konstitutivnog dokumenta vidi da je imao prvenstveno političke zadatke, mada se brinuo i o radu nižih organa vlasti.
 
Oblasni NOO za [[Dalmacija|Dalmaciju]] osnovan je [[28. januar1.|28. januara]]a 1943. godine. Prilikom konstituisanja proglasio se ''Pokrajinskim narodnooslobodilačkim odborom za Dalmaciju'' da bi kasnije bio preimenovan u Oblasni. Veliku aktivnost ispoljio je u [[leto]] i [[jesen]] 1943. godine, naročito posle kapitulacije [[Italija|Italije]]. Sem rada na oslobođenoj teritoriji, njegova aktivnost se proširila i na okupirane delove Dalmacije.
 
U [[Slavonija|Slavoniji]] je izabran Oblasni NOO [[22. avgust8.|22. avgusta]]a 1943. godine, a u [[Istra|Istri]] istog meseca, da bi [[25. 9.|25. septembra]] 1943. godine, na skupštini u [[Pazin]]u bio formiran Privremeni pokrajinski izvršni odbor za Istru.
 
Na [[Kosovo i Metohija|Kosovu]] je na konferenciji, koja je održana od [[31. 12.|31. decembra]] 1943. do [[2. januar1.|2. januara]]a [[1944]]. godine, izabran Oblasni NOO, koji je za sve vreme Narodnooslobodilačkog rata radio kao organ političkog jedinstva naroda, pružajući pomoć nižim organima vlasti, koji su glavnom radili ilegalno ili poluilegalno.
 
Oblasni NOO za Bosansku krajinu izabran je [[26. 9.|26. septembra]] 1943. godine, a [[23. 10.|23. oktobra]] u [[Tuzla|Tuzli]] je formiran Oblasni inicijativni NOO za istočnu Bosnu.
 
'''Glavni narodnooslobodilački odbori''' osnovani su 1941. i 1942. godine, da bi kasnije, jačanjem Narodnooslobodilačkog pokreta, prerasli u [[antifašizam|antifašističke]] skupštine i veća, odnosno u najviše organe vlasti u pojedinim pokrajinama, čime je potvrđen princip federativnog uređenja Jugoslavije.
 
Iako još nije bilo oslobođenih područja, u Sloveniji je već [[16. 9.|16. septembra]] 1941. godine osnovan [[Slovenački narodnooslobodilački savet|Slovenački narodnooslobodilački odbor]] (savet), kao najviši politički organ i organ vlasti na teritoriji Slovenije. On je potvrđen na [[Kočevski zbor|Kočevskom zboru]] početkom [[oktobar|oktobra]] 1943. godine, da bi [[9. maj5.|9. maja]]a [[1945]]. godine prerastao u vladu [[Socijalistička Republika Slovenija|Narodne Republike Slovenije]].
 
U Srbiji je [[17. 11.|17. novembra]] 1941. godine osnovan [[Glavni Narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavni NOO za Srbiju]], kao organ sa najvišim odredbama vlasti na oslobođenoj teritoriji Srbije. Ovaj je odbor kratko vreme krajem 1941. godine radio legalno. Posle [[Prva neprijateljskaOperacija ofanzivaUžice|Prve neprijateljske ofanzive]], njegova aktivnost je postepeno rasla, da bi u novembru 1944. godine prerastao u [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije|Antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja Srbije]].
 
Narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru izabran je [[1. februar2.|1. februara]]a 1942. godine u [[manastir Ostrog|manastiru Ostrogu]] i uspešno je delovao do povlačenja partizanskih snaga iz Crne Gore [[jun]]a 1942. godine.
 
[[Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine|Glavni NOO za Vojvodinu]] osnovan je [[10. mart3.|10. marta]]a 1944. godine. Od samog početka radio je kao najviši politički organ i organ vlasti na svom području.
 
== Zaključak ==
Svi Narodnooslobodilački odbori, koji su formirani i razvijali se za vreme rata, stalno su usavršavali svoj rad, usporedo sa razvojem i jačanjem NOP-a i njegovom afiramcijom na unutarnjem i spoljnom planu, da bi posle [[Drugo zasedanjezasjedanje AVNOJ-a|Drugog zasedanja AVNOJ-a]] u [[Jajce|Jajcu]] 29. i [[30. novembra]] 1943. godine i sami doživeli svoju punu afirmaciju i postali vrlo značajan faktor NOR-a i socijalističke revolucije. Njihova glavna značajka je da su „ponikli“ iz naroda, odnosno da su njihovi članovi bili obični ljudi.
 
NOO-i su bili vlast koja je regulisala odnose, izgrađivala svakodnevni život na oslobođenim i poluoslobođenim teritorijama i učestvovala u rešavanju najosetljivijih pitanja i problema, zbog čega su na taj način stekli poverenje među stanovništvom.