Narodna radikalna stranka – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 7 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1282536 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6:
| logo =
| predsednik/ca =[[Nikola Pašić]]
| osnivanje =[[8. 1.|8. januar]], [[1881]].
| sedište =
| ideologija =[[Demokracija|Demokratija]]<br>[[konzervatizam|konzervativna]]
| internacionalno = nema
| evropa =nema
Red 15:
}}
 
'''Radikalna stranka''' ili Narodna radikalna stranka je stranka koja deluje od [[1881]]. Nastala je [[8. januar1.|8. januara]]a 1881. godine objavljivanjem njenog programa u listu “Samouprava”. Program je potpisalo 38 poslanika u tadašnjoj skupštini Srbije, a još 38 ga je odobrilo.
 
== Nastanak ==
Red 32:
Septembra 1883. godine izbija [[Timočka buna]], uzrokovana naređenjem kralja [[Milan Obrenović|Milana Obrenovića]] da vojska seljacima oduzme privatno oružje. Kralj Milan optužuje radikale da su člankom “Razoružanje narodne vojske” u listu “[[Samouprava (list)|Samouprava]]” podstakli seljake da odbiju predaju oružja.
 
Buna je u krvi ugušena nakon deset dana. Na Kraljevici, blizu Zaječara, streljan je dvadeset i jedan pobunjenik. Ceo Glavni odbor Narodne radikalne stranke je uhapšen, osim Nikole Pašića i nekolicine drugih radikala, koji su prebegli u Bugarsku. Nekoliko prvaka Narodne radikalne stranke, zajedno sa odsutnim Pašićem osuđeni su na smrt. Posle izvesnog vremena Kralj Milan [[amnestija|amnestira]] neke od osuđenih radikala, koji velikih unutrašnjih sporova postižu dogovor sa kraljem i dolaze na vlast [[1887|1887.]].
 
Uprkos pritiscima i rasulu nastalom nakon Timočke bune, Narodna radikalna stranka uspeva da konsoliduje svoje redove i da ostvari donošenje [[Ustav]]a iz [[1888]]. godine. “Radikalski Ustav” u najvećem delu ispunio je zahteve koje je u Programu postavila Narodna radikalna stranka. Njime je, iako uz izvesna ograničenja, uvedena parlamentarna vladavina, zagarantovana su prava i slobode građana i uvedena lokalna samouprava.
Red 38:
Iz Narodne radikalne stranke izdvaja se [[Samostalna radikalna stranka]] (samostalci) čiji je predsednik bio [[Ljubomir Stojanović]], iz koja će kasnije nastati [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]].
 
Nakon Majskog prevrata [[1903|1903.]] godine Narodna skupština vraća na snagu Ustav iz 1888. godine sa izmenama - ukida se Senat i uvodi jednodomno narodno predstavništvo. Srbija je postala parlamentarna i ustavna monarhija. Nikola Pašić formira vladu i tada počinju radikalne reforme države.
 
Radikalska vlada sa Nikolom Pašićem na čelu vodila je Srbiju i u veoma teškim okolnostima tokom Prvog svetskog rata.
 
== Narodna radikalna stranka u Jugoslaviji ==
U [[Kraljevina Srba, Hrvata i SlovenacaJugoslavija|Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca]] Narodna radikalna stranka nastavlja vladavinu u koalicijama sa drugim strankama. Nakon Pašićeve smrti 1926. godine, za predsednika Glavnog odbora Narodne radikalne stranke izabran je Aca Stanojević.
 
Nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|šestojanuarske dikatature]] 1929, NRS je zabranjena. Deo radikala učestvuje u vladama, dok Glavni odbor okupljen oko Ace Stanojevića zahteva ukidanje dikature i vraćanje parlamentarizma i lokalne samouprave.
Red 49:
Avgusta 1935. godine Narodna radikalna stranka, [[Jugoslovenska muslimanska organizacija]] i [[Slovenska ljudska stranka]] ujedinjuju se u [[Jugoslovenska radikalna zajednica|Jugoslovensku radikalnu zajednicu]], sa [[Milan Stojadinović|Milanom Stojadinovićem]] na čelu. Glavni odbor NRS ubrzo se razilazi sa Stojadinovićem, tadašnjim predsednikom vlade, i prelazi u [[opozicija|opoziciju]].
 
Tokom [[drugi svetskisvjetski rat|drugog svetskog rata]] radikali su bili podeljeni u dve [[frakcije]] -uz pokret [[DražaDragoljub MihajlovićMihailović|Draže Mihajlovića]], i uz vladu [[Milan Nedić|Milana Nedića]]. Nakon Drugog svetskog rata došlo je do likvidacije svih stranaka, osim komunističke, pa time i do ukidanja Radikalne stranke.
 
U Parizu je [[1952]]. godine osnovan Radni odbor NRS u egzilu, koji je proširen odborima za SAD, Argentinu, Francusku i Balkanske zemlje. Osnovana su i povereništva za V. Britaniju, Nemačku, Španiju, Severnu Afriku i akcioni odbor za Australiju. U Parizu S. Trivunac pokreće list "Radikal". Radikali u emigraciji delovali su i kroz razne političke i kulturne organizacije, ali nisu imali veći uticaj u Srbiji.